Prva decenija SRPSKOG KOLA

Godinama je u javnom prostoru nedostajao glas koji bi mirno, istrajno i odgovorno govorio o sudbini Srba rodom i porijeklom zapadno od Drine i Dunava. Stradanja, progonstva, otimanje imovine, gubitak stečenih prava i sporo, često nedostojno institucionalno suočavanje s prošlošću, ostajali su na marginama društvenog interesovanja ili su bivali prepušteni zaboravu. Istovremeno, život, rad, kulturno trajanje i duhovna snaga tog naroda rijetko su nalazili mjesto u medijima, posebno u onim uticajnim i vidljivim.

Posebnu težinu tom osjećaju praznine davala je činjenica da se sve to dešavalo u godini u kojoj se navršilo dvadeset godina od zločinačkih akcija Oluja i Bljesak, kao i od niza drugih teških zločina počinjenih nad srpskim narodom na prostoru bivše Jugoslavije — godišnjici koje su još snažnije otvarale pitanja istine, pamćenja i odgovornosti.

U takvim okolnostima postajala je sve izraženija potreba za prostorom u kojem će se istina pripovijedati bez uljepšavanja i prećutkivanja, za mjestom koje će svjedočiti o stradanju, ali i čuvati sjećanje na ognjišta, jezik, vjeru i kulturno nasljeđe. Potreba za listom koji će biti blizak običnom čovjeku, njegovim brigama i životnoj stvarnosti, postajala je sve očiglednija.

Glas istine i narodne svijesti

Iz takve potrebe, kao prirodan odgovor na vrijeme u kojem je nastajala, u jesen 2015. godine rodila se ideja o pokretanju lista koji će nastaviti tradiciju istinskog narodnog novinarstva.

U razgovoru sa mojim prijateljem Trifkom Ćorovićem, iznio sam prijedlog da pokrenemo list namijenjen ljudima u Srbiji koji su rodom i porijeklom zapadno od Drine i Dunava, ali i svima onima iz drugih područja Zapadnog Balkana koje povezuje isto istorijsko, kulturno i duhovno nasljeđe. Predložio sam da list ponese ime Srpsko kolo, po čuvenom istoimenom listu koji je 1903. godine počeo da izlazi u Zagrebu.

Srpsko kolo iz tog vremena ostalo je upamćeno kao prvi istinski narodni list u Srpstvu, namijenjen Srbima Krajišnicima, odnosno tada najmnogobrojnijem i ujedno najzapostavljenijem sloju – srpskom seljaku. Taj list je izlazio do 1929. godine, sa prekidom tokom Prvog svjetskog rata, ostavivši dubok trag u istoriji srpske štampe i javne riječi.

Baš kao i Srpsko kolo s početka 20. vijeka, i naš list je od samog početka zamišljen kao glas istine i narodne savjesti, namijenjen prije svega običnom čovjeku – njegovim brigama, pitanjima, nedoumicama i svakodnevnoj životnoj stvarnosti.

Kontinuitet uprkos isušenjima

U decembru 2015. godine, sa veoma skromnim resursima i uz minimalne troškove, objavili smo prvi broj Srpskog kola. Deceniju kasnije, u decembru 2025. godine, izdali smo 119. broj. Tokom ovih deset godina, list je izlazio redovno, jednom mjesečno, izuzev 2020. godine, kada smo zbog pandemije virusa korona objavili dva dvomjesečna broja. Od prvog do 119. broja, glavni i odgovorni urednik bio je Trifko Ćorović, koji je ovaj posao obavljao sa izuzetnom posvećenošću, odgovornošću, profesionalizmom i ličnom predanošću. Značajan doprinos u proteklih više od sedam godina dala je i naša novinarka i lektor Dragana Bokun. Izdavač lista u čitavom ovom periodu bio je Savez Srba iz regiona.

Od samog početka, u ime izdavača, zajedno sa uredništvom i saradnicima, jasno smo definisali tri ključna načela kojih se Srpsko kolo dosljedno drži. Prvo, da list bude namijenjen svim prekodrinskim Srbima, odnosno onima koji su rodom i porijeklom zapadno od Drine i Dunava, ali i ostalim Srbima u regionu. Drugo, da Srpsko kolo izlazi na ćirilici i ijekavskom narječju, držeći se misli prof. dr Dragana Stanića, predsjednika Matice srpske, da su „ekavica i ijekavica dva plućna krila srpskog jezika”. Treće, da u svom radu budemo nepristrasni, otvoreni i objektivni.

Slušamo glas čitalaca

Posebno je važno naglasiti da na sadržaj, pa i na uređenje svakog broja, u najvećoj mjeri utiču sami čitaoci, među kojima je veliki broj istinskih pregalaca čija bi se imena, gotovo s punim pravom, mogla naći i u impresumu. Njihova pisma, sugestije, svjedočenja i istrajna podrška godinama doprinose tome da Srpsko kolo bude prepoznatljiv list. Iako se bavi temama koje su često daleko od očiju javnosti, Srpsko kolo je vremenom izraslo u uticajan i poštovan medij u Srbiji.

Među stalnim sadržajima posebno se ističu besplatni pravni savjeti, koje godinama pružamo zahvaljujući Humanitarnom centru za integraciju i toleranciju iz Novog Sada, na čelu sa Ratkom Bubalom. Posebno mjesto zauzima i višegodišnji feljton dr Milana Micića, u kojem objavljujemo priče o nastanku kolonističkih naselja nakon Prvog svjetskog rata, kao i o pojedincima koji su svojim radom i žrtvom dali značajan doprinos razvoju Srbije. Objavili smo i brojne tekstove posvećene Srpskoj pravoslavnoj crkvi, našim hramovima, manastirima i vjernom narodu, kao i tekstove koji njeguju kulturu sjećanja na masovna stradanja srpskog naroda u 20. vijeku.

Tokom ovih deset godina, Srpsko kolo je uporno podsjećalo na brojne, do danas neriješene probleme: težak položaj Srba u regionu, otetu imovinu i uskraćena stečena prava prognanih, nepriznat status pripadnika nekadašnje Srpske vojske Krajine, nekažnjene ratne zločine nad srpskim civilima i zarobljenicima, kao i hapšenja zasnovana na lažnim svjedočenjima. Pisali smo i o prisvajanju srpskog kulturnog nasljeđa, kao i o sporom rješavanju stambenih i egzistencijalnih pitanja prognaničkih porodica.

Zavičaj živi dok opstaje njegovo nasljeđe

Srpsko kolo svjedoči da nacionalno kulturno nasljeđe živi i traje, te da naši sunarodnici, i kada su istorijskim okolnostima bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta, nikada nisu odustali od onoga što su naslijedili od predaka, niti su to zaboravili. Zato redovno pratimo zavičajne večeri, svečane akademije, tribine, okrugle stolove, kulturne i sportske programe, promocije knjiga i filmova, pomene, otkrivanje spomenika i spomen-ploča, kao i brojne humanitarne i afirmativne inicijative. Posebnu prepoznatljivost listu daju i tematske ukrštenice, koje godinama priprema jedan od najboljih srpskih enigmatičara, Milorad Mišo Živanić.

Posebnu zahvalnost dugujem sadašnjim i bivšim članovima našeg tima: Trifku Ćoroviću, Dragani Bokun, Dragani Šipovac, Vesni Pešić, Tatjani Rađenović, Nataši Devetak, Milisavu Šapiću, Mili Šapiću, Milanu Gomircu, Slavici Ognjanović, Draganu Bašoviću i Željku Đekiću, Snježani Stanišić, Sanji Vuković, Jovani Kulaš, Jeleni Roknić, Željku Juzbaši i Dejanu Oraboviću.

Na kraju, želim da poručim našem narodu da ću, zajedno sa svojim saradnicima, činiti sve što bude u mojoj moći da Srpsko kolo i u narednoj deceniji nastavi da izlazi redovno, kako u štampanom tako i u elektronskom izdanju i opravda povjerenje koje su nam čitaoci ukazali tokom proteklih deset godina.

Predsjednik Saveza Srba iz regiona
Miodrag Linta