"U spomen na mog oca"

Dijete-roditelj najljepši je socijalni odnos koji postoji na svijetu. (Pod uvjetom da ne postoje disfunkcionalni faktori koji ga ometaju.)

Ljubav i povezanost oca i kćeri je posebna, čudesna. Riječima neiskaziva.

Otac je u odgoju kćeri bitan i potreban od treće godine života. (Kao što je majka za odgoj sina bitna i potrebna također od treće godine. )

U intelektualnoj fazi, tj. od 5.do.8.godine, dijete usvaja samosvijest, postavljanje granica, kontrolu, percepciju , logiku, radne navike, dakle oblikuje svoj karakter i moralne principe koji će ga pratiti dalje kako u psihosocijalnom razvoju, tako i stilu života. U pubertetu je otac bitan za postavljanje granica prema društvu, javnoj sferi. Tu kći usvaja stavove, uvjerenja, mišljenja, kritičku svijest. Svoj svjetonazor. Kasnije prisutnost oca u kćerinu životu igra važnu ulogu u smislu podrške, moralnog oslonca, definiranja prioriteta, izbora, odlučivanja, samopoštovanja i samopouzdanja.

Otac je ključna figura i najvažniji autoritet u kćerinu životu.

Moje životno iskustvo je specifično :imala sam cijeli život samo tatu. Othranio me od 13 mjeseci. Za moje samopouzdanje vrlo je bitan.

Njegova arhetipski tradicionalna muževnost oblikovala me ženu arhetipski tradicionalne ženstvenosti. U odgoju, u svemu svojski se trudio.

Ono na čemu sam mu mnogo zahvalna jest to što me, unatoč pomanjkanju one druge strane roditeljskog para, naučio da se ponašam i izgledam ženstveno, ukratko da ne budem muškobanjasta. Znam, doduše, zbog specifičnosti uvjeta odrastanja, i neke tzv. muške poslove, no ipak sam, na sreću, ostala u ženskoj energiji. Druga stvar, radi mene više se nije htio ženiti. Bojao se kako bi me tretirala maćeha. I što bi bilo sa mnom u slučaju da ga nadživi . Ostavio mi je u naslijeđe i duhovnog bogatstva i nekih materijalnih dobara, tako da mogu reći da je bio Otac s velikim početnim slovom O.

Dana 11.11.1952.ugledao je ovaj svijet, u jedno jesensko banijsko praskozorje. Škorpion.
Horoskopski Škorpioni su dobri kao pogača, no ako u njih dirnete, u stanju su pomjeriti brda i planine. O njihovoj dobroti govore djela, o hrabrosti oni koji im se dive, o autoritativnom stavu njihova autentična pojava.

Htio je biti pravoslavni pop, ali majka i stric htjeli su ga zbog odličnog uspjeha i natprosječnog talenta za matematiku upisati u gimnaziju. Malom, sitnom dječaku garave kose nije se išlo u gimnaziju. Učinjen je kompromis. Upisao je srednju školu u Savskoj u Zagrebu, smjer strojobravar. Izučivši zanat, odsluživši vojni rok u artiljeriji i dobivši čin vodnika, razmišljao je o tri solucije koje su bile pred njim: 1.prihvatiti ponudu vojske i postati vojno lice. 2. Poslušati majku, strica i profesore i ravnatelja iz srednje škole i upisati studij matematike na PMF-u. 3.Zaposliti se.

Odabrao je treću soluciju. Zaposlio se u Hidroputu u Sisku, a onda nakon dvije godine uspio
naći posao u struci, te se zaposlio u Željezari Sisak kao KV strojobravar.

Radio je, gradio kuću, vodio sindikat i ferijalni savez, išao na zabave, oženio se, dobio kćer, razveo se, nastavio sa životom....

Kad je počeo rat, dobio je poziv na mobilizaciju u Hrvatsku vojsku, no starješina ga je, vidjevši da je samohrani otac, oslobodio vojne obveze, dao mu radnu obvezu, i vratio kući.

Tko god da je bio taj dobri vojni starješina, hvala mu do neba što mog oca nije poslao na ratište. Jer da je otišao i poginuo, ja bih ostala ratno polusiroče.

Puno mu hvala što me iks-puta u vrijeme rata bolesnu od astme na rukama nosio od Tomićeva puta do bolnice, i to pješice. A iznad naših glava granate, bombe,...

Vrijeme rata za mog oca bilo je posebno teško.

5 godina nije mogao od Siska do svog rodnog sela na Baniji, jer je tada to pripadalo području pod SAO Krajinom. Ti momenti bili su i meni najteži. Tada se i javila prvo astma, a onda tjeskoba. Ne mogu opisati riječima bol što nisam 5 godina mogla vidjeti, čuti, opipati, svim osjetilima doživjeti zavičaj svog oca.

A onda prvi susret sa zavičajem nakon 5 godina, koje su se činile beskonačno dugima, bio je emotivan, bolan do srži. Zagrlio je svoju drvenu kuću u Svinici i zaplakao kao dijete. Radost i nostalgija miješale su se u jedan osjećaj, osjećaj pripadnosti.

Zadnji put svoju rodnu kuću tako je zagrlio netom nakon potresa, jer je sa svojom drvenom konstrukcijom izdržala, ali, nažalost, njegovo hrabro i junačko srce nije izdržalo.

A bio je spreman toliko još toga proživjeti.

Zahvalna sam Bogu što sam imala divnog oca, kao i baku i djeda,jer bez njih ne bih postala Čovjek. Zahvalna sam Bogu što nisam ostala ratno polusiroče ili čak siroče. Zahvalna sam Bogu što mi ognjište nije bilo spaljeno.

Zahvalna sam Bogu što nisam bila ni prognanica ni izbjeglica.

Zahvalna sam Bogu što mi na dan kad je grunuo onaj snažni potres ipak nije dimnjak pao na glavu.

Zahvalna sam Bogu što sam kao djevojčica preživjela seksualno nasilje od jednog pedofila.

Zahvalna sam Bogu što mi je dao spisateljski dar.

Zahvalna sam Bogu što mi je dao i dar za gimnastiku i ples, ali se nikad nisu uspjeli realizirati.

Zahvalna sam Bogu što sam dva puta preživjela smrt od bolesti: u desetoj godini skoro sam umrla od astme, u trideset i sedmoj godini odrezan mi je jedan metar debelog crijeva i tako je spriječena sigurna smrt od torzije i gangrene .

Zahvalna sam Bogu što sam uvijek uza se imala prave ljude. Na one "krive" ne obazirem se, oni ionako sebe mrze do podne, a po podne mrze cio svijet.

Iako je moj otac preminuo 11.2.2021.,on je duhovno uvijek ovdje uza me, i tako će biti dovijeka.

Voljela bih da je ipak poslušao strica, majku i profesore i studirao matematiku, imao je velik talent i potencijal. Ali valjda je tako kotač sudbine htio.
🙏🙏

Jasmina Bosančić

Jasmina Bosančić (1985., Sisak),pjesnikinja,pripovjedačica,dramska spisateljica, esejistica,autorica radiofonijskih tekstova. Piše od desete ,objavljuje od dvadeset i pete godine žIvota. U Hrvatskom centru za dramski odgoj stekla je stručno zvanje Dramskog voditelja. Završila je opću gimnaziju u Sisku , studirala politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i predškolski odgoj na Učiteljskom fakultetu u Petrinji. Položila je državni stručni ispit za stručnog referenta u Ministarstvu uprave.

Dosad je surađivala s časopisima Riječi, Autsajderski fragmenti, Prosvjeta, Forum, Republika; s portalima casopiskvaka.com.hr, drame.hr, metafora.hr, poezija.online, poezijanoci.com, anna-lit.com, kriticnamasa.com, stella-portal.com; s emisijama Hrvatskog radija: Riječi i riječi, Male forme, Priča za laku noć.

Od 2022. ima svoj YouTube kanal Tkaonica riječi gdje čita vlastite književne tekstove.

Na projektu civilne udruge Otvoreno društvo za razmjenu ideja Odrazi " ITdesk.info – projekt računalne e-edukacije sa slobodnim pristupom" bila je angažirana 2011 - 2012 kao lektor za srpski jezik.

Porijeklom je iz Svinice kraj Hrvatske Kostajnice iz porodice nekadašnjih seoskih gazda.

Trenutno radi u školi.