BEOGRAD - Pre par meseci, sećam se to dobro, bio sam sa jednim prijateljem Ličaninom na jednoj promociji knjige u centru Beograda. Pitao sam ga da me upozna sa vodećim ljudima iz Udruženja Gospićana "Nikola Tesla", što je on i učinio. Hteo sam sa njima da popričam na temu održavanja parastosa srpskim žrtvama iz Gospića koji su pobijeni oktobra 1991. u etničkom čišćenju srpskih civila, od strane hrvatskih paravojnih snaga, koje su predvodili: Tihomir Orešković, Tomislav Merčep, Mirko Norac i dr.
Razočarao sam se kolio malo sluha je bilo za tako jednu važnu stvar tada... jer koliko ja znam za ovih 24 godine nikada se nije održavao parastos za gospićke žrtve iz 1991. godine, bilo gde, pa i u Beogradu. Moj drug je takođe bio razočaran i bilo mu je neprijatno, pošto je on bio posrednik. Rekao sam mu tada, tačnije obećao da ću ja sa svojim drugarima organizovati tako nešto na jesen, ako oni ne budu hteli. Došao je tako i septembar mesec, kada sam naišao na malo više sluha u tom udruženju Gospićana i uspeo da ih ubedim da ovakav parastos prosto mora da se napravi, a ako oni nisu voljni, ima ko hoće da se prihvati toga...
Pošto Gospićki parastos, tačnije srpske žrtve Gospića i okoline iz jeseni 1991. godine nisu usamljeni slučaj stradanja Srba u Hrvatskoj 1990-ih, kao i u Bosni i Hercegovini i Kosovu i Metohiji, to smo rešili da napravimo jedan takav transparent gde ćemo nabrojati veća stradanja Srba u poslednjoj deceniji 20. veka...
Zakazan je i parastos za nedelju 18. oktobra 1991. godine u novobeogradskoj crkvi Sv. Đorđa, u naselju Bežanija, za gospićke žrtve. Nas nekoliko, koliko je moglo doći taj dan, došlo je da odamo poštu našim sunarodnicima, zapalimo sveće i pomolimo se ličkim novomučenicima. Bilo je tu dosta Gospićana, Ličana, Krajišnika, ali i drugih srpskih rodoljuba koji su shvatili važnost ovog parastosa i došli da podrže ovo.
U jednom momentu jedan naš član je bio upitan od jednog starijeg čikice da mu kaže iz kakve smo mi organizacije, ili udruženja, pošto smo upali u oči sa našim majicama ali i transaprentom. Tražio je kontakte, radi toga da nas obavesti o nekim važnim događanjima u budućnosti... Nas neko da obaveštava gde i kada treba da idemo!? Pa mi smo uvek prvi ispred svih, mnogo pre foteljaša i onih koji skupljaju političke poene na ovakvim stvarima.
Pre samog parastosa, gospodin Mišo Sudar je održao uvodni govor o tome zašto je pokrenuta ova inicijativa za gospićki parastos i važnost cele priče. Nastavio je "naš predstavnik", tačnije najveći sin izbegličkih naroda i narodnosti, za koga ne znam baš kako je dobio pravo da priča o ratnim dešavanjima i slučaju Gospić, pre nego npr. Savo Štrbac. Jer među samim posetiocima današnjeg parastosa, ali i među živima sa prostora avnojevske Hrvatske ne znam da li postoji čovek koji je više upućen u tu problematiku nego Savo Štrbac. Samo što čika Savo nije sklon laktanju niti mu trebaju jeftini politički poeni, on se izmakao po strani i slušao. Dok je ovaj drugi tu došao verovatno po diktatu onih udruženja koje predstavlja.
Nakon svega toga, svi smo otišli u crkvu, gde je sveštenik Dragan Glumac služio parastos, zapaljene su i sveće, a očitana su i imena gospićana koji su pobijeni na zverski način pre skoro 2.5 decenije.
Posle samog parastosa, kako je obično i red, ljudi su izašli malo ispred crkve da popričaju, jer pored svega, ovo je prilika ljudima i da se malo vide.
Nama je ovo jedna u nizu akcija koje ćemo nastaviti raditi u budućnosti, pomagati, predlagati, jer da bi stvorili nacionalno svesnog pojednca, što i jeste motiv našeg portala, moramo pokrenuti sabiranje, okupljanje naših ljudi. Ovde na parastosu jeste bilo nekih nedostataka, što je gore i navedeno, ali ne našu adresu. Mi znamo su čim ćemo pred Miloša i Lazara...