stazama našim
neko drugi gazi ,
ostala mi zemlja sveta
nosim slike svoga djeteta ,
sa istom željom
uvijek se budim
i hoću da poludim
tada sam ostao bez ništa
ostalo mi srce kraj ognjišta ,
pamtiću krajinu za vremena sva
tamo su mi ostala braća
sada imam sve ,
ali mene u mojoj krajini više ne
nepričam puno ,
a nemam ni kome
kada nisam na svome
kroz vene mi krajina teče
sanjam je svako veče
ne znam gdje sam
i na kojoj adresi ,
od kolone teško dišem
rane moje sada pišem
takva mi je sudbina
dadoh život drugima ,
na rači sam prešao granicu
došao na zadnju stanicu ...
