Uskočko i sokolsko gnezdo na Uni

Na železničkoj pruzi Beograd - Zagreb odvaja se od Sunje pruga za Banja Luku. Prešavši most na Uni kod Dobrljina u Bosanskoj Krajini - još pre nego što se ukaže Bosanski Novi na sastavu dveju reka Une i Sane - svraća pažnju svakoga putnika, kad gleda preko Une, lepa varošica na jednoj terasi jezerske plastike, sva u zelenilu kao da je u divnom parku. Od građevina se ističu dve crkve pravoslavna i rimokatolička i "Dom Petra Mrkonjića". To je sreska varošica Dvor na Uni za koga je Petar Kočić, 1907 kad je svratio u njega i posmatrao u njemu snažan i poletan nacionalan rad, rekao da je pravo "uskočko gnezdo", i po sastavu samog stanovništva i po njegovoj borbenosti.

U Bosanskom Novom izlazi se iz voza pa se pređe preko mosta na reci Sani i kroz varoš Novi, a zatim preko mosta na Uni koji se prelaz zvao "Brod Zrinjski". Na njemu su Turci, 1482, bili hametom potučeni u dvodnevnoj bici i oteo im sve roblje, preko 20.000, koje je bilo zarobljeno u Koruškoj. Idući dva tri kilometra od Novog stigne se u Dvor.

Postanak varošice

Dvor, sada varoško naselje i sreska varošica Dvorskog sreza, pre se zvala "Podovi", prema svoe terasastom položaju iznad većeg polja koje se u starini zvalo "Zrinjsko Polje". Venac planinskih visova zvanih Zrinjska Gora završava se terasom na kojoj je Dvor. Dućani trgovački i zanatske radnje su oko puta koji vodi niz Unu do Hrvatske Kostajnice, a na uzvisini su obe crkve, sreska državna zdanja u kome su sva nadleštva. Ističe se impozantna palata sa natpisom "Prosvetni Dom Petra Mrkonjića", u parku nazvanom iza rata "Ustaški Park" u vezi sa domom Petra Mrkonjića. I danas okolno stanovništvo, naročito ono iz Bosne, zove ovu varošicu "Podovi". Još pre 36 godina o Petrovdanskom saboru u Novom posmatrao sam kako momci i devojke igraju kolo i pri tom pevaju ove stihove:


Podovi su nazvani "Dvor" onda kad su ga izabrali za sresko mesto za uspomenu na pohod, 1775 godine Cara Josifa II još dok je bio suvladar svoje majke Carice Marije Terezije. Sa one terase je divan pogled na Bosnu i njene planine koje je par posmatrao, a po narodno predanju tu i prenoćio. Pre te careve posete, na 75 godina, po jednom popisu stanovništva 1700 godine naselje "Podovi" imalo je svega šest seoskih kuća. Na ploči jedne državne zgrade stoji ovaj latinski natpis: "Josephus Secundus Romanorum Imperator Fines Croatie ilustrans XXV april 1775, Hic loci erat" ( da je car Josif II bio 25. aprila 1775 na ovom mestu Hrvatske Granice). Nije proteklo od te carske posete nego 14 godina, taj isti car zaratio je na Tursku 1789 i njegov general Laudon zauzeo je Novi one iste godine kad i Beograd.

Kad je uvedena vojna uprava 1750, bilo je sedište vojnoadministrativnog starešine u gradu Zrinju. a kad su gradovi izgubili svoj značaj u vojno - administrativnoj službi, tražilo se podesnije mesto. Izbor je pao na Podove, iznad većeg polja uz Unu i nazvan "Dvor" za uspomenu na taj carev boravak. Kad je razvojačena Vojna Krajina 1872, i zavedena civilna uprava, postao je Dvor sedište Sreza dvorskog. I doista je pravo "uskočko gnezdo" kako ga je nazvao Petar Kočić, jer je sve naseljeno srpskim uskocima iz Bosne, njene Krajine, Hercegovine i Stare Srbije. Kao da je sve borbenije što nije moglo da podnosi zuluma, napustilo svoja boravišta, prešlo Unu i tu savilo svoje gnezdo, podesnije za borbu. Iako je varošica na jednoj lepoj terasi, koja je ispod grupe gorja nazvanog Zrinjska Gora, nije se mogla da razvije u veću varoš jer je u blizini Novi na sastanku dveju većih reka i sa železničkom stanicom, s obe strane Une, podmirivalo veći deo svojih kućnih potreba, a tu su i žito prodavali.

Jedan snažan nacionalno - kulturan pokret i zamah

Godine 1875 Karađorđev unuk bira ovu Suvu među Zrinjske Krajine, granicu "carsku" i "ćesarevu" - kako je naziva narodna pesma - i tu otpočinje krajiški ustanak pod imenom vojvoda Petar Mrkonjić. U Jamnici, jednom pograničnom selu održana je u školskoj zgradi skupština krajiških prvih ljudi i četničkih vođa. U Zrinjskoj Krajini - gde je ostalo živo sećanje narodno na graničarsku bunu Teše Kijuka - ta četnička akcija Karađorđevog unuka uzbudila je narodnu maštu i ostavila trajnog uticaja na stanovništvo Zrinjske Krajine, koje je dotada bilo borbeno nastrojeno. A kad je osnovana Srpska samostalna stranka kao opozicija Kunovom režimu, Zrinjska Krajina bio je izborni srez urednika "Srbobrana" Paje Jovanovića, koji je ostao u trajnom narodnom sećanju kao "Pajo Srbobran".

Početak dvadesetog stoleća otpočinje jednim značajnim pokretom "Prosvetom slobodi", prenosi se posle rad na selo i počinje se i na njemu da razvija smisao za sitan nacionalni rad, upravo kult takvog rada. Godine 1904. održava se "Sedmi kongres Srpskih zemljoradničkih zadruga" u jednom mestu Banije, u Topuskom, na kome tada mladi sveštenik, a sada prota u Žirovcu iz Zrinjske Krajine g. Mladen Ostojić drži predavanje "Kako da se naš Krajišnik oslobodi siromaštva", a urednik "Privrednika" Kosta Ilibašić "O stočarstvu".

Crkva pravoslavna u Dvoru posvećena je Sv. Đorđu. O proljetnjem Sv Đorđu najveći je sabor kod crkve. Novija velika crkva sagrađena je 1880 godine. Bojadisao je 1903. godine mole Stevo Subanović iz Hrvatske Kostajnice. Na koru u sredini je prikazano pričešćivanje srpske vojske uoči Vidovdana ispred Gračanice. Na desnoj strani je Stevan Dečanski sa Visokim Dečanima u pozadini, dok je levo krunisanje Stevana Prvovenčanoga, a narod je tu prikazan u nošnjama sviju naših krajeva. Nije to umetnički rad ali je karakterističan za ono doba buđenja nacionalne svesti.

Prvi seoski "Srpski Soko"

Zrinjska Krajina može da bude ponosna što je u njoj osnovan prvi "Seoski srpski soko" sa mesnim narodnim odelom, doteranim kao sokolsko odelo. Za propagiranje narodnog odela kao sokolskog i za širenje sokolske misli i na selima, iskorišćena je i ženidba jednog vođe omladinaca. To je bila nacionalna manifestacija, poticaj i potstrek za razvijanje sokolskog pokreta i na selima. Pokretač življeg nacionalnog rada u Dvoru mladi a školovani trgovac P.B. ženio se sestričinom slavnog osnivača "Privrednika" Vladimira Matijevića, đaka prote Nikole Begovića koji je rođen u Zrinjskoj Krajini. Mladenci (oboje sada ugledni članovi Patronata Prvrednikovih dobrotvora u Beogradu) doputovali su železnicom do Bosanskog Novog. Doček mladenaca bio je kod mosta na Uni (na rečnom prelazu koji se u starini zvao "Brod Zrinjskoga") jer tadašnje bosanske okupatorske vlaste nisu dale prolaz tolikih srpskih zastava kroz Novi do železničke stanice. Od mosta gde je bio doček, srdačno čestitanje mladencima, sa pucnjavom iz kubura razvrstala se svatovska povorka i krenula uz pesmu i pucanje do Dvora. Krajišnini iz Zrinjske Krajine u svojoj starinskoj narodnoj nošnji sa srebrnim tokama i ilikama na prsima i zadevenim kuburama iz uskočkog četničkog doba - koje su doneli pri seobama - na svojim lakim brdskim konjićima i sa čitavom šumom srpskih zastava koje su lepršale, bila je najslikovitija svatovska povorka koju sam u životu video.

To je tim jače padalo u oči jer je na bosanskoj strani Krajine tada naglo iščezavala stara narodna nošnja. Počeli su da kupuju od starinara u varoši stara iznošena varoška odela. Bilo je komada salonskog odela i raznih uniformi. Mogao je da se sretne i po koji najugledniji seoski domaćin, u svojoj okolini, u polucilinderu na glavi i tako kupljenom odelu. Toliko očuvanog starinskog narodnog odela, po kome je izrađeno odelo za Srpski soko u Dvoru, zadivilo me i zainteresovalo u toj meri da sam od tada počeo da obraćam pažnju na sve pojave u Zrinjskoj Krajini, i u celoj Baniji, i na socijalnu psihologiju Banovaca.

Srpski Soko iz Dvora u sokolskom odelu uskočkoga tipa posećivao je sve letnje sastanke kod crkava. Izvežban pevački zbor Sokola pevao je na liturgiji u crkvi, a popodne izvođene su sokolske vežbe i razna takmičenja sa nagradama. Narod time zabavljen, počeo je da ostavlja alkohol. O Sv. Iliji, na saboru kod crkve u Jamnici, i sokoli i sav narod posle službe Božje izašli su na grob vojvode bosansko - krajiškog Sime Davidovića, koga su austrijski vojnici ubili 1876. i održali mu pomen sa govorom. Naročito je bila velika nacionalna manifestacija kod crkve u Javornju, 1907. na Sv. Petku, pri osvećenju sokolske zastave. Na sokolskom sletu kod Sremske Ravanice, a saboruna Vidovdan 1907. samo izaslanici Srpskog sokola iz Dvora bili su u narodnoj nošnji, koja je svraćala na sebe naročitu pažnju.

Poratni nacionalni rad

Na crkvi su dve mramorne ploče, na jednoj su imena sviju dobrovoljaca iz te parohije, a na drugoj stoji ovo: "Naša junačka braća, Nikola Tatić, Stojan Slijepčević, Stevan Drača, Simo Slijepčević, odvezoše, godine 1917. veliko zvono ove crkve od 398 kilograma u zeleni kader i tako ga sačuvali. Hvala im!"
Austrijske vlasti su tada skidale zvona, da liju iz njih topove, pa su i ovo zvono bili skinuli i ono je nekoliko dana čekalo da ga odvezu na železničku stanicu Bosanski Novi. Ova četriri odvažna Srbina dogovore se jedne noći natovare na kola i oteraju 10 km daleko i zakopaju. Nekoliko dana su vlasti vodile istragu ali nisu mogle dokučiti šta se sa zvonom dogodilo. Posle sloma Austrije ono je iskopano i na šest volova dovezeno materi crkvi.

Da se označi vidnim pijetetom uspomena na četničku akciju Vojvode Petra Mrkonjića duž Suve Međe i Zrinjske Krajine, podignut je posle rata u Dvoru "Prosvetin dom Petra Mrkonjića" i 1929. sa velikim nacionalnim manifestacijama osveštan. U malom parku ispred doma postavljena je bista četničkog vojbode kao Kralja Oslobodioca, izrađena iz bihaćkog kamena. Na ulazu u dom postavljene su dve table od mermera. Na jednoj su s jedne strane četnički znaci, puška i sablja, a sa druge knjiga sa buktinjom prosvete i napis: "Žrtvama slobodi - slobodom prosveti!".

Na drugoj strani su popisani dobrotvori doma. Ispred ulaza u prizemni hodnik su biste Vuka i Dositeja koje je izradio vajar Sreten Stojanović. Usred hodnika je postavljena bista pok. Kralja Aleksandra I Ujedinitelja. Kod ulaza uz stepenište postavljene su velike slike iz važnijih događaja iz srpske i hrvatske istorije, a po hodnicima su slike "Znamenitih Srba". U domu radi Osnovna škola sa pet odeljenja i narodno kupatilo, a periodično i škola za seoske domaćice. Predviđeno je da se otvore: Narodna čitaonica i knjižnica koja imade nešto knjiga. Dom je higijenski uređen, ima svoj vodovod i kanalizaciju.

---