Boro Rkman: Na udaru glasne manjine

Kakav je položaj srpske zajednice u Sisačko-moslavačkoj županiji?

Položaj nije ništa povoljniji u odnosu na druge sredine, pogotovo u kontekstu povratničkih sredina, uz apstrahiranje istoka države gdje je naša zajednica mnogo bolje organizirana, brojnija i bolje materijalno stoji. Pokušavamo se izboriti za činjenicu da postojimo, da smo realnost i to činimo kroz naše brojne legalne institucije i predstavnike. Usijanim desničarskim glavama, koje pripadaju onima koji su mentalno ostali u devedesetim godinama, želimo svojim kvalitetnim odnosom dokazati da smo dio Republike Hrvatske, da su naši korijeni stari 400-500 godina i da imamo jednaka prava na sve što država daje. Tu su, naravno, i obaveze pa bi morali dakle u svemu biti ravnopravni kao građani što je i zapisano u svim glavnim državnim aktima.

Ne čini se baš kao lak posao?

I nije. Malo nas je, kako rekoh, nemamo financija i što je najgore kod većine naših ljudi i dalje je prisutan popriličan strah, rekao bih iracionalan, ali on postoji pa neka se država zapita zašto je tako. Govorim i o svakodnevnom životu, ne o nekim posebnim situacijama. Naglašavam tu posebno položaj Srba u urbanim sredinama, u Petrinji, u Sisku i ostalim mjestima u našoj županiji.

I vi ste bili žrtva raznih optužbi. Kako je raditi u takvim okolnostima?

Nije lako, ali ja sam sam odabrao takav put i bavljenje politikom. Znao sam da će biti tako i pristao sam biti gromobran zajednice u Sisačko-moslavačkoj županiji. Da udarce ne bi primali svi pojedinci iz naše zajednice, primam ih ja. Rekoh da je mnogo onih koji su još u devedesetima i koji umjesto tolerancije i razumijevanja propagiraju mržnju i ksenofobiju. Teško im je prihvatiti realnu činjenicu da Srbi na ovom području postoje, da su postojali i da će postojati vijekovima. Poseban im je problem što se mi organiziramo na prosvjetnom, kulturnom, tradicijskom i političkom nivou. Hrabri me činjenica da se ipak radi o manjem dijelu pripadnika većinskog naroda u našoj županiji. Većina ipak pozitivno razmišlja i doživljava nas kao dobre komšije, s kojima su se ženili, kumili, vjenčavali, međusobno pomagali. Oni smatraju da različitost nije prepreka već šansa.

Kakva je saradnja sa institucijama Sisačko-moslavačke županije?

U komparaciji s prijašnjom županijskom vlasti sadašnja saradnja sa HDZ-ovim županom je vrlo dobra. Postoji određeno razumijevanje, volja i senzibilitet kod županijskih vlasti u prihvatanju činjenice da su Srbi integralni dio ove županije. U odnosu prema meni i brojnim napadima na mene od desničara, u prošloj strukturi vlasti na čelu sa SDP-om za kojeg su u najvećoj mjeri glasali upravo Srbi, takvog razumijevanja nažalost nije bilo. Dakle, nitko od Srba nije glasao za HDZ, a župan i njegova garnitura ipak pokazuju senzibilitet za našu zajednicu, razumiju naše probleme i mene uvažavaju kao legalnog i legitimnog predstavnika zajednice u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Kakve ste probleme evidentirali u zadnje vrijeme?

Osim provale u sisačku crkvu i parohijski dom, sada je najaktuelnije podizanje časnog krsta u Brđanima, u općini Sunja, na inicijativu našeg manjinskog vijeća i petrinjskog paroha. Krstovi se podižu u Saudijskoj Arabiji i džamahirijama, a ovdje ispada problem ako se podižu u kršćanskoj RH. Naravno, opet ne govorim o svim pripadnicima većinskog naroda, nego o bučnoj manjini koji nažalost dobivaju i ‘adekvatan’ medijski tretman. Radi se o pravoslavnom krstu koji je simbol kršćanstva i civilizacije. Građevinska dozvola ili bilo koja druga dozvola za takav objekt nije potrebna, pa u vodu padaju svi prigovori o bespravnoj gradnji. Radi se o jalu i zavisti, nama neshvatljivom. Imamo sve potrebne papire iz nadležnog županijskog ureda. U javnosti je plasirana informacija da se krst podiže civilima stradalima u ratu, što nije istina. No i da se podiže civilnim žrtvama zašto bi to bio problem i prepreka jer se svi mi zalažemo za dostojno obilježavanje svih žrtava? Licemjerno je od nekih ljudi koji su prije podne kršćani da popodne budu protiv kršćanstva.