U Beogradu promovisano stvaralaštvo književnice i novinarke Milke Kajganić
- Detalji
- Dragana Bokun; Srpsko kolo
- Kultura
- 2948
BEOGRAD - Na Savindan u Beogradu u Klubu Tesla promovisano je dosadašnje stvaralaštvo autorke Milke Kajganić. Kajganićeva je do sada izdala 14 knjiga, od čega je čak 8 romana. I u svim knjigama je osnovni motiv njen rodni Kordun.Moderator promocije novinar Danko Perić kaže da je Kordun oblast gdje su se prelamali bojevi, koji je bio posljednja odbrana Evrope pred svim mogućim naletima koji su dolazili i koji su nosili drugačije civilizacijske tokove, a čije su namjere bile dobro poznate, prevashodno tim ponosnim ratnicima.
– Što se tiče stvaralaštva i poruke koju nosi Milka Kajganić, ona mi je posebno ukazala na to da knjige prodaje, da to čini i preko interneta i onih mreža koje su raširene širom svijeta i da su njene knjige iz tog razloga dostupne na nekoliko kontinenata u velikom broju zemalja širom svijeta. Ali ne prodaje knjige da bi pokrila troškove štampanja, odnosno objavljivanja i pripreme, nego iz jednog razloga – da ona svake godine preko gornjokarlovačke eparhije SPC i hramova širom Banije, Korduna, Like i drugih naših krajeva pomaže kupovinom knjiga i školske opreme za najsiromašniju djecu. Dakle, svi mi koji kupimo bilo koju knjigu večeras, nudimo mogućnost da sljedeće školske godine, u septembru, neko ili neka djeca budu srećna i zadovoljna i to upravo ona djeca koja drže žar tamo gdje smo mi nekada vatrom gorjeli.
Prisutnima se obratio i Rajko Kesić kao domaćin promocije i poručio da mu je najveća želja da se Krajišnici udruže i da daju primjer svim Srbima kako treba da se ujedine, da zajedno stvaraju, da se ne dijele ni na Kordunaše, Ličane, Dalmatince i ove ili one.
– Volio bih da na ovakvim okupljanjima bude bar tri puta više mladih ljudi. Ja vama sad pričam, a ne mogu dovesti moja dva sina. Znači, ajmo se potruditi od ovoga momenta da dovodimo našu djecu, da zajedno sarađujemo i radimo, jer sve što radimo parcijalno je kratkoga vijeka. Propustili smo 25 godina, mi smo već omatorili – rekao je Kesić i dodao kako je u Srbiju došao sa 28, a sada imam 54.
Apelovao je na sve da se udruže i pišu zajedno, igraju zajedno, da naprave jedan KUD zajedno.
– Osmislimo i dajmo primjer ovim ljudima ovdje u matici Srbiji jer od matice puno očekujemo, a malo dajemo i malo nam se daje. Ja bih želio da napravimo krajiški kulturno-informativni sportski centar, ali ne na parcijalnom nivou, ne Ličani, Dalmatinci, Kordunaši. Ajmo svi sa one strane Drine da napravimo neku priču zajedničku.
Milka Kajganić je govorila najprije o svojoj knjizi „Kazivanje đeda Kordunaša“ u kojoj je glavni lik đed Simat solunski borac koji preživljava i Drugi svjetski rat, vraća se u svoje porušeno selo, obnavlja svoj dom i živi na Kordunu do 1992. godine. Sa 1992. godinom se završava ovaj roman. Kajganićeva tada započinje roman Oluja u očima nesrećnika, u kojem je Simatov sin Mile .
– Ja sam iz 12 izjava o zločinima uspjela da napišem ovu knjigu koja ima 400 strana. To je nevjerovatno šta je Miloševićev režim učinio od našeg naroda. Ja sam dobila od jednih naših ljudi 5 disketa „Smrt Jugoslavije“. Da to nisam vidjela ne bih vjerovala. Slobodan Milošević u Karađorđevu kaže Franji Tuđmanu kad ga ovaj pita „Šta ćemo sa Srbima u Hrvatskoj?“, kaže „Što se mene tiče, nabite ih na kolac.“ Ja to imam snimljeno. To nije nikakva montaža.
Autorka kaže da je bukvalno bila u depresiji kada je pisala o strašnom zločinu nad porodicom Radaković.
– Ja sam tražila porodicu Radaković i našla sam babu Smilju na Kosovu, razgovarala s njome i ona mi je dala sve podatke o tome jer je bila očevidac toga strašnog zločina pred spomen što se dogodio u koloni. Tamo je naišao peti korpus Alijine vojske. Oni su počeli da kolju i otišli do prikolice u kojem su bili otac koji je bio za volanom, majka sa dvije djevojčice i dečakom. Došao je jedan nadobudni mladi mudžahedin, izvadio je kamu i zaklao najprije te dvije djevojčice pred roditeljima. On kolje i oca i majku i prilazi dječaku plave kosice koji ni jedan zubić nije izgubio, znači nije imao ni 6 godina, i on mu viče: „Čiko, nemoj mene, šta sam ti ja kriv?“ On njega ubija, odrezuje mu glavu, stavlja na bajonet i odlazi dalje. Sa druge strane viče mu jedan tamo isto Alijin: „Ne, ne Hasane, ne to su civili“, on nastavlja sa svojim zločinom dalje. Takve scene iz scene u scenu opisani su stvarni događaji.
U „Izbegličkim ranama“ jeste treća generacija đeda Simata, Mićo njegov unuk.
– I ovdje je interesantno da sam ja ovdje obradila i neke zločine koji su se desili za vreme bombardovanja Srbije. U ovoj knjizi jeste da branim Srbiju, branim je zato što sam pravnik, branim je zato što nije bombardovanje moglo da startuje bez odluke Saveta bezbednosti.
Kajganićeva kao pravnik trudi se da sagleda zločin sa svih strana. Zatim da sve što je zapisala, svjedočenja koj je prikupila pošalje na mnoge adrese u svijetu kako bi promovisala istinu o stradanju Srba po svijetu.
Predah od ovih teških tema, bili su aforizmi Slavonca Paje Reljića.
"Jeste da smo svet pomakli iz prirode ka tehnici, rođeni smo na Balkanu, a težimo Americi.
Do kada će to prokletstvo u narodu da postoji, kad će pošten smeti reći ko iza tog svega stoji.
U čemu je tajna svega, to su retki koji znaju, sa rađanjem mi smo meta koju oni sad gađaju.
Sve do sada što smo stekli, svako stvari robujemo, kol’ko smo se mi prosvetlili zdravi smo a bolujemo.
U predelu vasione dotakli smo sve tokove, napravismo satelite a držimo još okove.
Pismenost nam je fascinantna, guramo do doktorata, radnici su u režiji a režije su u vidu rata.
U saboru gađaju aktovkom i proprate sa još kojom psovkom, to je za njih demokratska mladež koja ima samo jedan stalež, u kojemu ima dosta stranki, ali zato program im je isti, proizvode ga bivši komunisti."
Na promociji su nastupali i Pjevačka grupa Banija kao i Ćiro Lička Kaldrma Drvar.
Kajganićeva se zahvalila na dolasku predsjedniku Koalicije udruženja izbeglica u Republici Srbiji Mili Šapiću i predsjedniku Krajiškog kulturnog centra Petru Šauli.
Milka Kajganić je rođena u Kozarcu, opština Vrginmost. na Kordunu. Završila je Višu medicinsku školu i Pravni fakultet. Pisanjem se bavi od 1989. godine kao nezavisan novinar. Živi i stvara u Cirihu, u Švajcarskoj Do sada je objavila knjige „Čitanka Korduna“ koja u sebi sadrži kordunaški riječnik, narodne pjesme, šale i pošalice Korduna, te recepte kordunaške kuhinje. Ova knjiga je doživjela treće izdanje i nju je Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti (nekad Jugoslovenska Akademija) ocijenila kao „izuzetan doprinos u izučavanju kulture Srba Hrvatske“. Kordun, ta nepresušna inspiracija tema je njenih romana „Hrabra sanitarka“, „Tragovi djetinjstva“, „Spas od ludila“, „U vrtlogu života“, „Kazivanje đeda Kordunaša“ i „Oluja u očima nesrećnika“. Knjige „Otmica djeteta“ i „Zapovijed srca“ su priče iz tuđine, a knjiga „Kad suza kane“ je zbirka novela. Zastupljena je u više zbornika, antologija i monografija. Predsjednica je udruženja pisaca „Literarni krug“, „Zlatno pero“ u Švajcarskoj. Milka je neumorni sakupljač narodnog blaga i predanja naroda Korduna, te njegovim anegdotama, zastupa i zasniva radoznalu publiku širom Evrope i tako časno prenosi svoga roda glas. Preko Amazon.kom onlajn čitanjem upoznali su je čitaoci iz Irske, Španije, Kanade, SAD, Venecuele, Kolumbije, Perua, Ekvadora, Čilea, Bolivije, Brazila, Indije do Šri Lanke, a oni je znaju po njenim romanima „Escape of manist“, „The works of life“, „The storm in the eyes of the suffering“ i „The story of Kordun the old man“.
Dragana Bokun; Srpsko kolo





"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"