Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ističe da nikada ne smijemo da zaboravimo genocid nad oko 7.000 Srba na Mehinom stanju pored Velike Kladuše i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Svetog Georgija u Velikoj Kladuši od 29. jula do 14. avgusta 1941. godine.
Ovaj strašan masakr koji je izvršen nad srpskom djecom, ženama i muškarcima je dugo prećutkivan nakon Drugog svjetskog rata, kao i mnogi drugi. Nije dovoljno istražen, a sjećanje na njega je gotovo izbrisano. Tačan broj žrtava nikada nije utvrđen, ekshumacija nikada nije obavljena i žrtve nisu dostojno sahranjene.
Mehino stanje je malo mjesto koje se nalazi na tromeđi Velike Kladuše u BiH i Slunja i Vojnića u Hrvatskoj, a okruženo je s više sela. Tu je jugoslavenska vojska uoči Drugog svjetskog rata izgradila betonska utvrđenja i iskopala protupješadijske i protutenkovske rovove dubine oko 3 metra i širine 5 oko metara. Ustaše su na ovom mjestu početkom augusta 1941. godine izvršile masovni i nepojmljivi pokolj srpskog naroda sa područja Korduna (opštine Slunj, Vojnić i Vrginmost) i sjeverozapadne BiH..
Svi stradali na Mehinom stanju su najprije strahovito mučeni, a potom čekićima, krampovima, toljagama, noževima i puškama pogubljeni. Likvidacije Srba na Mehinom stanju su izvršene od 30. jula do 14. avgusta 1941. godine na tri stratišta. Ustaše su rovove, dugačke preko 3 kilometra, iskoristili kao grobnice, u koje su bacali žrtve, a muslimanski seljaci su ih zakopavali.
Veliki zločin počinjen je prvo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuši. Dana 29. jula 1941. godine više od 500 Srba, među kojima najviše žena, djece i staraca, je pogubljeno na zvjerski način tj. isto čekićima, krampovima i noževima. Prema kasnijim izjavama „krvi je bilo za cipelu u crkvi“.
Srbija ima nacionalnu i civilizacijsku da donese Rezoluciju o genocidu i osnuje Memorijalni centar genocida nad Srbima u NDH i pokrene borbu za međunarodno priznanje genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Krajnji cilj jeste da što veći broj država potpisnica Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i međunarodne organizacije u parlamentima donesu rezolucije kojima se masovno i plansko uništenje Srba od strane ustaškog režima priznaje kao genocid.