Varate se ako mislite da djeca ne znaju za neke važne i tajne stvari o kojima se diskusije ne privode kraju za velikim okruglim stolom tajnog vijeća, o kojima pričaju svi svjetski kuloari, počevši od prenaseljenosti i cvijeća, pa sve do neba, turizma i kulture. Djeca znaju kamo ministri žure, kakvi su stavovi po pitanju mira, čime se bave predsjednici vlada, šta počasna četa trubača svira povodom državničkih i ostalih parada. Djeca su uopće u pravu, bilo da imaju roza ili kestenjastu glavu. U pravu su što ne vole te neke važne i hitne stvari, te produžetke rata, sve te okrugle stolove i tajna vijeća. Djeca su u pravu jer znaju za odluke lažne i formalne, potpisane tintom od zlata. Djeca su u pravu što sreća pripada njima, puna cvijeća, bombona, što ta sreća ima veliko oko mira koje misli o svima. Djeca su stvarno u pravu, bez obzira na rasu i glavu. U ovom svijetu raketa, aviona i puta do Mjeseca, ja tvrdim: u svemu su pravu samo djeca!
(Pjesma „Djeca su pravu“ iz Kordićeve je knjige poezije za djecu „E baš neću“, objavljene 1971. godine, a napisane vjerovatno koju godinu ranije, u izdanju Pionirskog doma Sisak. Pjesnik je pjesmu, tih davnih godina, govorio u mnogim mjestima bivše Jugoslavije.)