NOVO SELIŠTE - Milutin Gnjatović iz Novog Selišta kraj Petrinje, nikako ne može ostvariti pravo na obnovu devastirane i opljačkane kuće jer je 1991. bio prijavljen na drugoj adresi. Naime, Milutin je sa suprugom Slavicom i djecom Dejanom i Tajanom, za vrijeme gradnje kuće živio u Sisku, u stanu Slavičinih roditelja. Kuća koju je bračni par Gnjatović u Novom Selištu započeo graditi još 1981. upravo je bila završena i useljiva kada je počeo rat. Milutin je bio zaposlen kao poslovođa u sisačkoj Željezari gdje je nastavio raditi i za vrijeme rata, a u Novo Selište Gnjatovići više nisu ni dolazili jer to više nije bilo moguće – između Siska i Banije bila je linija fronta.
U dva navrata za vrijeme rata, Milutin je dobivao poziv za Hrvatsku vojsku, oba puta se odazvao, oblačio uniformu i išao na teren, što je vrlo uredno evidentirano. Nakon što je rat završio, Milutin i Slavica s djecom su otišli u Novo Selište, u kuću u kojoj su prije četiri godine trebali započeti novi život. No kuća je bila u potpunosti devastirana i opljačkana.
Uzalud je u uredima državne uprave Gnjatović pokazivao vlasnički list, podatke iz zemljišnih knjiga i nacrte iz Katastra iz kojih je bilo vidljivo da je kuća njegova i da ju je on gradio kreditima i svojim rukama. Rečeno mu je da je 1991. boravio na drugoj adresi, pa nema pravo na obnovu. Slavica i Milutin ponovo su zasukali rukave, pa započeli obnovu vlastitim sredstvima i rukama.
- Bio je to priličan šok kad smo se vratili u Novo Selište, ali bio sam uvjeren da ću ostvariti pravo na obnovu. Nažalost, nisam ga mogao ostvariti jer nisam bio prijavljen u novoj kući, a nisam bio prijavljen jer smo je tek uspjeli završiti. Zakasnio sam nekoliko dana, počeo je rat i umjesto u svojoj kući, obreli smo se u Sisku. Otišao sam u mirovinu nakon 40 godina rada u Željezari, a ostvario sam i nekoliko godina staža u Hrvatskoj vojsci. Taman kad sam pomislio kako ćemo sa svojim mirovinama uživati, morali smo obnavljati kuću koju smo ostavili novu novcatu, kao ispod čekića. No, što je, tu je.
Evo, još je završavamo kako znamo i umijemo, ali bit će ona opet, po drugi put, potpuno nova. Usput, stignem se i baviti svojim hobijem, skupljam arhivska vina koja u mom podrumu dozrijevaju do savršenstva – kaže Milutin Gnjatović.
U Novom Selištu žive teško podjednako Srbi i Hrvati. Zajednički dijele sudbinu ostatka Hrvatske, preživljavaju kako znaju i umiju, a ratna zbivanja daleko su iza njih.
- Ovdje nema nacionalne netrpeljivosti, pomažemo jedni drugima i oslanjamo se jedni na druge. U sisačkoj željezari proveo sam čitav svoj radni vijek, 40 godina staža. Nikada u halama ovog industrijskog giganta nije bilo ozbiljnijih nacionalnih trvenja. Posebno se to odnosi za period rata. Mi koji smo ostali, zdušno smo radili i nikakve netrpeljivosti nije bilo. Evo, ja kao Srbin, bio sam poslovođa mnogim Hrvatima i nikada mi nitko nije rekao ružnu riječ. – objašnjava Milutin Gnjatović.