OTPISANI U DVORU?

DVOR NA UNI - Posjetili smo Općinu Dvor i moramo odmah na početku pohvaliti Jagodu Nišević ravnateljicu dječijeg vrtića „Sunce“  u Dvoru koja se bori za male Dvorčane uz pomoć Općine, vrtić je potpuno opremljen, kako nam kažu mame djeca imaju sve potrebno uz njihovu pomoć kako bi imala bezbrižno djetinjstvo osim vrtića u Dvoru je uređena i zgrada Općine, a i knjižnica je dobila novi, veći prostor također potpuno uređen i opremljen od literature do računala, fotokopirnog aparata idr.

Sve pohvale idu i djelatnicima doma zdravlja u Dvoru i Zavoda za hitnu medicinu, koji svojom radom i trudom daju sve od sebe kako bi Dvorčani imali adekvatnu medicinsku skrb. U Dvoru također uz SKD „Prosvjeta“, koja je počela nizati dramske uspjehe sa svojom predstavom „Banija u Evropi“ u režiji Slobodana Repaka. Djeluje i Karate Klub Dvor, te nogometni klubovi NK „Rujevac“ iz Rujevca i NK „Podovi“ iz Dvora.

Ne smijemo zaboraviti niti Željka Utvića koji vodi „Eco Centar Beke“ u Bekama, Milana Borojevića i Stanka Jankovića koji su ponovo vratili konoplju na Banijska pusta polja, uz njih su malobrojni i ostali vrijedni proizvođači i poljoprivrednici kojima je kao i njima jedini cilj – USPJEH DVORA. Ovim entuzijastima najveći je dar sreća i uspjeh mladih Dvorčana koji nižu uspjehe i ako dolaze iz siromašne sredine, promocija Dvora kroz turizam, poljoprivredu i domaće proizvode.

No malo je lijepih vijesti i moramo se vratiti u surovu stvarnost stanovnika Dvora jer ne samo da je Općina Dvor površinom najveća u Sisačko – moslavačkoj županiji, već ima i najviše problema. Dok su nekad bile pune kuće, od zaseoka, sela i samog Dvora sada je ljudi sve manje, starije stanovništvo umire, a mladi ljudi svakodnevno odlaze iz Dvora trbuhom za kruhom, kako nam govori jedan od naših sugovornika: „nikad nebi pomišljao na odlazak, da mi  žena može dobiti posao i da vidim u Dvoru perspektivu za svoje dijete, u mom razredu u osnovnoj školi nas je bilo 30 što Srba, što Hrvata, od nas 30 do danas svi su napustili Dvor“. 

U Dvoru osim privatnih pilana i tvrtke „Nord Produkt“ industrije uopće nema. Dobro žive samo oni koji u Dvoru rade u državnim institucijama i oni koji se bave poljoprivredom jer proizvode vlastitu hranu, kako nam kažu svi naši sugovornici „neznamo kako preživljavaju oni koji ne rade, a nemaju mogućnosti baviti se poljoprivredom, još malo pa će pored ovoliko puste zemlje kopati i po kontejnerima“. Keramika u Rujevcu bez obzira na rudnik kvalitetne zemlje odavno je zatvorila svoja vrata, a time su bez posla ostali i domaći ljudi koji su u njoj radili.

Dok je prije nekoliko godina bilo priče o otvaranju jednog trgovačkog lanca u Dvoru, to se nije dogodilo. Iisti je takav lanac otvoren u Novom Gradu, a stanovnici Dvora su svedeni na četiri male trgovinice i dva kioska, te isto tako svoju kupnju obavljaju preko granice zbog većeg izbora i nižih cijena. Otvaranje većeg trgovačkog lanca puno bi pomoglo Dvorčanima ne samo zbog obavljanja kupnje, već i zbog otvaranja novih radnih mjesta za kojima Dvor vapi. Dom zdravlja također vapi za obnovom prostorija i za nabavom novih vozila hitne pomoći jer postojeća vozila koja imaju se učestalo kvare i nisu pogodna za obilazak svih terena na području općine. Van svih aktivnosti djeca u Dvoru uglavnom provode dane tumarajući, dok se onim starijima život svodi na odlazak u susjedni Novi Grad gdje imaju više sadržaja i izbora, kako nam govori jedna mama: „Dvoru je potreban Centar za mlade, u kojem bi se okupljali, družili, educirali, stvarali“ dok nam druga kaže kako su joj djeca bili do nedavno članovi SKD „Prosvjeta“ no došlo je do promjene predsjednika i za djecu folklora više nema već samo za omladinu i starije što jako pogađa roditelje djece koja su išla na folklor „tko će sačuvati običaje, ako ne naša djeca „Prosvjeta“ je narodna i pripada svima, neznamo kome je u cilju uništavati narodno dobro?“, u Dvoru adekvatno nije uređen niti jedan park u kojem bi se mogle majke sa malom djecom prošetati i u kojem bi se ta ista dječica mogla poigrati.

Nije riješeno niti stambeno zbrinjavanje pored četiri obnovljene prazne zgrade mladi ljudi koji bi nastavili živjeti i stvarati u Dvoru nemogu dobiti stan na korištenje u vlasništvu države niti mnogi povratnici nisu dobili riješenja o vlasništvu stanova i takvi stanovi su „mrtav kapital“. Sustav nije naštetio stambenom zbrinjavanju i ostanku mladih ljudi u Dvoru već šteti i poljoprivredi. Općina Dvor je ekološki kraj koji doslovno vrišti „evo me tu sam, iskoristite me“ nemoguće da to nitko nije zamjetio? Kriza u poljoprivredi se osjeti u Dvoru na veliko, za nove investicije Dvorčani nemaju novaca, niti je itko poveo računa o educiranju kako bi krenuli uzgajati isplativije kulture u sustavu ekološke poljoprivrede. Već godinama u Dvoru nema otkupa mlijeka tako da Dvorčani svoje mlijeko prolijevaju, odnosno daju ga ostaloj stoci ( svinjama, ovcama) a dio ostavljaju za vlastite potrebe. Paradoskalno je da u Dvoru postoji „zelena pijaca“ koja zjapi prazna dok nema otkupnog mjesta za prodaju stoke te nakupci kada im je potrebno obilaze sela ili sami stanovnici odlaze u Popovaču na sajam prodavati stoku.

Još jedan u nizu problema stanovnika Općine Dvor je i nedostatak plavog dizela na Ininoj bezinskoj pumpi. S obzirom da se stanovnici Općine Dvor primarno bave poljoprivredom i u sezoni poslova svakodnevno se služe traktorima koje ima gotovo svako domaćinstvo na Općini, plavi dizel im je nepohodan. Sramotna je činjenica da stanovnici nemogu točiti gorivo na benzinskoj pumpi u svome mjestu već moraju ići po gorivo u Sunju ili u Glinu koje su udaljene od Dvora 50 km, često se događa da u Glini i Sunji nestane plavog dizela pa moraju u Sisak koji je udaljen 75 kilometara od Dvora. Takav put već dodatno osiromašenom stanovništvu predstavlja trošak jer po gorivo moraju ići po nekoliko puta mjesečno sa osobnim automobilom, stanovnici se često organiziraju u skupine kako bi uštedili na putovanju te gorivo voze u auto prikolicama. Dvor je također i „slijepo crijevo“ zbog slabe prometne povezanosti, autobusne linije rijetko voze, a i sam kolodvor je devastiran i predstavlja ruglo.  

Stanovnici Dvora s kojima smo razgovarali žele ostati anonimni jer kako kažu „bojimo se osude okoline, a ovdje nam je svima isto i Srbima i Hrvatima“ , vole svoj kraj i kažu da se od poljoprivrede može pristojno živjeti da im dodatno ne izbijaju novac iz džepa. Kažu kako bi se njihovi  problemi mogli vrlo lako riješiti pa i problem sa plavim dizelom jer kada se hoće sve se može riješiti. Smatraju da njihov kraj nije pasivan i ako je područje od posebne državne skrbi, smatraju da imaju mnoge mogućnosti, ali da su pasivni oni koji su na vlasti jer su žrtve neodgovornog sustava u državi. Za sebe kažu da su otpisani, a mi se pitamo hoće li biti povratka otpisanih?

Dijana Miličević