In memoriam: Milan Polovina

Dana 16.2.2024. godine preminuo je MILAN POLOVINA bivši, dugogodišnji predsjednik „ Zavičajnog udruženja Banijaca“ u Novom Sadu. Rođen je 2.6.1946. godine u Petrinji. Gimmaziju je maturirao u Sisku. Radio u SUP-a Sisak, Opštinskoj upravi prihoda u Petrinji I sopstvenoj firmi u Novom Sadu. Milan Polovina dugogodišnji je kulturni pregalac i organizator mnogih kulturnih događaja utemeljenih na tradiciji Srba Banije. Devedesetih godina obavljao je dužnost sekretara Kulturno umjetničkog društva " Dušan Ćorkovic" Petrinja. Društvo je veoma predano radilo po sekcijama i okupljalo mladost da čuva i afirmiše narodne običaje svoga zavičaja. Dolaskom u Srbiju i dalje je aktivan na očuvanju tradicije Srba sa Banije, kada postaje sekretar KUD "Banija" Beograd. Svijest da se mora sačuvati tradicija i narodni običaji kraja gdje su živjeli Srbi, da su to I obaveze, jedan je od osnivača i dugogodišnji predsjednik "Zavičajnog udruženja Banijaca potomaka i prijatelja Banije" Novi Sad. Društvo je tada veoma aktivno, pa i u izdavačkoj djelatnosti kada nekoliko književnika s Banije štampa svoja autorska djela. Veoma komunikativan I blagonaklon Milan Polovina lako se dogovarao s radnicima kulturnih institucija Novog Sada i Autonomne pokrajine jer su prepoznavali dobre ideje – Zavičajnog udruženja Banijaca. Funkciju predsjednika na njegovu inicijativu predaje mlađem članu društva jer, kako je govorio “novo vrijeme donosi budućnost kojoj su potrebni mladi ljudi"

Milan Polovina bio je čovjek dobrote i razumijevanja, blage naravi i čovjek od riječi. Mnogo je volio Baniju i Banijce.

U sklopu društva redovno su od 2009. godine organizovane popularne – Banijske večeri. Učestvovao je i nosio organizaciju deset Banijskih večeri. Imao je lijep običaj da tada prisutnima održi prigodnu zdravicu biranim i poučnim riječima. Citiram neke dijelove govora Milana Polovine : “Čovjeku je uvijek potrebno sjećanje, ako želi postati ili ostati svjestan sebe samoga, i ovladati svojim bićem. Sjećanja na zavičaj koliko god bila jaka ili slaba, lijepa ili ružna, vesela ili bolna, čovjek ih mora nositi kao svoju sudbinu, jer onaj koji mjesta i doživljaje iz svog djetinjstva i mladosti na gleda s ljubavlju, već s bolno sumnjičavom distancom, osjeća na samom sebi napukline i ožiljke... Često u trenutcima usamljenosti uhvatim sebe kako mojim mislima prelete sjećanja - slike iz zavičaja. Te slike čovjeku osvježe dušu ožive pogled, i daju novu snagu koja mu je potrebna za lijep život.

Zavičaj je tamo odakle izviremo jer je trag izvora neizbrisiv...

Dižem ovu čašu za našu banijsku slogu, da jedni drugima oprostimo ono što nam ponekad nije bilo po volji, da jedni drugima uvijek budemo od pomoći. Neka ovo veče bude naše pravo veče koga ćemo se sjećati po lijepoj riječi i neka nam bude zavjetno veče, da moramo sačuvati našu banijsku pjesmu, igru i običaje koje nam preci u amanet ostaviše. Kako kažu, daće Bog da će ih pjevati naši praunuci i čukununuci... Pričajmo jedni s drugima. Ako je za jadikovanje, neka i toga bude. Mi svoje srce možemo otvoriti samo jedni prema drugima. Moje srce je večeras i tužno i radosno. Tužno je, svi mi dobro znamo zašto, a radosno je dragi moji prijatelji, moji mili Banijci, jer smo zajedno jedan pored drugog kao nekad...”

Milan Polovina bio je čovjek velikih interesovanja. Privatno, majstor nad majstorima – u poslu je bio staložen i radio je s ljubavlju. Gdje je živio tu je odmah kuću sagradio. Imao je lijep hobi – modelarstvo, kojim se ozbiljno bavio i ostavio niz lijepih modela. Odlicno je harmoniku svirao i društvo pjesmom uveseljavao. Volio je čitati i bio veliki prijatelj knjige. Milan je odavno dosegao ideal ljudi – da čovjek zavoli čovjeka.

Milanovim odlaskom iz života veliku prazninu osjetiće: voljena supruga Branka i sinovi Darko i Dejan s porodicama. Prazninu će osjetiti i njegovi prijatelji, kao i Zavičajno društvo Banijaca.

Zbogom Milane! Tamo gdje ideš, znamo da Te čeka Tvoje veliko cvjetno polje.

Milan Polovina biće ispraćen dana 21.2.2024. godine na groblju Trandžament - Petrovaradin u 15,00 sati.