Ilustracija | Unsplash
U Hrvatskoj Dubici bit će izgrađena jedna od najvećih solarnih elektrana u RH. Elektrana će se graditi na 121,7 hektara na poljoprivrednom zemljištu. Planirani zahvat nalazi se na području Općine Hrvatska Dubica. Lokacija zahvata, nalazi se sjeveroistočno od naseljenog područja naselja Dubice i istočno od naselja Cerovljani i nešto oko 1,3 km zapadno od državne granice RH i BiH.
Ukupna priključna ili nazivana snaga sunčane elektrane Hrvatska Dubica biti će do 90 MW, dok instalirana snaga elektrane iznosi 117,7 MWp. Predviđena je gradnja 20 izmjenjivača, internih transformatorskih stanica napona 33 kilovata i transformatorske stanice H.Dubica. Elektrana će biti priključena na dalekovod DV 220 Kv Medurić – Prijedor.
Investitor je tvrtka DUBICA ENERGIJA D.O.O., Milana Novačića 7, Čazma.
Osnivač i direktor Dubica energije je T.Kitonić.
Zanimljivo je kako će se solarna elektrana graditi na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu tvrtke UNA d.o.o. iz Hrvatske Dubice, čija je vlasnica E.Kitonić Tvrtka je registrovana za djelatnost uzgoja žitarica, mahunarki i uljanog sjemenja.
Za projekat SE H. Dubica ishođeno je energetsko odobrenje te se trenutno nalazi u postupku pribavljanja potrebnih dozvola. S tim u vezi pokrenuta je javna rasprava o uticaju na okoliš sunčane elektrane jer se planirani zahvat nalazi unutar područja ekološke mreže. Područja očuvanja značajnog za ptice, Donja Posavina, Sunjsko polje i Dolina Une. Rezultati rasprave su za sada nepoznati.
Projekat hvale vredan. Na području jedne nerazvijene Općine bit će moderna elektrana i strujom će snabdjevati druge. Ovo ništa ne doprinosi razvoju H.Dubice. To je isto kao i u drugim odnosima razvijeni i nerazvijeni, siromašni potpomažu razvijene. Ova poruka usmjerena je prema lokalnim zajednicama. U Dubičkom slučaju SE, Općina će sigurno izvršiti dopunu Prostornog plana. A kolika će dobit biti to ćemo vidjeti. Treba imati u vidu da nedavno doneti Zakon u Saboru RH o Prostornom uređenju koji ide na ruku JLS i investitorima da otkupljuju zemlju od privatnih vlasnika čije se parcele nalaze u zahvatu nekog projekta po povoljnim cijenama ili eventualno neku zamjenu.
Ima i drugih rješenja oko dobivanja obnovljive energije. Npr. dobivanjem plina iz kukuruzne silaže sakupljene sa 121 hektra, dalo bi bolji rezultat i stabilniju proizvodnju el.energije (24/7), dobivanja tečnog gnojiva i dr.
Poljoprivredno zemljište je važan resurs o kome mora voditi računa šira zajednica. Ovako pod pritiskom proizvođača fotonaponskih panela i provikanoj isplativosti, što donekle jeste kao i obaveze država EU da obezbeđuju el.energiju iz obnovljivih izvora, investitori se odlučuju za ovaj kraći put.
Sigurno je investitor imao u vidu sve varijante i na njemu je konačna odluka i snošenje rizika. Koliki je vijek elektrane. Svi objekti unutar obuhvata, projektovani su da izdrže 100 - godišnje razdoblje. Vijčani piloti bi držali montažnu konstrukciju i fotonaponske panele. Planirano je i postavljanje betonskih pilota. Bile bi izgrađene interne prometnice za dopremu građevinskih strojeva, materijala i elemenata za izgradnju SE.
Zbeg na Kozari 1942 | Wikipedia
Ako nekoga interesuju pojedini detalji oko SE, može pogledati: studiju o uticaju na okoliš za zahvat „sunčana elektrana Hrvatska Dubica“ netehnički sažetak.
Osvrt koji se odnosi na tehnički dio SE dat je radi uvida o zahvatu i minimalnim tehničkim podacima i dr.
Ono što nedostaje, to je navedeno u „Sastavnica i čimbenik u okolišu“Kulturno-povjesna baština, a postojeći okolišni problemi su: Nedostatak sustavnih podataka o arheološkoj baštini u prostornim planovima zbog nedovoljno istraženog nalazišta i dalje nezadovoljavajuće građevno stanje graditeljske baštine, zapuštenost, ne održavanje, ruševnost.
Nije za vjerovati da investitor i stručnjaci za izradu studije ne znaju šta se na dijelu zahvata SE ranije nalazilo.
Navodimo redom, zahvat SE je u neposrednoj blizini Željezničke stanice Dubica (sada Hrv.Dubica), u vrijeme Drugog svjetskog rata u objektu željezničke stanice nalazila se komanda njemačke vojske od 1941-1945 sa nepoznatim brojem oficira i vojnika. Zona odgovornosti pokrivala je Dubicu i okolna mjesta i najvjerovatnije uvid u željeznički saobraćaj Sunja - Novska. U komandi nalazio se i obavještajni punkt Abwera koji je pokrivao šire područje. Ovome navodu, dodali bi da je u vojnoj kampanji na Kozari 1942 godine u okviru borbene grupe „Zapadna Bosna“, nedaleko od željezničke stanice bila urađena i korišćena travnata poletno sletna avio pista za potrebe njemačkog Luftwaffe. Avijacija: Štuke (Messerschmit) i izviđački avioni dejstvovali na Kozari po partizanima i izbjeglom stanovništvu od 10.06.1942. g. pa do kraja ratnih dejstava 18.07.1942.g. Naneta je velika šteta i ljudski gubitci. Preko željezničke stanice Dubica vršeno je snabdjevanje aerodroma, gorivom i municijom.
Kada su poražne partizanske jedinice, na Kozari je ostao goloruki narod, ustaše i Nijemci su stezali obruč i usmjerili kolone naroda preko Bos. Dubice na most prema Dubici (sada Hrv.Dubica) i dalje putem prema željezničkoj stanici Dubica. Ustaške vlasti oformile su sabirni logor Cerovljani kod željezničke stanice Dubica.
U vezi formiranja sabirnih logora, 10.07.1942. njemački poslanik Kasche razgovarao je sa Pavelićem u vezi smještaja „zarobljenika“ sa Kozare, te su zaključili da se upute u logor Stara Gradiška i da se ustanovi tko je među njima partizan i saradnik partizana. Dalje su se dogovorili da tom stanovništvu treba pružiti osnovnu zdravstvenu skrb, nakon čega bi se među njima mogli prikupiti radnici za rad u njemačkom gospodarstvu, a ostali se mogu premjestiti u druge logore ili na druge zadatke. Zarobljeni narod nije mogao biti smješten u logor Jasenovac jer tamo trebaju biti smješteni Židovi iz NDH koji će biti upućeni u logor Auschwitz. Sabirne logore organizovalo je nadležno ministarsvo NDH.
U logorsko obezbeđenje uz ustaše sa strane uključene su i lokalne ustaše. Već na Unskom mostu počela su odvajanja ljudi i streljanja pod izgovorom da su partizani. Ubijeni su bacani sa mosta u Unu. Druga prolazna tačka bila je raskrsnica kod parohijalnog doma pravoslavne crkve koja vodi za Cerovljane i Dubičku željezničku stanicu. Sa strane ulice (danas je imenovana po ratnom zločincu V.Venku) stajala je grupa civila, ustaških saradnika koja je trebala da nekoga prepozna i kaže da je bio u partizanima. Osumljičene su odmah odvodili u Dubički vatrogasni dom (oko stotinjak metara udaljen od raskrsnice) i tamo su pobijeni i bačeni u Unu. Tako je bilo svaki dan. Zadnji koju su ostali morali su da očiste prostorije od krvi i tako se ponavljalo više puta dnevno.
Dolaskom na prostor nazvanog sabirnog logora blizo željezničke stanice i nedaleko od poletno sletne avio piste sakupljeno je mnogo naroda, neki su imali zaprežna kola, stoku i t.d. Logorska uprava je krenula sa selekcijom naroda. Odvajani su muškarci, mala djeca koja su se mogla samostalno kretati, žene sa malom djecom i stariji ljudi. Prema planu i zamisli nekoga napunjeni su željeznički vagoni sa prvom grupom zarobljenika radi upućivanja u Zemun, u vagonima je bilo više stotina ljudi. Kompozicija se kretala nekoliko dana do Zemuna, da bi odatle bila vraćena sporovozno nazad (neki nesporazum između njemaca i ustaša iz Dubice). U tom putovanju umrlo je skoro 500 ljudi. Kasnije su neki zarobljenici ipak odpremljeni u Zemun. Malu djecu, oduzetu od roditelja, koja su se mogla samostalno kretati upućena je vozom za Sisak. Žene sa malom djecom i starijim ljudima preveženi su u Staru Gradišku. U Staroj Gradiški oduzima su mala djeca od majki, neka su ugušena gasom a jedan deo je preuzet od Crvenog križa NDH. Majke su upućene na prisilni rad u Njemaču. Za odabir radne snage bio je zadužen nijemac Dr. Hans Peterson sa ekipom. Drugi detalji iz Sabirnog logora Cerovljani. Sabirni logor je radio preko trideset dana. Ulogoreni narod pod vedrim nebom čekao je na prevoz. Narod je bio okružen ustaškim stražarima. Na samom početku rada logora identifikovana je velika grupa pripadnika partizana i odmah je likvidirana nedaleko od sabirnog logora na zemljištu pod nazivom (katastarski) Mrtveži (pređe se želj.pruga nedaleko od stanice i ide putem za selo Predore nekih 200 -300 metara lijevo). Posle rata 1945. podignut spomenik sa ogradom. Spomenik i postament uništeni su 1995 godine, ukazuju se dijelovi betona preko koga se prevlačeni drveni balvani iz šume ali ne može se zaključiti da je tu bila velika grobnica.
Ovo nije jedina grobnica, narod su likvidirale ustaše nedaleko od Sabirnog logora i na Jelas polju. Prema jednom zapisu navedeno je da se na nekim mjestima na dubini od 60 centimetara mogu se naći ljudske kosti.
Dakle ovo se nalazi u planiranom zahvatu Sunčane elektrane te s tim u vezi prije bilo kakvih radova, trebalo bi se izvršiti sondiranje terena i aerofotoistraživanje da bi se utvrdilo da li postoje masovne grobnice. Ozbiljnim istraživanjem riješile bi se sve dileme, imali grobnica ili nema. Na planiranom zahvatu nestala je i grupa Srba oko 1500 pohvatanih u Banijskom trokutu (17 sela) u akciji brzog sklopa iz Jasenovca 06.10.1944. u ustaškoj akciji pod nazivom opkoli, obori, zakolji. Između ostalog nepoznato je gdje je likvidirano i 120 stanovnika iz Donjeg Hrastovca i t.d.
Dakle, da ponovimo, Sabirni logor Cerovljani formiran je po dogovoru ambasador Kasche – Pavelić., (međudržavni dogovor). Kao koordinator za sprovođenje dogovora imenovan je prof. Hakija Hadžić iz ministarstva vanjskih poslova NDH. Za imenovanje zapovjednika logora zadužen je dr. Oskar Turina opći opunomoćenik Vlade NDH u Banja Luci. O.Turina je dao i iscrpne upute o dužnostima i radu zapovjednika logora. U logoru Cerovljani (Dubička stanica) za zamjenika logora imenovan je jedan Dubičanac.
Pomenuti dogovori odnosili su se i na druge sabirne logore i razmještaj zarobljenika: Prijedor, Jasenovac, Mlaka, Novska, Jablanac, Stara Gradiška,Rajići, Bodergaj, Grabovac, Lađevac, Paklenica su navedeni sa brojem planiranih zarobljenika. Izostalo je navođenje Bročica i dr. Sakupljeno je 70.000 zarobljenika većinom sa Kozare, Banije i dr. mjesta.
Wikipedia / Bundesarchiv, Bild 101I-646-5188-17 / Opitz / CC-BY-SA 3.0, CC BY-SA 3.0 de,
U Cerovljanima bilo je najmasovnije sakupljanje 26.000 zarobljenika sa Kozare i Banije i dr. mjesta. Mislimo da je u Cerovljane upućeno oko 33.000 civila. Cerovljani, naznačeni kao predvorje pakla u ostalim logorima bili su poznati od 30.05.1942.g. kada su Srbi iz Cerovljana i Dubice (H.Dubice) i još nekih sela deportovani u druge logore a mnogi pobijeni od ustaša. Ovo je bila priprema za Kozaračku ofanzivu. Maltretiranje i patnje naroda ne bi dalje opisivali. O pružanju zdravstvene skrbi nije bilo ništa.
Sigurno da se narod nije sam selektirao, tko će biti ubijen, kome će se djeca oduzeti, tko će ići na rad u Reich i dr. Ovako ispada sami su se nabadali na noževe, sami su se klali i ubijali i t.d. Ustaše nisu izdavale potvrde tko je ubijen i koliko. Nije bilo nikakvog suđenja. Svjedoka danas skoro da nema.
U opisu smo naveli postojanje njemačke komande na željezničkoj stanici u Dubici, po zatvaranju Cerovljanskog sabirnog logora na želj. Stanici sakupljali su se Srbi radi odlaska na rad u Njemačku. Tako da je tim osobama priznat status „azila“ i zaštita od progona od strane Dubičkih krvoždernih ustaša koje su progonile Srbe u etničkom čišćenju 1943/44. Zaštitu su imali i oni Dubičanci koji su imali radne dozvole i bili na odmoru a uspjeli da se domognu Dubičke stanice. Radi se o malom broju prema onom koje su ustaše pobile. Radi istine ovaj događaj treba zapisati. Ovim se Njemačka rukovodila svojim interesom.
Moderna Republika Hrvatska donela je pozitivne propise koji se odnose na nalaženje grobnica i postupak oko toga. U tom zakonu opisane su i obaveze lokalnih samouprava, t.j. Općine Hrvatska Dubica.
Javna ustanova Spomen područje Jasenovac ima zakonsko zaduženje o brizi o stratištima postradalog naroda, izučavanje, obilježavanje, održavanje i dr.
Prema sadašnjem stanju izostalo je obilježavanje pojedinih lokacija, npr. Mrtveži, Sabirni prolazni logor Cerovljani, Dubičke krečane, Vatorgasni dom u Dubici i dr. Izostalo je i regulisanje upisa u Prostornim planovima JLS.
Srpskom narodu u Republici Hrvatskoj duboko su urezani u memoriju događaji iz Drugog svjetskog rata kada je postradao a da nije ničim prouzrokovao takvo ponašanje prema njemu.
Zato imajući u vidu realizaciju velikog projekta SE u zahvatu gdje je proliveno mnogo krvi, treba pažljivo ispitati lokaciju jer sve drugačije bi bilo ruganje žrtvama i paganski pristup zanemarivanja dostojanstva i običaja.
I ovaj put izostala je solidarnost Srpskih organizacija kao SNV i SDSS. Neka o tome svako sudi.
Mislimo da bi prolazni logor u Cerovljanima trebao da ima status memorijala. Smisao upućivanja ovog dopisa onima na koje se odnosi ova tema je da bi se izbjegle eventualne neprijatnosti i nekim naknadnim tumačenjima.
Zabilježio na Sretenje Božje 15.02. 2026.
Milinko Simić
*razgovor sa svjedocima,
*Trilogija: „Preko trnja do zvezda“ prof.dr S.Čikarić.,
*M.Pekić,D.Ćurguz: „Bitka na Kozari“
*i dr.
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"