borislav mikelic
NOVI GRAD – Na mjesnom groblju Demizovac u Dobrljinu kod Novog Grada juče je sahranjen nekadašnji premijer Republike Srpske Krajine Borislav Mikelić.

Sahrani su, osim porodice, bivših saradnika, prijatelja i mještana Dobrljina, prisustvovali i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković, predstavnici Udruženja Kozarčana i delegacija opštine Novi Grad koju je predvodio načelnik Miroslav Drljača.

Dodik je rekao da poštuje sve savjete koje je dobio od Mikelića sa kojim je često razgovarao.

“Čuo sam za njega, prije nego što sam ga upoznao, kao o uspješnom privredniku i političara iza kojeg su stajala djela. Poštujem njegov rad i njegov život i sve savjete koje sam od njega dobio. Poštujem ono što je učinio. Znao je da naši kapaciteti u Hrvatskoj nisu takvi da mogu da podnesu drugačiju odluku Zapada, ali u tom trenutku nije bio shvaćen, niti prihvaćen u onom što je činio. Vrijeme je pokazalo da je to bio jedini način da se obezbijedi stabilnost, da se sačuvaju životi i imovina. Alternativa je vidljiva”, naglasio je Dodik.

Predsjednik Srpske je naveo da je Mikelić bio zainteresovan za sva dešavanja u Republici Srpskoj.

U ime Krajišnika od pokojnika se prigodnom besjedom oprostio Nikola Kobac.

Prethodnog dana, na Novom groblju u Beogradu,  porodica i prijatelji nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske Krajine Borislava Mikelića su se oprostili od poznatog političara i privrednika.

Ispraćaju posmrtnih ostataka prisustvovali su i Mikelićevi saradnici iz političkog, privrednog i sportskog života, kao i poštovaoci njegovog djelovanja u svim sferama života i rada.

Novinar Ratko Dmitrović istakao je da je Mikelić bio jedinstvena pojava u srpskoj politici sa druge strane Drine i Dunava, ali i u srpskoj privredi i sportu.

“Ono što ga je odvajalo od drugih, konkretno ako govorimo o srpskom narodu i ako govorimo o toj ideji, kojoj je on pripadao – levici i nazovi komunističkoj i socijalističkoj, Boro je jedini kojeg ja poznajem, a da mu nije važniji ideološki obrazac od porekla, odnosno od srpskog naroda”, rekao je Dmitrović.

Prema njegovim riječima, niko iz korpusa srpskog naroda nije vodio računa o nacionalnim interesima, a da je istovremeno bio član Saveza komunista poput Mikelića.

Dmitrović je napomenuo i da to pokazuje slučaj iz 1989. godine kada je Slavica Bajan u Saboru Hrvatske, koja je tada još socijalistička, zatražila da Srbi budu izbačeni iz Ustava Hrvatske kao konstitutivni narod.

“Jedini koji se javlja i naziva to pravim imenom je Boro Mikelić, a podržao ga je samo Jovo Kablar, tada predsednik opštine Knin”, rekao je Dmitrović.

Prema njegovim riječima, to je završilo tako što je izglasano da Srbi budu izbačeni iz hrvatskog ustava.

“To je bilo pre višestranačja i pre rata, a Mikelić je tada napustio Sabor i vratio mandat”, rekao je Dmitrović.

On je dodao da je Mikelić i po mnogo čemu drugom bio jedinstven, podsjetivši na privredne uspjehe preduzeća “Gavrilović” iz Petrinje od koga je, kako je rekao, napravio evropski i svjetski brend.

Borislav Mikelić, rođen u Dobrljinu 1939. godine, preminuo je u Beogradu u 79. godini.

U Drugom svjetskom ratu njegova uža i šira porodica je teško stradala od ustaša, a on je odrastao u sirotištima u Sloveniji i Hrvatskoj.

Mikelić je na čelu Vlade Republike Srpske Krajine bio od aprila 1994. do jula 1995, a dugo godina je bio generalni direktor “Gavrilovića” iz Petrinje.

Sahranjen je pored groba majke Nevenke (1911-1960. godina), što mu je bila jedna od posljednjih velikih želja.

GOVOR NIKOLE KOPCA

Život je začarani krug, Boro dragi! Put je to satkan od počinjanja, trajanja i nestajanja, od tuge i radosti, od uspinjanja i propadanja. Ni Tvoj nije bio lakši, ali je u mnogo čemu bio drugačiji. Okupismo se danas, ovdje, na mjestu gdje se Ti, u predvečerje Velike Nesreće, Tebe i Tvoje porodice, srete sa životom. Okupismo se da te ispratimo na vječni počinak, i predamo nedokučivim zemaljskim dubinama.

Ovdje neću pričati o patnjama malenoga dječačića čije ime simbolizuje borbu i slavu, dječačića koji odrasta po domovima za siročad, momčića koji bez majčine ruke ispisuje prva slova pismenosti i trasira životne pute. Predugo bi to trajalo. Umorila bi i nas koji te poznajemo, i one koji su o tebi samo čuli. Umjesto priče o mukama, o školovanju i Tvome odrastanju, spomenuti ću dio Tvoga života, pitajući se: od kud ti tolika snaga i mudrost da ustraješ, da ne mijenjaš svoje životno opredjeljenje? Tražio si i nudio bolja rješenja od poraza...nisi imao izgubljenih bitaka, nisi imao promašenih investicija, nisi se predao nepravdi.

Znao si na koja vrata treba ući, pred kojim pričekati, na kojima zalupati! Od kojih otići!

Dok stojimo nad grobom koji razdvaja Život i Smrt, na komadu napaćene zemlje suzama natopljene, pogled mi bježi na drugu stranu ljepotice Une. Vidjeh ono što je tamo bilo. Nekada bilo. Vidjeh, bivši moj Predsjedniče bivše Vlade Republike Srpske Krajine tragove Tvoga odrastanja i stvaranja. Vidjeh život i napredak, ali vidjeh vatru i dim koji se još uvijek širi Banijom. Vidjeh rezultate vjekovne mržnje.

Da li to dogorijevaju posljednji ugarci tvoga stvaranja i našega nadanja?

Putujući ovamo osjetih miris "Gavrilovića", njegovih hala i svjetski priznatih brendova... čuh puškaranje, štektanje mitraljeza i pjesmu krajišku. I plač majki što se do neba čuje. Idući ovamo pretekoh mnoge kolone kozaračke, srpske nejači i naroda koga ustaški i njemački zlikovci vode put Jasenovca. U logor još neistraženih smrti. Sretoh VII banijsku diviziju koja žuri, trči, da narodu slobodu donese. Te Kolone nekada bjehu brže od smrti, a tvoje viđenje budućnosti snažnije od života.

Tek tada svatih da i Ti odlaziš sa njima. Pustih suzu za Tobom i rodom našim!

Zbjegovi i Kolone iz Drugog svjetskog rata nestaše. Dođoše nova vremena. I moderna bježanija. Preživjeli krenuše u izbjeglištvo s mjesta gdje mrtvi počivaju. Nakon četiri godine rata sve Tvoje i sve naše, preko noći postade ništa. Ostavismo sve za ništa. Politika kolo zaigra, utihnu pucnjava i život se pretvori u novu borbu i želju za opstankom, za dokazivanjem bezbroj puta već dokazanog... od 1995. godine majčini jecaji i bakini uzdasi do danas nas prate.

Tvoja Krajina još plače pod Kozarom, Šamaricom i Petrovom gorom. Neka ovi simboli srpskog prkosa i ponosa Tvoj grob od sada čuvaju!

Petrinja, gradić Tvoje ljubavi, kamen temeljac Tvojih počinjanja, prihvatila te je, sjetovala, naučila i povela u život dostojan čovjeka. U ovaj zemaljski, u ovaj, nekom mučenički, nekome slavni. Petrinja Ti je otvorila vidike i darovala ulaznicu kojom si otvarao vrata odaja vlasti na svim mjestima. Svuda gdje si odlazio. Petrinja je i danas tako blizu, a tako daleko! I Ti si Petrinji darovao mladost gradeći mostove među ljudima i na rijekama.

Predsjedniče Vlade Republike Srpske Krajine,

još nekoliko riječi u ime tvojih Banovaca, Slavonaca, Kordunaša, Ličana, Dalmatinaca da prozborim. Stojimo, zamalo na obalama rijeke Une, naše rijeke spasiteljice. Ona dijeli, upozorava i prijeti. Dijeli ostatke srpskog naroda, upozorava ljubav da zlo nije nestalo. Prijeti neljudima i povampirenom fašizmu. Onom kojeg si Ti prezirao, protiv kojega si se borio.

Predsjedniče u svakom dobru Život je prekratak, a u svakom zlu predugačak. S one i s ove strane Une mir nikada nije završavao velikom srećom, već nažalost - velikom nesrećom. Ovdje se smrti trgovalo, s narodom kusuralo, sloboda se od tiranina otimala.

Zašto si odlučio da baš ovdje, na granici dva svijeta potražiš svoj mir u vječnom počinku?

Da čuvaš sačuvano, ili da osvajaš izgubljeno? Da ne prekidaš krajišku tradiciju?

Republika Srpska Krajina je trajala, biće baš onoliko koliko je nekome trebala. Vratio si se 1993. godine među nas krajišnike uvjeren da se rat može okončati na mudriji način. Srbi Krajišnici skloni nagađanju, još uvijek nagađaju, tražeći nove izgovore za stare promašaje. Bio si sa nama u danima koji su najavljivali sahranu srpskog trajanja u Hrvatskoj. Bio si na vrhu Kninske tvrđave i kninske politike koja te nije znala, ili nije umjela slijediti? Vidio si dalje, znao si više. Problem rata i mira želio si riješiti saradnjom, pregovorima i dogovorom s drugom stranom. Naslutio si što drugi, zaneseni snagom oružja i lažnim obećanjima ni u snu nisu mogli naslutiti.

Riječ i puška nije za poređenje. Riječ i umijeće crtaju granice, puška i metak ispisuju poraze – čovječanstva. Mudrost i lukavstvo nije isto što sila i oholost. Znao si koje kombinacije pobjeđuju.

U Tvojim planovima osta velika želja, a u našim selima velika Nesreća.

I danas rasuti po bijelom svijetu bauljamo tražeći ono što nikada više naći nećemo! Ni Tebe Boro sresti nećemo. Nećemo čuti Tvoj savjet, preporuku, očekivati pomoć uvijek korisnu i dobrodošlu. Odlaziš prepušten zemaljskom prahu, a mi ostajemo u pokvarenom svijetu.

Dobrljin će te znati čuvati, Banija će te znati pamtiti.

Čudan je ovozemaljski život. Vlast umije, zavisi čija je i kakva je, u čovjeku poput Tebe, istovremeno prepoznati okorjelog komunistu, zatim ratnog zločinca i na kraju saučesnika u ubojstvu. Plaćao si cijenu svoga neposluha i naših zanosa. I poslije svega toga ništa se spektakularno nije desilo. Boro je ostao samo Boro. Jači od Dinare, snažniji od Une. Dijete iz sirotišta, grafički radnik, predsjednik opštine Petrinja, direktor "Gavrilovića", hrvatski pa jugoslovenski partijski funkcioner. Predsjednik Vlade u mome Zavičaju.

Danas odlaziš na put koji nema kraja. Vječnost je pred Tobom!

Još Krajina traje Predsjedniče, još Te Petrinja kradom oplakuje, Republika Srpska poštuje, a svi dobronamjerni žale za tvojim odlaskom. Opraštajući se od Tebe u ime svih Krajišnika, s obje strane Tvoje rijeke, opraštam se od čovjeka koji ostavi duboke tragove u zemlji na kojoj nekada živješe narod srpski.

Zato, sačuvajmo uspomenu na Borislava Mikelića u mnogo čemu specifična, rijetka i velika Čovjeka. Istorija i nauka će mu podariti mjesto koje zaslužuje, a mi, Tvoji poznanici, a posebno tvoji prijatelji i tvoji najbliži poželjeti ćemo sada jedino moguće:
- Laka ti srpska zemlja. Počivaj u miru anđela! I među Bogovima pravde.

Slava ti!

Banja Luka, 16.05.2018.
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc