Varate se ako mislite da djeca ne znaju
za neke važne i tajne stvari
o kojima se diskusije ne privode kraju
za velikim okruglim stolom tajnog vijeća,
o kojima pričaju svi svjetski kuloari,
počevši od prenaseljenosti i cvijeća,
pa sve do neba, turizma i kulture.
Djeca znaju kamo ministri žure,
kakvi su stavovi po pitanju mira,
čime se bave predsjednici vlada,
šta počasna četa trubača svira
povodom državničkih i ostalih parada.
Djeca su uopće u pravu,
bilo da imaju roza ili kestenjastu glavu.
U pravu su što ne vole te neke važne
i hitne stvari, te produžetke rata,
sve te okrugle stolove i tajna vijeća.
Djeca su u pravu jer znaju za odluke lažne
i formalne, potpisane tintom od zlata.
Djeca su u pravu što sreća pripada njima,
puna cvijeća, bombona, što ta sreća
ima veliko oko mira koje misli o svima.
Djeca su stvarno u pravu,
bez obzira na rasu i glavu.
U ovom svijetu raketa, aviona i puta do Mjeseca,
ja tvrdim: u svemu su pravu samo djeca!
(Pjesma „Djeca su pravu“ iz Kordićeve je knjige poezije za djecu „E baš neću“, objavljene 1971. godine, a napisane vjerovatno koju godinu ranije, u izdanju Pionirskog doma Sisak. Pjesnik je pjesmu, tih davnih godina, govorio u mnogim mjestima bivše Jugoslavije.)
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"