Kuglači iz glinske Kasine

Postojeća literatura ne nudi današnjem čitaocu mnogo saznanja o povijesti kuglanja u manjim sredinama, kao što je Glina. Ipak, danas znamo da se u Hrvatskoj kuglalo još potkraj 19. stoljeća, uglavnom po gostionicama, da bi nakon Prvog svjetskog rata kuglanje postalo organizirani sport. Prvi klub, Susedgradski kuglački klub, osnovan je u Zagrebu 1920. godine, gdje je 1932. osnovan i Jugoslavenski kuglački savez, što je danas malo poznata i gotovo zaboravljena činjenica. Svega godinu dana poslije, u Sisku je osnovan Sisački kuglački podsavez (1933), kao prvi takve vrste u Kraljevini Jugoslaviji. Kuglanje postaje sve popularnije, a nakon Petrinje, uskoro stiže i u Glinu, gdje se krajem 1934. formira kuglačka sekcija unutar Glinskog športskog kluba. Prvi glinski kuglači, poput Ivana Bašana, Dragomira Tomića i Slavka Kohna, već početkom naredne 1935. stječu pravo nastupa u natjecanjima podsaveza, no za razliku od brojnih sisačkih i petrinjskih klubova, glinskom nikako ne polazi za rukom da oformi stalnu kuglačku momčad. Možda su i to bili razlozi zbog kojih se u Glini te godine pojavio Kuglački sportski klub Jastreb, koji unatoč potvrđenim pravilima neće dobiti odobrenje kotarskog poglavarstva i viših državnih vlasti, s jasnim obrazloženjem što su "svi predlagači osim Zimonja Adama i općinskog blagajnika Žinić Nikole poznati kao plemenski (tj. hrvatski) nastrojeni i ekskluzivni".

Pa ipak, kuglački sport u Glini i dalje je prisutan i popularan, ponajviše zahvaljujući glinskim gostioničarima, koji su prepoznali kuglanje i njegovu važnost za unaprjeđenje svog ugostiteljskog poslovanja. Tako potkraj 1930-ih u Glini djeluju čak četiri kuglane i to dvije, čije su staze nabite zemljom (Hotel Kasina i Ostarčević) i dvije, čije su staze zacementirane (Brkić i Radaković). Njima će se u rujnu 1938. pridružiti i peta kuglana, ona u novootvorenoj gostioni Jure Muretića, u neposrednoj blizini glinskog sajmišta, kako javljaju tadašnje novine. Tom prilikom održano je i veliko kuglačko natjecanje na kojem su uzeli učešća i gosti iz Topuskog, a prvu nagradu u visini 150 dinara odnio je Ivan Bašan, limarski poslovođa i jedan od najpoznatijih glinskih kuglača.

Daljnji razvoj kuglačkog sporta u Glini osujetio je Drugi svjetski rat, a nakon oslobođenja zemlje kuglanje će se razvijati unutar Fiskulturnog društva Banovac, koje je osnovano početkom 1946. godine. Za referenta kuglačke sekcije izabran je Franjo Brkić, a dodatni poticaj za sve brojnije glinske kuglače bit će uređenje dvostazne kuglane u Hotelu Kasina. Kuglanje tako postaje sve masovnije, a 1953. godine osniva se i kuglačka sekcija u okviru Dobrovoljnog vatrogasnog društva Glina. Oba glinska kluba, Banovac i Vatrogasac, uključuju se u prvenstvo Sisačkog podsaveza i narednih godina bilježe dobre rezultate. Već 1955. godine Banovac u konkurenciji 12 klubova iz Siska, Petrinje, Kostajnice i Sunje zauzima visoko treće mjesto i dobiva poziv na republičko prvenstvo Hrvatske u Split, na koje nažalost ne odlazi zbog pomanjkanja financijskih sredstava.

Prema novinskim izvještajima iz 1956. godine, prvenstvene, prijateljske i turnirske utakmice u Glini u prosjeku prati oko 200 gledalaca, a momčad Banovca najčešće nastupa u sljedećem sastavu: Kolundžija, Bakšić, Škrinjar, Rukavina, Dumešić, Medić, Davidović, Komljenović, Luzar i Bosanac. S druge strane, standardnu postavu gradskog rivala Vatrogasca čine: Opačić, Batinović, Pavičić, Norković, Penić, Bašić, Kuhar, Krnjaić, Mileković i Barinja.

Zbog teške materijalne situacije, krajem 1950-ih dolazi do postupne stagnacije i sve slabijih rezultata glinskih kuglača, na što je dosta utjecala i sama kuglana, koja – kako otkrivaju sačuvani klupski zapisnici – više nije uredna i ne odgovara potrebama kuglačkih natjecanja, jer nema ni postavljača, niti dobrih kegla, a isto tako nema ni dobrih kugla. Zbog neispravne kuglane, koja više ne može služiti u sportske svrhe, kuglački klubovi u Glini se nakon 1958. gase, a unatoč nastojanjima bivših igrača da ožive rad kuglačkih sekcija, ništa se neće promijeniti ni tokom 1960-ih godina, kada se u Kasini kugla tek rekreativno i najčešće uz piće. Pa ipak, ovo razdoblje ostat će upamćeno na još jedan, sasvim neobičan način. Naime, 1968. godine poznati filmski redatelj Branko Lentić upravo tu snima nagrađeni dokumentarac "Grga" – film o mladom beskućniku koji živi u Glini, gdje u kuglani sakuplja i slaže čunjeve te radi razne druge poslove da bi preživio. Riječ je o vrijednom umjetničkom ostvarenju, koje također predstavlja dragocjeni filmski izvor za povijest kuglanja u Glini, jer pruža fascinantan uvid u izgled ne samo tadašnje kuglane, nego i socijalističke svakodnevice tadašnje Gline.

Početkom 1970-ih godina Glina bilježi intenzivan društveno-ekonomski razvoj, koji će se odraziti i na razvoj glinskog sporta, pa tako i kuglanja. Godine 1972. Vatrogasac obnavlja svoj rad, a njemu će se ubrzo pridružiti i Kuglački klub Jukinac, kojeg osnivaju marljivi članovi istoimene Mjesne zajednice na periferiji Gline. Istovremeno, u okviru Odgojno popravnog doma Glina osniva se i kuglačka sekcija unutar tamošnjeg Sportskog društva Budućnost. Sve njih obradovat će vijest da je krajem 1973. stara kuglana u Kasini, nakon duže pauze, adaptirana i osposobljena za redovna takmičenja. Glinski klubovi uključuju se u prvenstvo Kuglačkog centra Sisak i ponovo privlače pažnju ljubitelja kuglanja, kojih je u Glini još uvijek veliki broj. Tako započinje novi uspon glinskog kuglanja u čemu je značajnu ulogu imalo i Općinsko sindikalno vijeće, koje svake godine tradicionalno organizira Radničko-sportske igre, u kojem učešće uzima veći broj ekipa iz radnih organizacija sa glinskog područja.

Ipak, prava prekretnica u daljnjem razvoju kuglačkog sporta u Glini bila je 1978. godina, kada je dobivena suglasnost Skupštine općine Glina i tadašnjeg SIZ-a za fizičku kulturu, odmor i rekreaciju da se pristupi projektiranju i pripremi za izgradnju najsuvremenije automatske četverostazne kuglane, u sklopu budućeg Sportsko rekreacijskog centra Banija. Međutim, od zamišljene lokacije ubrzo se odustalo i prednost je dana Ugostiteljskom poduzeću Kasina, koje tih godina financijski vrlo dobro posluje. Nakon što je izrađena projektna dokumentacija i zatvorena financijska konstrukcija, u svibnju 1979. svečano je položen kamen temeljac buduće kuglane, koja se počela graditi na mjestu gdje je donedavno stajala stara dvostazna kuglana.

Dana 22. prosinca 1979., uz veliki broj predstavnika društveno-političkog života, Skupštine općine Glina, gostiju iz susjednih općina te predstavnika izvođača radova građevinskog poduzeća Rad iz Dvora na Uni, Iskre Kranj i radnika Kasine, svečano je otvorena najsuvremenija kuglana, novi ponos grada Gline, ukupne vrijednosti 7.560.000 dinara. Nakon pozdravnih riječi direktora Kasine Stanka Čučkovića, presijecanjem vrpce novoizgrađenu četverostaznu automatsku kuglanu pustio je u rad jugoslavenski reprezentativac i trostruki svjetski prvak u kuglanju Nikola Dragaš. On je čestitao kolektivu i investitorima ovog značajnog sportskog objekta na Baniji i poželio "da ovaj objekt zaista postane mjesto pravog rekreacionog djelovanja svih radnih ljudi i građana ovog grada, kao i susjednih općina, te da ga kao takvog i čuvaju". Nakon svečanog otvorenja, održano je prigodno natjecanje na kojem su nastupile ekipe Radnika iz Siska, Gavrilovića iz Petrinje, te Vatrogasca i Jukinca iz Gline – pobjednički pehar osvojila je momčad Vatrogasca s 502 oborena čunja.


Otvaranjem najsuvremenije četverostazne automatske kuglane, kuglački sport u Glini nesumnjivo je dobio nove mogućnosti za još bolji i brži napredak. Tako narednih godina oba glinska kluba bilježe sve zapaženije rezultate u momčadskoj konkurenciji (u natjecanjima po narodnom i međunarodnom načinu), a već početkom 1980-ih imaju i svoje predstavnike na republičkim prvenstvima u parovima i pojedinačno. Svojim entuzijazmom, igrama i uspjesima, u to vrijeme više od ostalih ističu se Dragan Petrović i Čedomir Samardžija kod Vatrogasca, te Marko Klobučar i Josip Vrbanac kod Jukinca.

Tih godina kuglanje je, poslije nogometa, postalo najpopularnijim sportom u Glini, a krajem 1981. ovdje se osniva i treći kuglački klub, Tekstilac, koji djeluje u okviru Pamučne predionice Glina. Štoviše, postoje inicijative da se unutar ovih klubova osnuju i ženske kuglačke sekcije. Također vrijedi spomenuti da se od 1985. godine Kuglački klub Jukinac nalazi u sastavu Sportskog društva Banija, gdje nastavlja i dalje djelovati, ali pod imenom Kuglački klub Banija. Od tada, pa sve do 1990. godine, sva tri glinska kluba ostvaruju dobre rezultate i osvajaju brojne nagrade i priznanja u Međuopćinskoj ligi Sisak, gdje se ravnopravno takmiče s kuglačkim klubovima iz Topuskog, Dvora, Kostajnice, Petrinje i Siska.


Raspad Jugoslavije i rat koji uslijedio nakon njega, prekinuo je tradiciju kuglanja u Glini. Premda je prošlo već više od dvadeset godina od završetka rata, u Glini još uvijek nema kuglačkog kuba, kao što nema ni kuglane, koja je odavno pretvorena u moderni trgovački centar. Pa ipak, glinski kuglači se ne predaju i dalje uporno kuglaju, te strpljivo čekaju svoju šansu – vjerovali ili ne – u okviru kuglačke sekcije Matice umirovljenika Glina.

---