Veljko Ostojić: Drage uspomene

kućo moja stara
ko ti sada vrata otvara ,
nisam više svoj ,
a nisam kućo više ni tvoj ,
negdje sada u oblacima
čeznem ka tvojim koracima

sanjam treću noć za redom
da me zora u zavičaju budi ,
a srce hoće da poludi ,
moja tuga traži druga
da u srcu oživim slike dragih uspomena

noć mi kao godina
popio bih žedan vode
na izvoru kraj putića
gdje majka traži svoga jugovića ,
mnoge sam noći snio
da sam na svojoj Baniji bio

kada mi se plače
tada poželim je sve jače ,
u prošlost me čežnja pozove
često mi se ta želja javi
da te iz sna vidim i na javi ...