- Ovo ljeto se onoj našoj debeloguzoj pravo posrećlo.
- Kako to misliš, drugarce moja?
- Njen dobio poso u šumi, ruši drva za šumariju, baš pravi poso, nije za privatnika pa te drži dok mu trebaš, kaže ona da potpiso pravi ugovor, ona misli na cijelu godinu, al ona polupismena, pa pitanje kolko razumije i zna li pročitati sve što piše, pogotovo ono sitnim slovima, to nike ne čita, a tu piše najvažnije, ta sitna slova čojeka najlakše prevare.
- Treba nji podsjetti da je preksutra Sveti Prokopije, a nije neđelja kad ne rade, van je utorak, da ne b ljudi u šumu, nek ona svome zabrani. Ti s puno mlađa pa se ne sjećaš, al si sigurno čula priču kako je Dmitrov ćaća iša rušti drva u šumu na Prokopa i drvo se svallo svr njega, ublo ga na mjestu.
- Est, čula sam nešto, al nikad nisam propitivala, nije jedini koji je tako nastrado.
- Nije, istina je, al ljudi danaske ne drže ni do običaja ni do vjerovanja. Zapamti: Prokopije je ognjeni svetac, usred ljeta, 21. dana mjeseca sedmog, tog se dana ne rade teški poslovi, ne dira u zemlju a kamoli u šumu i ne kupa u rijekama, kolka god bila vrućina. Isto je i sa Ognjenom Marijom, na 30. dan istoga mjeseca. Pa sjećaš se da su Pavlićevi neke godne na taj dan sadijevali sijeno, naglo udarlo nevrijeme i grom pukno ravno u najveći stog, sve spržlo, al nasreću samo taj jedan stog, oni okolni nisu ni mrvu dobili, a nije strado ni niko od ljudi. Samo dobra opomena za ubuduće, ne radi u polju na take svece. Nego, vrat se ti meni na temu koju si započela, ja nisam ništa razumila, el ti misliš da se njoj posrećlo zato što će pare redovito stizati svaki mjesec, pa to je u redu, nek ljudi imaju i brez brige žive, teško je kad čekaš oće li odakle kakav poso.
- Slabo ti drugo moja zapažaš, kud gledaš kad ne vdiš.
- A šta ne vdim, kazuj, moram u kuću.
- Pa njen štrik i veš.
- Ništa nijesam primjetla, vidim da se sve bijeli, nije požutjo.
- Gaće s joj na kraju štrika, na onu stranu do kuće.
- I šta je tu problem, ništa ja tebe ne razumjem.
- Kako ti, draga moja, vješaš svoje gaće? El uvatiš štipalcama za lastiku il za nogavce?
- Ja za lastiku.
- E pa i ja tako, a kod nje, kako koji dan, neki su gaće uvaćene za lastiku a neki za nogavce.
- Valjda joj tako dođe pod ruku.
- Ama kako samo njoj dođe, dođe i meni pa prekrenem kako spada. Vengo, obrati pažnju i sve ćeš svatti. Gaće vise, nako, prema njenom čojeku, vise a od njega zavise. Kad je on kod kuće ondak su obješene za lastiku, a kad on ode na poso u šumu, gaće vise naopako. Znak da je žena slobodna i sama kod kuće. To bi bio govor gaća. Kratko dežuraj iza svoje šupe pa ćeš vidti ko joj u kuću zalazi sa stražnje strane, od šljivara i kuruza. Ništa ja neću govorti. Samo da ti znaš, a moreš i drugima reći.
(Iz zbirke u pripremi Divani)
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"