Majski ustaški pokolj u Glini

MAJSKI USTAŠKI POKOLj u Glini 1941. godine, u toku genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, preživio je Ljuban Vlašić iz Sjeničaka sa Korduna (Ostrožin 17. februar 1920. – Čikago 21. jun 1998.) koji je ustašama doslovno pobjegao "ispod noža"!

Njegovo svedočenje zapisao je dr Đuro Zatezalo u zborniku "Radio sam svoj seljački i kovački posao".

Od roditelja Mile i Stanice od djetinjstva se Ljuban Vlašić posvetio zemljoradnji. Seljačkim poslom toga dana sredinom maja 1941. godine* krenuo je vozom iz Vrginmosta do Gline. Na željezničkoj stanici pretresli su ih ustaše jer su znali da iz tog pravca putuju uglavnom Srbi. Toga dana ga hapse, zatvaraju i preko noći sa većom grupom Srba kamionima odvode na ranije pripremljeno stratište u Prekopi pored Gline. Uz pomoć jednog zatočenika sa nožićem je rasparao ceradu u pobjegao iz kamiona. Nakon nekoliko dana pješačenja i sakrivanja i izbjegavanja ustaških patrola dolazi do rodne kuće. Lično osjetivši zločinačke namjere Nezavisne države Hrvatske među prvima se u augustu 1941. godine na Kordunu pridružuje ustanicima. Bio je borac Prve čete Četvrtog bataljona Prvog Kordunaškog partizanskog odreda. U ustaškoj ofenzivi na Kordun pod ličnom komandom Ante Pavelića krajem 1941. godine ustaše su nedaleko od kuće zaklale majku Stanicu i u naručju mlađeg brata Dragana, a kuću zapalile. Kao pripadnik Prve proleterske čete teže je ranjen 14. maja 1942. godine u proboju ustaškog obruča na Petrovoj gori. Poslije oporavka bio je na dužnosti u komandi mjesta Vrginmost. Poslije rata je živio u Gornjem Sjeničaku.**

„Ustaše su me sa još 13 ljudi uhapsile u jednoj gostioni u Glini u kojoj sam planirao da prenoćim. Zatovrili su nas u podrum jedne zgrade. Jednog po jednog su nas vodili na saslušanje i pitali za ime, da li smo Srbi i razlog dolaska u Glinu. Među nama sam prepozao Damjana Ošešina nadlugara iz Bovića. U sred noći su nas izveli sa vezanim rukama na leđima i ukrcali u kamion pod ceradom. Jedan ustaša nas je preborjao – u tom kamionu bilo nas je 24. Među nama su bile i tri Srpkinje koje su ustaše tukle kundacima po glavi. One su plakale i dozivale po imenu svoju djecu. Na kraju kamiona su ušle naoružane ustaše. U toku vožnje sam razmišljao kako da pobjegnem. Jedanom čovjeku do mene sam šapnuo da u svojim hlačama u džepiću za „fajercag“ imam nožić kojeg ustaše nisu našle tokom pretresa. Okrenuo sam se prema njemu da pokuša da ga izvuče jer su mi ruke bile vezane na leđima. Sa tim nožićem uspjeli smo da prerežemo jedan drugome kanape kojima su nam bile vezane ruke. Pošto se nismo dugo vozili zaključio sam da nismo daleko od mjesta. Kada smo stali ustaše su izvukle iz kamiona najprije žene i ubile ih iz pušaka odmah pored kamiona, sa desene strane. Na redu je bio jedan mladić koji se nije dao izvući i opirao se ustašama. Iskoristio sam taj momenat. Nožićem sam prerezao kanap Živku Škaljcu iz Banskih Moravaca, a potom sam sa lijeve strane prorezao ceradu i spustio se pored kamiona i pobjegao u pomračinu. Ustaše me nisu primjetile.

Ljuban Vlašić

Nisam daleko odmakao od stratišta jer sam upao u neki potok. Zavukao sam se pod vrbu i čekao da svane. Odatle sam pratio šta ustaše rade. Vidio sam svjetla od kamiona i čuo jauke i pucnje, jednim za drugim. Znao sam da svaki pucanj znači smrt jednog čovjeka. To je trajalo skoro cijelu noć. Kada su završili sa ubijanjem otišli su sa kamionima u Glinu. U zoru kada sam se uvjerio da su ustaše otišle krenuo sam pored rijeke (Maje), izbjegavajući kuće i mjesta. Neznajući u kom pravcu idem prišao sam čovjeku koji je čuvao konje na ispaši. Shvativši da sam Srbin počeo je da mi psuje srpsku majku, doziva i viče! Uhvatio me čvrsto za ruku rekavši da me vodi ustašama. Uspio sam da se istrgnem i pobjegnem. Nakon dužeg pješačenja ugledao sam jednu ženu koja je okopavala kukuruze. Po nošnji sam pretpostavio da je Srpkinja. Ispričao sam joj da su ustaše prethodne noći hapsile i ubijale Srbe. Ona mi je pokazala pravac do Željezničke stanice Topusko i srpskih sela uz savjet da se držim šume. Na rubu šume sreo sam djevoku iz Selišta koja me je odvela kući gdje su njena braća našli jednog mladića koji me je prevezao preko rijeke Gline. Na putu do Vrginmsota nisam imao problema. U gradu su bili Talijani koji me nisu dirali. Došavši u Ostrožin svojim komšijama sam ispričao šta ustaše rade i da trebaju da ih se čuvaju.***

---

*U noći između 12. i 13. maja 1941. godine u Prekopskom polju u masovnoj likvidaciji ustaše su ublile 435 Srba iz Gline i 60 Srba seljaka iz okoline koji su slučajno poslom došli u Glinu i tu uhapšeni. Ustaše su likvidirale i nekoliko desetina Srba štićenika Popravnog doma u Glini.
** „Kako sam pobjegao ustašama sa pokolja u Glini“, emisija „Svejdočasntva“, Srpski radio Petrova Gora, septembar 1994. godine, zabilježio Svetozar Dančuo
***Đuro Zatezalo: Radio sam svoj seljački i kovački posao – Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945