Poznati Banijci: Liječnik Branko Dragišić

Profesor dr. Branko Dragišić rođen je u Rujevcu 27. novembra 1896. godine, a umro u Zagrebu 5. februara 1947. godine. Otac mu je bio pravoslavni sveštenik u Rujevcu. Imao je petero braće i jednu sestru. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Petrinji, a višu u Sremskim Karlovcima. Bio je talentovan učenik. Isticao se i svojim naprednim pogledima pred prvi svjetski rat. Zbog saradnje s revolucionarnom organizacijom "Mlada Bosna" suđen je na smrt, ali ga je spasio vlasnik rudnika i talionice Bešlinac, Knops. Upućen je kao austro-ugarski vojnik u Galiciju na ruski front gdje je zaroblјen i interniran u Sibir odakle bježi i preko Kine, pustinje Gobi, dospijeva na jedan brod i s njim doplovlјava u Grčku.

Tu se priklјučuje srpskim jedinicama na Solunskom frontu. Ranjen je teško u glavu. Prebolјeva, pa po završetku rata odlazi u Čehoslovačku na studij medicine i završava ga 1924. godine. Oženivši se liječnicom Čehinjom specijalizira pedijatriju i radi na dječjoj klinici u Pragu. Godine 1927. vraća se u Jugoslaviju i u Zagrebu otvara ambulantu za dječje bolesti. Uz to istovremeno radi i na Klinici za dječje bolesti na Šalati, njen je i upravitelј neko vrijeme. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu izabran je 1934. za docenta, 1939. za izvanrednog profesora za predmet Higijena dječjeg doba. Poslije oslobođenja, u junu 1945. postao je redovni profesor za spomenuti predmet na Katedri pedijatrije.

Profesor Branko Dragišić intenzivno se bavio naučnim radom u raznim područjima pedijatrije. U mlađim godinama sistematski je proučavao infekciozne dječje bolesti i objavio značajnu monografiju. U publikacijama o morbilima (ospicama) pisao je o prvom inkubacionom stadiju tzv. prodromalne angine. Logično sintetizirajući starije i novije teorije doprinio je očuvanju prioritetnog mjesta zagrebačkoj klinici.

Proučavajući zdravstvene prilike u Bosni (1939), posebno raširenost luesa (sifilisa), štampao je tri rada kao i opširan izvještaj pod naslovom "Endemijski sifilis kod djece u Bosni". Za vrijeme terenskog rada u Bosni se i zarazio infekcijom dizenterije, od njenih poslјedica duže je patio.

Godine 1939. dr Branko Dragišić objavio je zajedno sa profesorom dr. Ernestom Majerhoferom udžbenik "Pedijatrija", a potom (1940) publikacije: "Opće smjernice zaštite djeteta na selu", "Meningitis cerebrospinalis epidemica", "Naša iskustva kod pilerospasma dojenčadi" i "Indikacije i kontraindikacije klime našeg mora kod dečjih bolesti". Nјegovo stručno nastojanje za socijalno pedijatrijska pitanja očituje se osobito poslije oslobođenja, kada se pod nadzorom Ministarstva narodnog zdravlјa provodi zaštita majki i djece i kada je svaka majka i dijete pod nadzorom stručnih organa zdravstvene službe.

U liječničkim krugovima uživao je prof. Dragišić vrlo dobar glas i bio vrlo cijenjen. Bio je član uredničkog odbora "Liječničkog vjesnika", tajnik i kasniji potpredsjednik Društva pedijatara Hrvatske, kao i Jugoslovenskog pedijatrijskog društva. Učestvovao je na jugoslovenskim i sveslavenskim kongresima, gdje je referirao i održavao predavanja. Bio je odličan predavač i klinički pedagog. Kao stalni nastavnik u školama sestara i njegovatelјica za predmet "Dječja njega" vršio je stručne i diplomske ispite.