Veljko Ostojić: Sivi kamen

Ostade mi pjesma
kao malom dječaku
što osta u vječitom mraku
krivuda mi sada Una ,
a ja od nje tako daleko
ostala mi duša
koja samo sebe sluša
nema više stada
nema ni pastira
pregolema moja tugo
jedno smo bez drugo
još uvijek u snovima
idem starom cestom
od Petrinje do Knina
ubila me tuga
za dva stara druga
otrgnuo mi te neko iz ruke
niko ne zna moje muke
trgnula me iz sna puška
ostadosmo tada bez Duška
od kolone ,pa do sada
u mome srcu bol ostaje
moja se duša
od Krajine dijeli
u svakoj si mojoj priči ,
a nijedna druga zemlja
na tebe ne liči
tada u plamenu
gorio si sivi kamenu
gdje sam rastao u koljevci
sada prenosim svojoj dijeci
fali mi noćas djedovina
šljivovica naša ljuta
i stari komšija preko puta ...