In memoriam: Marijan Janošević (1960. – 2026.)

Jedanaestog januara 2026. u Dvoru je iznenada u 65. godini preminuo Marijan Janošević, suprug, otac, vrstan pravnik, osnivač srpskih manjinskih organizacija u Dvoru i na Baniji, humanitarac i nadasve iskren i čestit čovjek, izdanak svoje ponosne Banije. Borac za pravdu, ljudskost i poštenje kroz cijeli život.

Marijan Janošević, od oca Boška i majke Anđe, rođen je u Sisku 8. juna 1960. godine. Osnovnu školu završava u Dvoru, srednjoškolsko gimnazijsko obrazovanje u Novom Gradu, a želja za većim znanjem od prosjeka, jer prosjek nikada nije priznavao, vodi ga u Banja Luku gdje završava Pravni fakultet.

Oboružan novim znanjima, vratio se svom Dvoru gdje od sredine osamdesetih do početka rata radi kao općinski sekretar za upravu. U teškim ratnim vremenima, Marijan ostaje uz svoj narod, u svom Dvoru gdje je u dvogodišnjem mandatu bio predsjednik Izvršnog vijeća općine. Kao većina sunarodnjaka i Marijan proživljava pakao Oluje iz kojeg utočište nalazi u rodnom mjestu svoje supruge Ljilje – u Čačku.

Za povratak u Hrvatsku odlučuje se već među prvim povratnicima 1996. godine, iako mu je nakon Oluje na kućnom pragu bila ubijena majka. Ostaje njegov upečatljiv angažman od 2014. do 2020. u Srpskom demokratskom forumu u kojem je kao pravnik nesebično sebe davao svima kojima je pomoć te vrste bila potrebna.

Od 2020. pa sve do posljednjeg dana svog života, istim žarom i energijom radio je kao pravni savjetnik u Srpskom narodnom vijeću.

Osim profesionalnog angažmana, Marijan Janošević iza sebe ostavlja upečatljiv trag u svim srpskim organizacijama. Bio je istaknuti član Samostalne demokratske srpske stranke i član Vijeća srpske nacionalne manjine. U dva mandata bio je lider pododbora Prosvjete u Dvoru, a smrt ga je zatekla na poziciji predsjednika Prosvjetine koordinacije za Baniju.

Njegova rodna Banija, srpske i šire društvene organizacije ostaju bez jednog od najistaknutijih članova, lidera zajednice, jednog od najboljih poznavatelja Dvora i Banije u novom milenijumu.

Njegova porodica, sinovi Uroš i Vuk te supruga Ljilja ostaju bez oslonca, a svi mi koji smo ga poznavali ostajemo bez prijatelja i iskrenog druga. “Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi”.

Boro Rkman; Portal Novosti