Zapisi iz GORE (4): Doktorica Marija

Kad sa popnete na povišenje na kojem se nalazi groblje Centralne partizanske bolnice na Petrovoj gori i krenete lijevo, staza ću vas dovesti u blagu uvalu. Tu se nalazi zemunica nazvana po doktorici Mariji Schlesinger. Nekad je sa lijeve strane ulaza u zemunicu bilo ne veliko betonsko postolje na kojem se nalazio lik ove hrabre Jevrejke. Mislim da je to bilo djelo akademskog kipara Bate Uroševića. Uz brončani doktoričin lik stajao je tekst:


Ima tome petnaestak godina kad sam zajedno sa Zoranom Carevićem – Carom, nakon dugo godina ponovo bio na Petrovoj gori. Uništeno je puno toga, popljačkano. Na podu prijemne barake ležale su pokidane kružne fotografije osoblja bolnice. Kraj njih preostale prokisle knjižice, kulturno-historijske vodiči, razglednice, ploče, značke, po koji preostali suvenir …Kasnije to sušimo, pa poklanjamo prijateljima, poznatima…

Šušti suho lišće pod nogama. Dolazimo do Marijine zemunice. Na betonskoj ploči jedva da je prostalo neko lijevano slovo. Brončani doktoričin lik slomljen u tri dijela bačen je u zemunicu. Sama zemunica se tada držala još dobro. Rekonstrukcije zemunica su rađene kvalitetno. Kestenova građa kao i prije mirše po vlazi, gljivicama...Prije su zemunice imale stare šuplje panjeve koji su kamuflirali ventilacione kanale, srasle sa šumom. Ulazi u zemunice su loše urađeni. Bilo je zato boljih i efektnijih rješenja da se naglasi njihova tajnost. Ovako izbetonirani sa limenm poklopcima nalikuju mi na kaptaže i rezervoare seoskih vodovoda.

Bilo je nekoliko pokušaja da se ploča uz Marijinu zemunicu obnovi. Obraćalo se na više adresa. Među ostalima ambasadi Izraela, Jevrejskoj općini u Zagrebu i drugima bez većeg uspjeha. Lani je na inicijativu Udruženja Antifašista iz Vojnića ploča uz zemunicu Dr. Marije Schlezinger obnovljena, uz pokroviteljstvo ambasade Rusije. Doduše samo tekstalni dio, bez njezinog lika.

Doktorica Marija Schlesinger (rođ. Brandler) rođena je 23. januara 1895. godine u Poljskoj u gradu Sanok. Roditelji su joj bili zanatlije, krojači. Studirala je medicinu u Beču, diplomirala je 1920. godine. Do uspostave NDH radila je u bolnici u Zajčevoj ulici u Zagrebu (danas KB “Merkur”). Da bi izbjegli deportaciju i sudbinu ostalih Židova, zajedno sa suprugom otišla je polovinom augusta u Bosnu gdje su radili na državnom programu suzbijanja endemskog sifilisa. Radili su na području Cazinske Krajine, smješteni su bili u Paćigradu (općina Cazin).

Početkom novembra 1942. godine Dr. Marija Schlesinger dolazi na Petrovu goru, dok se njen suprug Dr. Miroslav Schlesinger (1895) po specijalnosti epidemiolog priključuje Sanitetskom odjeljenju Vrhovnog štaba. Sa njim je pošla i njihova kćerka Milena (1925). Obadvoje tragično gube život na Sutjesci, juna 1943. godine. Nakon što su došli u okruženje, zarobljeni su sa grupom ranjenika, te kasnije pobijeni.

Obzirom da je cijela 1943. godina bila obilježena velikim epidemijama tifusa bio sam stalno mišljenja da je u kontaktu sa oboljelim od tifusa doktorica Marija bila zaražena. Međutim nije. Njena smrt je pomalo bizarna i ima direktnu vezu sa događajem koji se dogodio pred sam kraj 1942.


Dana 22. decembra 1942. godine letio je Jure Francetić komandant zloglasne “Crne Legije” iz Zagreba za Gospić. Trebao je na području Like preuzeti komandu nad hrvatskom vojnicom. Dvokrilnim avionom "Potez"-25 upravljao je domobranski zastavnik Mijo Abičić. Poletjeli su sa aerodroma Borongaj. Uslijed kvara na motoru aviona bili su prisiljeni da prinudno slete u blizini sela Močila (općina Slunj). Prilikom slijetanja na teren prošaran kamenjem letjelica je oštećena, a Jure i Mijo ugruvani. Uz avion su se brzinom okupili seljani sa vilama, roguljama, motikama ...Tom prilikom obojica su ozbiljnije izranjavana. Iako nisu znali koga imaju u rukma, po prepoznatljivom Francetićevom crnom kožnom kaputu i ostalim ustaškim oznakama znali su da u rukama imaju veliku zvjerku. Srećom je bijesnoj grupi seljaka prišla Seka Milašinčić, pozvala na razum i smirila situaciju. Iz Močila su prebačeni za Slunj. Smatra se da su po naredbi sa najvišega mjesta sa Petrove gore gdje su se trenutno nalazili put Slunja krenula dva vrhunska kirurga. U to vrijeme nisu bili vezani za određenu ustanovu, nego su operirali na terenu po ukazanoj potrebi. Radi se o kirurzima Franzu Kleinhappelu (koji će raditi u bolnici Bijele Vode-Kamensko (Farkašić), te kasnije doći u Centralnu partizansku bolnicu na Petrovoj gori) i Dr. Bošku Božoviću. Kolika je bila važnost da se Jure Francetić spasi govori i podatak da je i sam Tito 25. decembra 1942. godine došao iz Bihaća u Slunj i tu prenoćio. Očito je bila namjera da Juru Francetića mjenjaju za Andriju Hebraga i druge koji se nalaze po logorima. Međutim, Jure Francetić 27. decembra umire na operacionom stolu.

Tih snježnih i hladnih dana uveliko započinju pripreme za veliku ofenzivu , poznatiju pod nazivom “Weiss” 1. Veliki pokreti neprijateljskih jedinica odvijaju se baš na našem području, usmjereni prema Velikoj Kladuši, Bihaću, i dalje Bosni, te preko Slunja prema Lici. Doktorica Marija Schlesinger dobila je zapaljenje žučne kese. U ovakvim prilikama, te visokom snijegu i hladnoći nije bilo mogućnosti da kirurzi dođu na Petrovu goru da je operišu, niti da se nju transportira na područje Slunja. Umrla je 09. januara 1943. od poslijedica pucanja žučne kese, odnosno trovanja, sepse. Prije smrti tražila je da ju pokopaju uz sam ulaz zemunice koja je izdvojena, kako bi svojim grobom štitila ranjene drugove. Ostalo je legenda.


Sredinom osamdesetih godina na inicijativu Mr. Mile Dakića, direktora Memorijalnog parka “Petrova gora” i Dr. Slobodana Langa, Dr. Željka Batinića i njihovih kolega iz Škole narodnog zdravlja »Andrija Štampar« i Medicinskog fakulteta u Zagrebu (pok. dr Miljenko Jakupčević), te uz pomoć općine Vojnić i omladine Medicinskog fakulteta Petrova gora je postala nastavna baza zagrebačkog Medicinskog fakulteta i sjedište Jugoslavenskog centra za medicinsku, etiku i kvalitetu života.


Proglašavam zakon o prestanku važenja Zakona o "Nagradi dr. Marija Schlesinger", kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. lipnja 1991, Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine.

Klasa: 011-01/91-01/134
Urbroj: 71-91-1
Zagreb, 28. lipnja 1991.
Predsjednik Republike Hrvatske, v.r
(Franjo Tuđman)

Toliko o antifašizmu i temeljnim vrijednostima ugrađenim u Ustav Republike Hrvatske. Brisana je nagrada koja se dodjeljivala zdravstvenim radnicima za etiku. Nosila je ime ove etične, moralne i hrabre žene, doktorice Marije Schlesinger.

Neka brišu ime tvoje Marija, nek čupaju brončana slova, lome tvoj svjetao lik...Oni čije kosti leže pod isprepletenim korijenjem, njihovi davno sagnjili krstići, granje bukava, lišće što prekriva tvoju zemunicu neće dati da ti se ime zaboravi...

Spavaj mirno Marija, na straži vječnoj.
Uz svoje ranjenike.

---

 

Kopiraj link

 Kontakt telefon Udruženja Banijaca

 061 64 70 422