Banija se ne opisuje, nego sluša

Jelena Marković, Renata Jambrešić Kirin, Ildiko Erdei, Tamara Banjeglav, Anamaria Franceschi i Mirna Tkalčić Simetić | Foto: Branimira Lazarin

ZAGREB - U zagrebačkom Institutu za etnologiju i folkloristiku predstavljen je zbornik „Potreseni“, zbirka tekstova čije je ishodište znanstvenostručni skup tog instituta, održan u Glini i Zagrebu u listopadu 2022. pod nazivom „Banija kao metafora i metonimija“. Urednice tog skupa i ovog zbornika Renata Jambrešić Kirin, Jelena Marković i Ines Prica postavile su okvir promišljanja Banije ili Banovine (kao ravnopravnih imena ovisno o autorskim preferencijama) kao „jedinstvenog poprišta svijeta i svojevrsnog egzemplarnog krajolika suvremenog svijeta, stanja između ruinizacije i regeneracije“.

Budući da je interdisciplinarni skup iz 2022. okupio široku raznorodnu grupu profesionalaca društveno humanističkih i umjetničkih disciplina i daleko premašio početne pretpostavke za ovaj zbornik, urednice su odlučile pažljivije složiti njegovu strukturu, i pet godina nakon razornog banijskog potresa javnosti ponuditi izdanje što, osim dijela priloga priređenih na osnovu skupa iz 2022., obuhvaća i novije studije i uvide, ali i poetske, umjetničke poglede.

Ispalo je, nažalost koliko i nasreću, da knjiga/zbornik „Potreseni“ u kondicijama nesretnih globalnih, destruktivnih događaja - zbog čega su se interdisciplinarni studiji katastrofe uspostavili kao važno područje suvremene humanistike; danas predstavlja gotovo pionirsko mjesto.

Sigurni smo da ne griješimo kad tako kažemo i kad umjesto zbornika ovdje radije govorimo o knjizi. Dakle ova namjerno hibridna knjiga „nježno akademske“ strukture i iznimno fine naravi u pristupu kazivačima s Banije (a onda i čitateljima) lako će naći širok krug zainteresiranih, koji će odmah primijetiti pedanciju grafičke i likovne obrade, a posebno pogođenu naslovnicu s motivom rada „Gradovi“ Ivana Kožarića.

Na zagrebačkom predstavljanju „Potresenih“, u skladu s istraživačkom idejom i pristupom „nježne etnografije“ odnosno etike pristupa svakom čovjeku u zajednici radi općeg dobra - kako je taj istraživački pristup ali i općeniti radni kredo kratko objasnila Renata Jambrešić Kirin - poveo se ležeran razgovor s istraživačicama, autoricama tekstova. Razgovor su moderirale urednice Jambrešić Kirin i Jelena Marković a publici se uvodno obratila Ildiko Erdei s Filozofskog fakulteta u Beogradu, recenzentica ovog izdanja.

Naglasivši kvalitetu nježne etnografije u specifičnom pristupu autora/ca, Erdei je govorila o vrijednostima „radova proisteklih iz višegodišnjih terenskih istraživanja koja su obezbedila trajno prisustvo istraživača na prostoru Banije“.

- Osetljivo balansiranje između potresenosti samih istraživača i njihovih sagovornika, te prenošenje atmosfere u kojoj je istraživanje provođeno, važan su deo teksta - rekla je Erdei.

Istraživačice i autorice tekstova „Potresenih“ zatim su, principom strukturiranih razgovora s moderatoricama, objašnjavale vlastite metode istraživanja ali prije svega iskustvo „balansa“ privatnih situacija s iskustvom s terena.

- Bilo je to afektivno zgusnuto vrijeme - rekla je etnologinja i antropologinja Mirna Tkalčić Simetić - zbog čega je i kazivačima trebao temporalni odmak od banijskog potresa. U svom tekstu „Čekajući obnovu: heterokroničnost petrinjskih ruševina“ Tkalčić Simetić objašnjava, kratko kazano, da je šteta nastala potresom sistemski uvjetovana zbog čega je na zagrebačkoj promociji govorila i o nužnosti posezanja za teorijskim terminima heterotropije i heterokronije u „fukoovski fatalnoj prepletenosti potresa i društvene zbilje, u kaotičnosti različitih vidova temporalnosti“.

Etnologinja i antropologinja Anamaria Franceschi objasnila je razliku između „običnog i okrutnog optimizma“, kojom se bavi u svom tekstu nastalom na temelju njezina volonterskog rada u sisačkoj Koordinaciji udruga mladih.

- Banijski prekarijat je ontološka kategorija, posljedica neoliberalnog kapitalizma, gdje nema grandioznog optimizma nego vlada onaj posve obični ali okrutni optimizam - rekla je Franceschi.

Tamara Banjeglav, koja se u tekstu „Bila je to zima puna očaja: diskurzivne prakse u medijskom izvještavanju o banijskom potresu“ istraživačkim praksama kulturalnih, studija sjećanja i studija katastrofa bavila medijskom recepcijom banijskog potresa kao specifičnog transfera što se odražava kroz druge krize u društvu, govorila je o principu „sporog nasilja“.

- Medijski način izvještavanja o banijskom potresu izmjestio je perspektivu narativa iz lokalnog stanovništva. „Sporo nasilje“ tu se naslanja na teoriju strukturalnog nasilja u društvu, a ono se predstavlja metaforom potresa - objasnila je Banjeglav.

Osim navedenih autorica, u „Potresenima“ su tekstovi Sanje Lončar, Ive Lučića, Joška Ćalete, Tvrtka Zebeca, Irene Miholić i Suzane Marjanić; uz temat kolažno umjetničko-poetskog pristupa „Arhipelag Banija“ gdje su prilozi Ivane Dragičević, Nebojše Borojevića, Monike Herceg, Miroslava Kirina, Jagode Kljajić, Martine Grbeše i Nebojše Slijepčevića.

Sažimajući, naposlijetku, koncept ovog zbornika/knjige, urednica Jelena Marković rekla je da se „potres promatra kao egzistencijalna i pripovjedna sila: ne jedino kao geološki, nego kao i politički događaj“.

- Banija se ne opisuje, nego sluša. Potres nije samo ono što sruši kuću, nego i ono što rasloji društvo - zaključila je Marković, kao poziv na drugačiji pristup i drugačije čitanje, što bez sumnje jamče „Potreseni“.

Branimira Lazarin; Portal Novosti