U Petrinji će uskoro početi proizvodnja furnira

PETRINJA – U Petrinji, u prostoru bivše Ciglane, u Češkom selu, u planu je pokretanje proizvodnje drvno-prerađivačke djelatnosti tvrtke „NIL-Ž" d.o.o., vlasnika Nevena Žužića.

Sjedište tvrtke je u Sisku, a rade na tri lokacije u Sunji, Blatuši i Petrinji, gdje ih je posjetio i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović, te je nakon obilaska proizvodnih pogona kazao: „Obišli smo nekoliko objekata i vidjeli da se radi o pilani, o furniru, grade se i novi objekti gdje ćemo kao Grad imati zajedničke višestruke interese. Kada kažem višestruke, onda mislim da prostorno moramo planirati neke objekte kroz naš Odjel prostornog planiranja, te određene separatore koji će biti priključeni na gradsku odvodnju i ostaju još samo tehnička pitanja struke, kako i na koji način to odraditi. Doći će i novih 20-30 ljudi, danas-sutra možda i više, koji će ovdje živjeti i raditi. Ovdje se nekada, davno, jako puno radilo, jako puno stvaralo, pa se nije ništa radilo i mi smo, kao Grad, naslijedili da se nije radilo ništa. Da bi se nešto radilo to moraš poticati, a da bi išao poticati radno mjesto moraš otvoriti „kesu" i ako je ne otvoriš drugi ti uzmu partnere. Grad Petrinja, od kada sam gradonačelnik, traži samo partnere i ovo je samo otvaranje Grada prema partnerima i da kažemo, gospodine Žužić mjesečno ćete za svakog čovjeka dobiti tisuću kuna poticaja u proizvodnji, što je 12 tisuća kuna godišnje. Taj poticaj je vrlo bitan jer daje određenu sigurnost i nadu uz jasnu poruku kako Grad Petrinja ima jako puno potencijala koji, kada je u pitanju drvna industrija, moramo iskoristiti, međutim onaj potencijal koji mi imamo to je prirodno bogatstvo, po pameti bojim se da nemamo, što smo vidjeli do sada. Pamet je najbolje raspoređena ako je znamo rasporediti u društvu i institucijama koje odlučuju o nama, onda je to dobra pamet, a to su Hrvatske šume."

U nastavku je još naglasio: „ Hrvatske šume se ovdje devastiraju, one odavde odvoze milijune kubika drveta koji završava svuda i svakuda. Grad Petrinja od toga nema ništa ili godišnje 100 tisuća kuna, što nije niti jedan posto onoga što devastiraju u prostoru, znači dolazi do devastacije naših šuma, ponašamo se kao Mlečani, a ono što bi po kubiku trebalo završiti u lokalnoj samoupravi, završava minimalno, sramotno i bezobrazno. Tu moramo reći sve i jednoj vlasti da je to neprihvatljivo i ako smo mi imali strategiju, kao Grad, da postoji drvna industrija i da je nešto ovdje bilo tradicionalno, onda to moramo gajiti. Možemo to na način da kažemo resornom ministarstvu, ono što vi gospodo posiječete, lokalna samouprava mora na to staviti „šapu", ali po tržišnoj cijeni da to završava za naše radno mjesto, a ako ne misle da bi trebalo dati za radno mjesto onda bi trebali dati 50% od tog kubika u naš Proračun iz kojeg ćemo onda mi još više sufinancirati drvnu industriju. Oni nas ne trebaju učiti pameti kako bi što trebalo napraviti ovdje, u lokalnoj samoupravi, jer nama je potpuno jasno što treba napraviti ili dobiti 50% po kubiku ili dobiti kvote za naše poduzetnike, ne da bi bili ekskluziva u tržišnoj utakmici, nego da bi imali mi pravo na te kvote, jer mi smo ovdje njima samo kolonija. To treba reći premijeru i svima, ne želimo biti kolonija, ovo su naše šume i mi možemo živjeti sami od naših šuma, a ne da prolazite ovdje, da nam uništavate grad, županijske, lokalne i ostale ceste i to će biti slijedeća kampanja Grada Petrinje prema svim institucijama da im kažemo da je ovaj grad naša budućnost i naša sudbina i da mi nemamo rezervni položaj, te sve što se u kampanji bude događalo od Grada Petrinje, kada su u pitanju Hrvatske šume, nuklearni otpad je „mala beba". Ići ćemo toliko daleko da znamo gdje, što, kako i koja su to prava u precentraliziranoj državi od koje Petrinja nema ama baš ništa."

Vlasnik Neven Žužić se zahvalio na posjeti i naglasio kojim problemima se susreće već na startu: „Kupili smo ovaj prostor, instalirali strojeve, subvencioniraju nas Grad Petrinja, Ministarstvo gospodarstva, a najveći problem imamo s Hrvatskim šumama. Već smo imali tri sastanka s Predsjednikom Uprave Ivanom Pavelićem, ali problem se ne rješava. Naime, on je u svom izlaganju rekao kako postoji problem s furnirom, naše kvote koje su nam potrebne za proizvodnju su 4-5 tisuća kubika za ovaj nož, imali smo i nadzor Hrvatskih šuma koje su odredile 5 tisuća kubika, ali oni se toga ne drže i u povratnom pismu odredili su nam 600 kubika što nam je nedostatno za dva mjeseca. U bližoj okolici nema niti jedne furnirnice, nama su potrebni trupci, strojevi su tu, ali ne i sirovina. Nažalost, sada smo primorani uvoziti furnirske trupce iz drugih, susjednih zemalja, što je žalosno jer pokrećemo proizvodnju uvoznom sirovinom. U cjeniku Hrvatskih šuma postoji odredba u kojoj piše da furnirski trupci imaju pravo ići samo „furnirašima". Uprava se toga ne drži, dodjeljuje čak nekim pilanarima koji nemaju furnirski nož, a mi koji imamo ne možemo dobiti. Mi ne tražimo samo furnirski hrast lužnjak, nego pristajemo i na kitnjak i na bukvu i na jasen."