„Šapica iz crvenog šala“, prva, topla i poučna knjiga Olje Dmitrović

„Psi i mačke ne mogu da budu zajedno.“
„A zašto ?“, upita Uške.
„Svako ide sa svojom vrstom. Psi sa psima, mačke s mačkama. Ne znam zašto tako nešto uopšte moram da objašnjavam.“
„A šta ako se pas bolje slaže s nekom mačkom nego s gomilom drugih pasa? Šta onda?“, pitao je Meda koji je bio ljut i tužan.

Ovaj dijalog, negdje s početka drugog dijela knjige, teče između psa Munje, vođe čopora pasa lutalica i ostalih pasa tog čopora. A razlog dijalogu je siroto mače Šapica, čiji je zaštitnik pas Njuškalo, član čopora.

„Šapica iz crvegog šala“, prva knjiga Olje Dmitrović (rođene 1988. godine, u Sisku, diplomiranog pravnika), objaljena 2024. godine, u izdanju Rosada doo, Beograd, priča je o suživotu u životinjskom svijetu. O kome su, tom suživotu, napisane brojne zanimljive i poučne knjige. I svaka je na svoj način dopirala do čitalaca, svaka je poručivala čitaocu nešto novo, nešto drugačije, svaka se na svoj način urezivala u čitaočevo pamćenje. Jer pisac je životinji darovao moć govora. I bezbrojne ljudske osobine. O čemu svjedoče i mnoge basne, kao, na primjer, Ezopove, Krilovljeve, Lafontenove, Dositejeve, Zmaja Jove (u stihovima), Lesingove i mnogih drugih autora.

Pisac je, kako onaj iz prošlih vremena tako i ovaj, današnji, savremeni, odavno shvatio da se mnogo toga može učiti i naučiti od životinja. Jer životinje osjećaju, ljudski osjećaju, i govore na poseban način. A dobrotom i ljudskošću obogaćen čovjek lako ulazi u bogatstvo i ljepotu životinjskih osjećanja i govorenja. Lako i jednostavno se sporazumijeva sa životinjama.

Olja Dmitrović

Olja Dmitrović nam donosi, u stvari daruje, upravo jednu takvu priču, basnu... svejedno. Priču, dakle, iz koje može da se i mnogo toga nauči. Njeno siroto, ostavljeno da živi i da se snalazi samo na svijetu, mače Šapica, inače glavna junakinja priče, nalazi zaštitu i prijateljstvo u psu Njuškalu. Pripadniku, rečeno je, pasjeg čopora, lutalačkog čopora, koga predvodi pas Munja.

Olja vodi svoje junake, i čitaoca s njima, kroz zanimljive događaje, kroz borbu za preživljavanje, kroz strahove, kroz veoma toplo i neraskidivo prijateljstvo mačke i psa. Da bi se, na kraju priče, cio čopor „ulio“ u to prijateljstvo. Sa vođom Munjom, na čelu čopora, koji je takođe preživio dio svog teškog života i koga su takođe spasle mačke.

Knjigu je veoma uspješnim i zaista maštovitim ilustracijama obogatila Manja Lekić

Svoju poučnu i zanimljivu priču Olja Dmitrović piše jednostavnim stilom ali bogatim jezikom. Priča prividno teče kao basna, razuđena brojnim zanimljivim detaljima. Junaci priče opisani su onim atributima kojima se uspješno ulazi u svijet njihovih osjećaja i mnogo čega što je obogatilo njihovo prijateljstvo. Stoga se i čita nadušak, bez prekidanja i odlaganja.

Na prvo viđenje – knjiga za djecu. Kao i bezbrojne druge knjige ovoga svijeta, tobože namijenjene djeci, još su dragocjenije i za odrasle. Bezbroj je razloga za to. Samo treba ući u knjigu i čitati.

Pa će se ovaj tekst privesti kraju ovim rečenicama:

„Zašto si me oterao onda, a sada me čuvaš? Grize te savest?“
„I to. Ali znao sam da će doći do ovoga“, reče Munja.
„Do čega?“
„Da ćeš mi se uvući pod kožu.“
I tada joj ispriča priču iz svoga detinjstva.
„Hej, ali zato služe porodica i prijatelji. Da ti se nađu kad je teško. I opasno. I da se žrtvuju jedni za druge“, odgovori mu Šapica.
„Da li smo mi sada porodica“, upita Munja stidljivo.
„Do poslednje koske!“, odgovori Šapica, uvuče mu se pod njušku i zajedno zaspaše bezbrižnim snom.

Svakako da čitalac ove knjige ima pravo da očekuje i narednu knjigu Olje Dmitrović.

Knjigu je veoma uspješnim i zaista maštovitim ilustracijama obogatila Manja Lekić.

J. Lipar