PETRINJA - Počnimo od sadašnjosti. Ono što mnogi građani odobravaju je jedan od zadnjih poteza trenutnih petrinjskih gradskih vlasti koje su odlučile zapušteni dio zemljišta na početku ulice Mije Srnaka (preko puta starog Gavrilovića) iskrčiti, očistiti, poravnati i proširiti zemljano parkiralište koje na ovom mjestu postoji već dugi niz godina i tako povećati broj parkirnih mjesta u centru Petrinje kojih svakako nedostaje.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da je Petrinja jedan od rijetkih gradova u kojima se parkiranje ne naplaćuje, tako da ovaj potez odobravaju petrinjski vozači. Sve je napravljeno nedavno, a uzrok tome je kako kaže Mira Harcet, pomoćnica direktora za gospodarenje otpadom i voditeljica komercijale poduzeća „Komunalac” ovaj:”„Država je uzela lokaciju rješavanjem imovinsko pravnih odnosa s tvornicom Gavrilović, a mi smo inače plaćali 50 kuna taj prostor za korištenje parkirališta. Prvotna namjera je bila kako bi mi iz Privrede i Komunalca imali gdje parkirati te smo godinama plaćali navedeni iznos, dok nismo iz Grada doznali da je to prešlo u vlasništvo države.”
Ono što mnogi Petrinjci zamjeraju i zbog čega su srditi je činjenica da se na tom mjestu nije sagradila zgrada koja je tu stajala do Domovinskog rata. Mnogi građani kažu da je ta zgrada bila simbol grada Petrinje. Kao što recimo, New York ima Empire State Building ili Pariz Eiffelov toranj, tako su Petrinjci imali zgradu na kojoj je velikim slovima pisalo PRVA HRVATSKA TVORNICA SALAME. Hrvatska je samo jedna i tvornica je samo jedna. Pametnome dosta.
Tu zgradu za vrijeme okupacije grada (1991. – 1995.) srušiše do temelja srpske vlasti i od zgrade nije ostalo ništa osim sjećanja i nekoliko starih fotografija. Poslije oslobođenja grada tu je samo rasla šikara, Gavrilović je privatiziran i njegovi novi vlasnici nisu nikada napravili ponovno ovaj simbol Petrinje.
Danas građani kažu – bolje išta nego ništa. Bar je trenutna vlast pokazala neki interes za taj prostor i kako tako ga uredila i stavila u funkciju, a u obnovu i izgradnju simbola Petrinje više ne vjeruju.
Prva hrvatska tvornica salame još živi samo u sjećanju onih koji su u njoj živjeli i generacija Petrinjaca koji su još uvijek živi.