Jagoda Kljaić: Zemlja

Grad Rovinj - Citta di Rovigno, odnosno njegovi Gradski vrtovi - Orti civici, građanima nude parcele od 50 kvadratnih metara, očišćene, obradive, spremne za sijanje i sadnju. Povrća, cvijeća, začina i aromatičnog bilja.

Ima na njima jagoda, brokule, radića, salata endivije, putarice i zimske, češnjaka i kapule, graška i boba. Sve što bi jedan masterchef iz mnogobrojnih televizijskih kuharskih emisija samo poželio za svoje majstorije.

Fotografije šezdeset i nekoliko parcela, prvi put zasijanih taman negdje oko našeg potresa, užitak su za oči i izvlače slinu iz želuca i svih žlijezda do njega. Sve nijanse zelene, crvenkaste, žućkaste, narančaste isprepliću se parcelama i uredno podijeljenim gredicama, s kojih se prinosi beru i po dva puta godišnje, kao rezultat klimatske blagodati.

Istinabog, nemaju maslina.

I osjećam određenu njihovu zavist prema nama, unesrećenima, uplašenima, zabrinutima, skrajnutima, spominjanima samo kao „dugogodišnji problem“, onima kojima će možda stići kutija novogodišnjih kolača kao dar uz praznike koji se baš poklapaju s godišnjicom našeg potresa.

Nemaju oni kestenî, pa se osjećaju uskraćeno zbog pečenih u komšijskom dvorištu, početkom jeseni, na vanjskoj vatri, uokvirenoj ciglama, popucalima u dopremi, ovim novim, iz obnove.

Dijeli nas samo 300 kilometara. U istoj državi. Nepremostivih.

Kvadrat očišćene zemlje na cijeloj se Baniji prodaje po jednu kunu. Cijena jednog jajeta. Onda kad su jaja najjeftinija. Ujesen i uzimu to je samo pola jajeta. Samo bjelanjak ili samo žutanjak, pa čak i ako je mućak.


(Iz drugog dopunjenog izdanja zbirke priča Kuća sa zelenim barkodom, Plejada, Zagreb, 2022.)

Autor: Jagoda Kljaić