I S U S

Ilustracija | Michael Henkel / Pixabay

Duga zima. Zadnji snjegovi se tope. Hladna bura ulazi u kosti. Ruka ti se od hladnoće zaledi na tenkovskoj kupoli.
Proljeće je još daleko. Željno se isčekuje. S njim će doći i "plavi šljemovi". Mi naivni po običaju, veselimo se njihovu dolasku, zaštiti.
Ne znajući da su oni "trojanski konj".

Dugo nas nije bilo na ovom dijelu.
Sajevac, Kamensko... uništeni do neprepiznaljivosti.
Teškom mukom nalaze neki krov gdje bi formirali stanicu.

Nemamo se naprosto nigdje smjestiti.
Među rijetkim objektima krov ima samo mrtvačnica. Napravljena je uoči rata. Po običaju operušana kao i sve drugo.

Od interijera na sredini dugog zida... Isus.
Prirodne je veličine ljudskog tijela.
Klinovi u rukama, prekriženim nogama.
Klonula mu glava.

Stojim u ćošku, slušam priču:
- Ovo je njiv Isus. Naš nije taki.
Našem su noge drugčije prekrižene.
Klinovi su isto drukčiji...

Smjestimo se u mrtvačnicu.
Dvanaest kreveta. Šest na kat.
Moj je krevet donji, tačno ispod Isusa.
Sad, da li od neke vrste straha, poštovanja ili nečeg drugog...uglavnom Isusa nije nitko dirao.

. . .

Da prekratim vreme spustim se prema Kupi. Tu je samostan Sveta Marija Snježna, od reda Pavlina.
Ovaj red je do 1664. godine stolovao na vrhu Petrove gore. Zbog sve češćih naleta Turaka bili su prisiljeni potražiti mirnije utočište i ovdje podići zdanje novog samostana.

Oštećen je u naizmjeničnoj razmjeni vatre. Najviše mu je strdao krov.
Skupljam stare dokumente. Slažem ih i povezujem.
Odlažem ih na suvlja mjesta gdje još ne prokišnjava.
Iznova se čudim starim papirima, kaligrafskim natpisima, plemićkim pečatima... Zrinski, Frankopani... grof Erdedy , i drugo plemstvo.

Svaka Župa ima Dušebrižnički odijel, tako i Župa Kamensko.
Kad vojnik pogine onda podatci tu dolaze a Župa obavještava familiju.
Gledamo spiskove. Mnogo ih je stradalo ranog ljeta 1942. oko Bosanskog Novog, Prijedora, na Kozari...

U jednom ćošku par uveza povezanih trakama. U njima su spiskovi "Zahtjeva za prelazak na katoličku vjeru".
Na vrhu prvog uveza nalazim Okružnicu poslanu Župi Kamensko u kojij stoji:

Dobili smo obavijest da je na području vaše Župe Kamensko zaprimljen određen broj zahtjeva pravoslavaca za prelazak na rimokatoličku vjeru.
U povratnoj informaciji navedite na koji je način do toga došlo, jer je dana preporuka da se to ne radi silom.

U potpisu...
Alojzije Stepinac

U jednom povezanom bloku nalazim zahtjev za prelazak na rimokatoličku vjeru koji je podnjela mati jednog mog radnog kolege iz općine.
Mati mu se udala u Loskunju.
Otac kao rezervist interniran u logore.
Mati se vratila nazad svojima u Trebinju.
Na zahtjevu državna taksa od 10 kuna, u svijetloplavom tonu.

. . .

Vraćam se tako rano popodne. Proljetno sunce upeklo. Vidim da je ručak obavljen.
Manjerka, ševarka, tanjuri, porcije...
po običaju razbacani.
Basarićak prilegao poslje grašine.
Gusarska marama pokriva nedostatak kose. Nogavice zasukane.
Par zunzara leti naokolo...
To ni Kusturica ne može izrežirati.

Kad, vidim stižu na prvi put "unproforci". U hladu orasa parkrala se dva bijela "Nissan"-a Terrano.
Idu lagano nogu, pred nogu.
Dođoše pred mrtvačnicu. Umjesto vrata, obješeno umašćeno "konjsko" ćebe sa onom bordocrvenom crtom po sredini.

Vidim Poljaka kako je pomakao deku na ulazu. Zove ovoga drugoga da vidi.
Obadva se prekrstiše, okrenuše se i odoše prema autima.

Kad su otišli, ja krenem. Pomaknem deku. Provirim.
Iznad mog kreveta je Ore.
On spava ispod samog Isusa. Izgleda da je tog jutra bilo maligana.

Pogledam gore prema Isusu.

Na glavi mu gas maska!

Željko Kresojević Kres