U Beogradu služen parastos Srbima ubijenim u akciji Medački džep

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu juče je služen pomen za 87 Srba ubijenih u hrvatskoj vojnoj akciji Medački džep 1993. godine – jednom od najvećih zločina počinjenih u ratu u Hrvatskoj.

Parastosu, u organizaciji Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza”, prisustvovale su porodice žrtava i predstavnici izbjegličkih i drugih udruženja koja okupljaju Srbe iz Hrvatske i regiona, te baštine sjećanje na srpske žrtve.

Nakon pomena položeni su vijenci i cvijeće kod spomenika Srbima ubijenim u ratovima devedesetih godina prošlog vijeka na prostoru bivše Jugoslavije.

Predsjednik Udruženja “Suza” Dragana Đukić istakla je da porodice žrtava 33 godine od zločina u selima Divoselo, Čitluk i Počitelj, počinjenog u napadu hrvatskih snaga koji je počeo na današnji dan 1993. godine, još čekaju pravdu, a devet porodica traži svoje najmilije jer se i dalje vode kao nestali.

- Pravdu čekamo, a na istinu izgleda i da nemamo pravo. Nakon tri decenije se ponovo osećamo kao da smo u devedesetim, možda čak i gore. Neshvatljivo je da devet porodica još čeka posmrtne ostatke svojih najmilijih i za njih ta hrvatska akcija “Džep 93”, kako joj je kodni naziv, i dalje traje – rekla je Đukićeva Srni.

Ona je ukazala na činjenicu da se o zločinu u Medačkom džepu sve zna jer postoji obilje dokaza o akciji i monstruoznim zlodjelima koja su počinjena, jer je među žrtvama 17 žena, uključujući i tri koje su žive zapaljene u svojim domovima.

Đukićeva je naglasila da je i komandant Unprofora Žan Kot nakon hrvatske akcije obišao teren i izjavio da u podvelebitskim selima nema znakova života – ni ljudi, ni životinja.

- Sve je poznato i Haškom tribunalu i celom svetu. Međutim, imamo nečinjenje, neadekavetne presude i nepriznavanje zločina sa hrvatske strane. Ono što je i danas neshvatljivo jeste kako mi da verujemo da će pravda biti zadovoljena u drugim primerima gde nema ovoliko dokaza da je zločin počinjen kad na ovakom jasnom primeru imamo nečinjenje – rekla je Đukićeva.

Ona je ocijenila da je sve što se desilo 1993. godine, a što se dešava i danas, poražavjuće i bolno, pogotovo što su Hrvati postigli cilj da akcijom koju su sproveli po sistemu “spržene zemlje” sistematski unište i protjeraju srpski živalj, tako da danas u podvelebitskim selima živi svega 12 ljudi koji su otišli da umru u svojim kućama.

- Taj proterani narod je uglavnom u trećim zemljama bez nade u povratak. Najžalosnije je što nema pravo na istinu i da kaže šta mu se desilo jer postoji bojazan da onom ko to uradi bude zabranjeno da dođe u svoju kuću i prisluži sveću na grobu”, rekla je Đukićeva.

Pune 33 godine navrišile su se danas od napada hrvatske vojske na srpska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj kod Gospića u kojima je ubijeno 87 Srba, među kojima 35 civila i pripadnika mjesne straže, kao i 17 žena.

U hrvatskoj akciji “Medački džep” nije bilo ranjenika.

U Dokumentaciono-informacionom cenru “Veritas” ističu da rezultati pregleda tijela – razbijene lobanje, prostrelne rane iz neposredne blizine i živi ljudi bacani u vatru – nedvosmisleno ukazuju na to da je izvršeno sistematsko likvidiranje zarobljenih i nemoćnih.

Za zločine u napadu hrvatskih snaga na Divoselo, Čitluk i Počitelj osuđeni su samo hrvatski general Mirko Norac na šest godina zatvora za nesprečavanje ubistva četiri civila i mučenje jednog zarobljenika i neposredni izvršioci Josip Krmpotić, Velibor Šolaja i Josip Mršić, koji su dobili kazne od tri do pet godina zatvora.

Za smrt najmanje tri žene koje su izgorjele u svojim kućama, što je neosporno utvrđeno u sudskim postupcima, nije odgovarao niko, kao ni za druga hrvatska zlodjela počinjena u Medačkom džepu.

RTRS