Boksački prvaci u Glini

Detalji: Igor Mrkalj; Sport; 31 Mart 2019; 1502

GLINA - Sport i tjelesno vježbanje imali su važnu ulogu u društvenom razvoju Gline. Prva sportska društva u ovom banijskom gradiću javljaju se još potkraj devetnaestog stoljeća, točnije 1888. kada je osnovano Glinsko građansko sklizalačko društvo, a nedugo zatim i Klub biciklista, 1894. godine. Njima će se početkom dvadesetog stoljeća pridružiti Hrvatski i Srpski sokol, osnovani istoga dana, za istim stolom 1906. godine. Samo tri godine kasnije ovamo stiže i prva nogometna lopta, a već 1913. u Glini postoje dva nogometna kluba – Banovac i Atena, čiji će igrači nakon stvaranja Kraljevstva SHS osnovati 1920. jedinstveni Glinski sportski klub. Iako narednih godina pažnju Glinjana sve više privlače kuglanje i planinarenje, najveću popularnost u gradu i dalje uživa nogomet, kojem od sredine 1930-ih konkurenciju počinje praviti jedan novi, u Glini dotad neviđeni sport – boks!

Najveće zasluge za pojavu i razvoj boksa u Glini ima talijanski državljanin Karlo Kulijat, profesionalni boksač lake kategorije porijeklom iz Trsta, koji se 1934. godine stalno nastanio u Glini, i to ponajprije zahvaljujući svojoj supruzi, poznatoj glinskoj krojačici Milki Drljan. Iako je boksačka karijera Karla Kulijata već tada bila na zalasku, a nova trenerska se tek nazirala, njegovo ime u svijetu boksa nije bilo zaboravljeno: Pula ga je još od 1920. pamtila kao svog prvog poznatijeg profesionalnog boksača, a u godinama prije nego što će se skrasiti u Glini, Kulijat će boksati uzbudljive internacionalne mečeve u velikim evropskim gradovima: Parizu i Genovi (1931), Trstu i Barceloni (1932), Rimu i Budimpešti (1933), odnosno Berlinu i Milanu (1934). Ipak, splet životnih okolnosti i ljubav prema voljenoj supruzi odvest će ga u Glinu, gdje će se narednih godina pokazati kao veliki sportski entuzijast, pritom vješt i sposoban organizator brojnih i nekoliko spektakularnih boks mečeva.

Beogradska "Politika" od 24. novembra 1939.

Prvi takav meč održan je u Glini 17. lipnja 1934., kad je na popularnoj Oberstariji, igralištu Glinskog sportskog kluba, Kulijat ukrstio rukavice s poznatim beogradskim boksačem Cvejićem, također iskusnim borcem lake kategorije. Novine su javile da za tu priredbu vlada veliki interes u Glini i okolici, pa se očekuje priličan posjet publike iz Siska, Petrinje i Topuskog. Bila je to u svakom pogledu uspješna borba – Kulijat se istaknuo i stekao popularnost, zbog čega boks u Glini te i narednih godina dobiva sve više pristalica, posebno među mladima. Tako će mnoštvo Glinjana 23. travnja 1937. ponovo s oduševljenjem gledati svog ljubimca kako već u drugoj rundi šalje na pod još jednog poznatog boksača, ovaj put zagrebačkog Gaščića, koji se ipak oporavio i nastavio borbu, ali samo do pete runde kada ga je Talijan pobijedio nokautom. Sportski izvjestitelji nisu propustili da istaknu kako je Gaščić srednja kategorija, te je za cijelih 11 kilograma teži od Kulijata, a ipak nije dorastao dobrom talijanskom boksaču.

Beogradska "Politika" od 24. novembra 1939, str. 14

Početkom lipnja 1938. pojavila se na stranicama petrinjskog lista ‘Banovac’ kratka vijest da je u Glini otvorena škola za boksanje, koju vodi poznati majstor Karlo Kulijat. Ova neobična škola nalazi se u Karlovačkoj, tada najživotnijoj glinskoj ulici, a nju pohađa desetak dječaka raznih uzrasta, koji imaju svoju vježbaonu i sve potrebne rekvizite za treniranje. Istovremeno, Kulijat započinje tijesnu suradnju s vodećim zagrebačkim klubovima, kao što su Croatia i Makabi. Da je boks u ovom banijskom gradiću uzeo maha uskoro će pisati i vodeći jugoslavenski dnevni listovi, poput beogradske ‘Politike’, koja je u studenom 1939. objavila članak pod naslovom ‘Uspeo bokserski meč u Glini’, u kojem piše da je u ‘nedelju 19. novembra održan ovde boks meč između poznatih zagrebačkih boksera. Maglica, perolaka kategorija uspeo je da savlada Leventala; Rozenblat je pobedio Nemečeka, Ravnikar je savladao Gotesmana, dok je u glavnom susretu između Lea Polaka, prvaka države i Male antante u velter kategoriji, i Kolmana, bivšeg prvaka Jugoslavije, borba bila najzanimljivija. Pobedio je Polak zasluženo.’ I zaista, bila je to spektakularna sportska priredba i prava boksačka revija održana u velikoj dvorani Hotela Kasina, gdje se prepunom gledalištu pružila rijetka prilika da vidi najbolje boksačke asove na djelu. Oduševljenju Glinjana nije bilo kraja.

PROČITAJTE JOŠ: Kuglači iz glinske Kasine

Radom i popularnošću Kulijata postao je boks pored nogometa najpopularniji sport u Glini. Pod njegovim budnim okom i dalje marljivo treniraju glinski mladići, koji će 8. prosinca 1940. svjedočiti još jednom propagandnom natjecanju za koje vlada u Glini, kao i u okolnim sportskim mjestima, veliko zanimanje te se očekuje veliki posjet publike. Postavljeni plakati na glinskoj Kasini najavili su dolazak boksačke momčadi zagrebačkog Herkulesa, u kojoj tada nastupa nekoliko poznatih reprezentativaca. Raspored borbi bio je sljedeći: perolaka kategorija: Cindrić – Badel; velter: Krpić – Saraga; poluteška: Krleža – Šikić; teška: Hladni – Albini. Iako je cijela priredba odlično uspjela i u moralnom, a i materijalnom pogledu, ona će ostati zabilježena i po nastupu najperspektivnijeg glinskog boksača, mladog Radiše Jovanovića, koji je tom prilikom prvi put nastupio u ringu.

Kulijat će i dalje ulagati priličan trud da popularizira borilačke sportove u Glini. Danas zvuči gotovo nevjerojatno da je krajem siječnja 1941. u velikoj dvorani Kasine organizirao još jednu senzacionalnu priredbu, i to nastup poznatih zagrebačkih teškoatletičara u disciplinama grčko-rimskog hrvanja, kao i hrvanja slobodnim stilom. Pa ipak, njegove daljnje napore da osnuje stalni boksački klub u Glini osujetit će Drugi svjetski rat.

PROČITAJTE JOŠ: Povijest nogometa u Glini

'Uspeo bokserski meč u Glini', "Politika", 24. novembar 1939, str. 14

Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske i dva masovna ustaška zločina u Glini u proljeće i ljeto 1941., Kulijat sa suprugom bježi u okupirani Beograd, gdje će i tokom ratnih godina voditi školu boksa pod svojim imenom. Po oslobođenju zemlje nastavlja karijeru trenera u poznatim zagrebačkim klubovima – Lokomotivi i Metalcu, gdje je trenirao neka značajna imena hrvatskog i jugoslavenskog boksa. Sportska literatura navodi ga i kao jednog od vrsnih trenera novosadske Vojvodine 1950-ih godina, da bi početkom 1960-ih prešao u Olimp iz Celja, gdje će se još jednom potvrditi kao fanatični zaljubljenik, učitelj i trener boksa.

No, kakav zaključak možemo izvući iz povijesti glinskog boksa i povijesti sporta općenito? Naime, poslije odlaska Karla Kulijata iz Gline 1941. godine boksački sport se u ovom banijskom gradiću ugasio, što pokazuje da su mnoge inicijative u našoj sportskoj povijesti počivale samo na entuzijazmu pojedinaca, pa su se gasile kada bi oni otišli sa scene.

Igor Mrkalj, "Boksački prvaci u Glini", Identitet : nezavisni magazin, Zagreb, broj 209, decembar 2015, str. 42–44