Brankov ''Pečat'' Kordiću i Preradoviću

Diplomu Brankovog kola laureatima uručio je Nenad Grujičić, predsednik Brankovog kola, ističući mladoliku duhovnu lepotu Branka Radičevića, Sremskih Karalovaca, Stražilova i Novog Sada, koja je svoj odraz našla u pesničkom delu dvojice autora koji obeležavu po pedeset godina svoga stvaralaštva, a što je sa poluvekovnim trajanjem ''Pečata varoši sremskokarlovačke'' kulturni kuriozitet prve vrste. Nenad Grujičić je pomenuo i Slavonski Brod, rodni grad Branka Radičevića, iskazujući nadu da će taj grad nadvladati iracionalnu sliku vremena i ponovo podići srušeni spomenik velikom pesniku srpskog i evropskog romantizma, Branku Radičeviću, svome čuvenom sugrađaninu, i vratiti pesnikovo ime školi koja je decenijama postojala u tom gradu. U Slavonskom Brodu živeo je i Brankov deda Stevan Radičević, a pesnikov otac Todor, radio je kao carinik-tridesetnik na reci Savi, tadašnjoj granici Austrougarske i Turske.

Zahvaljujući na nagradi ''Pečat varoši sremskokarlovačke'', Ranko Preradović: ''Ne baš posve vješt igrač, uhvativši se u Brankovo pjesničko kolo, osjećam se vrlo lijepo i lagodno, ali i sa sviješću – onako kako se osjeća mrav u travi, ispod, za njega, gorostasnih stabala. U poeziji Branka Radičevića koju sam spoznavao zajedno sa našom narodnom pjesmom, ima mnogo čega tačnog, životnog, ali što istovremeno smjera put smrti. Odatle sam, uz neka stečena iskustva dosegao smisao ništenja, uzaludnosti svetrajanja, a što je i veliki Radičević iskazao u ukupnom svom, veličanstvenom pjesničkom opusu. Jednostavno a moćno prepjevao je bruj života onako kako to do njegove pojave nije uradio niko u srpskom pjesništvu. Obradovan što sam u tom Brankovom kolu jedan od igrača, izjednačen sa ostalima, zazahvaljujem prije svega Sremskim Karlovcima i Novom Sadu što na ovaj način čuvamo uspomenu na velikana Branka Radičevića, zatim iskreno instituciji Brankovo kolo i njenom žiriju. Zahvaljujem posebno Nenadu Grujičiću koji i na ovaj način brine o kolegama skrajnutim na periferiju ovovremenog bitisanja, a posebno kao brižnom čuvaru sveukupnosti srpskoga jezika i duhovnosti od Radičevića do naših dana.''

Primajući visoko priznanje, Miloš Kordić je istakao:

''Ovdje, u Sremskim Karlovcima Sinod srpske pravoslavne crkve često je odlučivao i o sudbini manastira u mom rodnom selu Komogovini. Jedinog manastira na Baniji. A on je postojao od kraja 17. vijeka pa do 1777. godine. Kad je po naredbi carice Marije Terezije morao, kao centar mnogih buna, da bude porušen. U brojnim se istorijskim i crkvenim knjigama zajedno spominju naš manastir i Sremski Karlovci. Postoje i dokumenti koje je odavde mitropilit pisao radi Komogovine..., kako navodi Manojlo Grbić u svojoj knjizi o Gornjokarlovačkom vladičanstvu.

A onda sam po svojoj Šamarici, gori na Baniji, ispod koje sam odrastao, počeo da razmještam slike ljepote Fruške gore. A danas po Fruškoj gori tražim i nalazim ljepotu svoje Šamarice. Pa sam ovdje, do dunavskih strana Fruške gore smjestio radnju svog prvog i jedinog romana, objavljenog 2014. godine. Pisanog a Brankovim tragom obilazeći ovu njegovu, s mojom Šamaricom u sebi Frušku goru. Pa je moja Rajska Varoš možda i u Sremskim Karlovcima, u Irigu, Sremskoj Kamenici, Novom Sadu... Jer meni je od prvog susreta Dunav bio more, a Karlovci – ljepota smještena između fruškogorske i dunavske obale nepresušnog Panonskog mora: mora šuma, vinograda, voćnjaka, žita...

I pri kraju da kažem i ovo: Brankov fizički život jeste zašao s onu stranu ovozemaljskog obasjanja. Ali ga zato, ovdje, kod nas i u nama živi zlato njegove vječne poezije. I zbog zlata tog jezika, tih slika, ali i srebra beskonačnosti jedne zauvijek nam oživotvorene igre, volio sam i volim Branka. I volim ga i volimo ga zbog prirode, zbog lista na drvetu, zbog ljubavi, zbog istorije. Volimo ga zbog naših budućih za koje moramo da sačuvamo i nepresušnu ljepotu njegovog i svog srpskog jezika.''

U programu Svečanog otvaranja ''Prolećnih Brankovih dana 2017'', uz duge aplauze mahom mlade publike, učestvovali su pesnici: Ranko Čolaković, Ivan Lalović, Rastko Lončar i Jelena Stajić. Operska pevačica Aleksandra Pletikosić, u pratnji pijaniste Stefana Jančića, otpevala Zmajevu pesmu ''Po polju je kiša pala'', sa osocijacijom na veliku bratsku ljubav Zmaja prema Branku, i činjenicu da je Jovan Jovanović Zmaj napisao čuvenu pesmu ''Brankova želju'' prilikom prenosa zemnih ostataka Branka Radičevića 1883. godine iz Beča na Stražilovo. Dramski umetnici Nikolina Spasić i Milan Novaković nadahnuto su govorili antologijske Brankove pesme ''Ukor'' i ''Nikad nije vito tvoje telo''. Mlada etno-pevačica Katarina Popović izvela je čuvenu srpsku pesmu sa Kosmet, ''Udade se, jagodo''.

Hor Karlovačke gimnzije, pod dirigentskom palicom Rastka Pavlova, izveo je ''Himnu Karlovačkih đaka'' i jednu rukovet Mokranjca. Talentovane učenice-pesnikinje Karlovačke gimnazije, Anastasja Bijelić i Franciska Bos, takođe, govorile su svoje pesme u čast Brankovog 193. rođendana. Moderator i voditelj programa bila je Marija Sloboda.
{youtube}JQ1GfOmzjSQ{/youtube}
''Prolećni Brankovi dani 2017'' nastavljaju već sutra svoju programsku shemu. U Sremskim Karlovcima, u osnovnoj školi, zajedno sa talentovanim đacima-pesnicima, biće predstavljen časopis ''Danica za mlade'' Vukove zadužbine, uz prisustvo pesnika za decu: Rajka Lukača, Božidara Peševa i Branka Stevanovića, a uz uredničku pratnju Ljiljane Simić iz Vukovog čitališta. ''Prolećni Brankovi dani 2017'' trajaće do 28. marta, kada će, po novom kalendaru, u osnovnoj školi ''Branko Radičević'' u Novom Sadu, takođe biti priređena rođendanska svečanost s akcentom na 170. godišnjicu objavljivanja preve Brankove knjige, ''Pesme'' u Beču (1847).

{fa-link } Vezane vijesti:
{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  ''Prolećni Brankovi dani 2017'': Mladoliki rođendan Branka Radičevića
{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  ''Prolećni Brankovi dani 2017.'' od 15. do 28. marta