Veljko Ostojić: Pismo

ona kraj une ,
a ja pokraj drine
po sjećanju rijeku prelazim
posljednja si moja adresa
na kojoj bio sam

u ljetne dane
gazili smo unu i sanu
božija nas čuvala ruka ,
a sada nam nedostaje
i banja luka

ostarih protiv svoje volje
sa pričom da će biti bolje
zapjevaću iz svega glasa
da se pjesma krajinom talasa
procvjetala mi šljiva ispred kuće ,
a ja još sa sobom krajinu vučem

daleko sam od zavičaja
od njegovog zagrljaja
pošalju mi po neko pismo,
ali se u zavičaj vratili nismo
i u ove dane
ja i dalje liječim rane

ostala mi baka stara
da mi vrata na kući otvara
kako vrijeme leti
ja starim sa njim ,
on mi nije zemljak
on mi je brat
noćas bi da popijem čašu
za krajinu našu .