Zaboravite moral! Danas, 15 avgusta 2025. godine na poluostrvu Aljaska, istovremeno najvećoj i najsjevernijom američkoj državi, počinju, kako ih krste, istorijski razgovori između Rusije i Amerike ili konkretnije Vladimira Putina i Donalda Trampa. Kakva je tema? Tema je „INTERES“, bez obzira što je povod sastanka – rat u Ukrajini. Razgovaraće se i o Ukrajini, Evropi, sankcijama, Severnom toku, ukratko najviše o „interesu“ jer ekonomski odnosi između zemalja su budućnost čovječanstva. Ekonomski odnosi su globalno poljuljani, ali - minerali će vratiti ekonomije na pravi put. Tramp je ekonomista i menadžer , a Putin diplomirani pravnik s velikim talentom za ekonomska pitanja. Dva trgovca neće pogrešiti u globalnom rješenju da Amerika i Rusija ostvare svoje interese.
Zašto je naslov ovog članka „Grenland“? Jednostavno, zbog strateškog položaja ostrva. Grenland je više od jednog vijeka interes Amerike. Zadnje dvije decenije pokazale su da je ostrvo bogato mineralima. Istovremeno, Rusija nikada nije pokazivala veliko interesovanje za Grenland. Jedino, meteorološko, posebno u 2. svjetskom ratu zbog klimatskih prilika zimi.
Prisjećam se prvih korišćenja atlasa i gledanja u mapu svijeta, istovremeno maštanje o veličini naše planete , veličini kontinenata i okeana.
I djeca i odrasli vole atlas. Uzimajući ga u ruke korisnik ima osjećaj kao da je zagrlio slobodu, a misao i oko su saveznici za putovanje Zemljom.
I kad god se otvori mapa svijeta ili, kako takođe govorimo, geografska karta svijeta, prvi vizuelni utisak je potvrđivanje već stečenog iskustva, jer kraičkom oka posmatramo marginu mape i dijelove prostora oko sredine i po sredini – najvažnijim mjestom posmatranja. Taj trenutak sličan je autorovom čekanju pisanja prve rečenice određenog teksta za koju je srpski kritičar, književnik i polemičar Borislav Mihajlović Mihiz govorio da je treba napisati, a kasnije kada se dio teksta napiše, ako ne odgovara, rečenica se precrta. U tom psihičkom stanju i čekanju bio sam ovih dana nakon otvaranja geografske karte svijeta. Ništa se nije promijenilo, usmjerenog pogleda po sredini zagonetno sam posmatrao bijelu površinu u sjevernom dijelu Atlanskog okeana. Osjećao sam se kao u metafori – tat koji u galeriji pogledom upija slikarevo djelo, a autoru slike ostavlja platno i njegovu bjelinu. Ta jedinstvena bjelina u središtu mape svijeta je najveće ostrvo na planeti Zemlja. Nosi lijepo, dijelom i poetsko ime – Grenland, što u prevodu znači „Zelena zemlja“. Istina, prije nekoliko miliona godina ostrvo je bilo zeleno, ali da ne širimo temu i poštujući naučni rad svjetski priznatog matematičara, geofizičara i klimatoliga Milutina Milankovića, čuveni Milankovićevi klimatski ciklusi govore da je sve podložno promjenama i ko zna u nekom budućem vremenu, možda Grenland ponovo bude zeleno ostrva, kao dio arhipelaga – skup ostrva koja leže blizu jedan prema drugom.
Treba napomenuti da je ostrvo Grenland geografski i geološki sastavni dio Sjeverne Amerike, a politički, ekonomski i kulturološki vezan je za Dansku i Evropsku uniju.
A zašto je, ne samo mene, nego i mnoge stanovnike naše planete, okupirala izjava čovjeka koji političkim položajem predsjednika SAD ili ličnim izjašnjavanjem uvijek izaziva posebnu pažnju. Biti 45. predsjednik SAD i dostajanstveno se oprostiti s položajem, nakon nezapamćenog progona, pa superiorno pobijediti na izborima za 47. predsjednika SAD, očigledno je da kandidat kao čovjek ima izraženu harizmu kojom neodoljivo privlači glasače, da je vredan pažnje i kome se može vjerovati. Ali ako posjeduje i talenat za komunikaciju s javnošću, vješto koristeći medije, da ima menadžerske i poslovne sposobnosti, da je dobar i sugestivan govornik, i za razliku od Baraka Obame koji je tokom izbora uzeo uopšten politički slogan „Obnova američkog vođstva“, ili Džozefa Bajdena koji sloganom postavlja objašnjenje „Zašto Amerika ponovo mora da vodi“, protagonista ovog članka, 47. predsjednik SAD Donald Tramp za slogan koristi imperativ koji obavezuje, i čovjek je uvijek spreman da podrži takav poziv, a slogan glasi: „Učinimo Ameriku ponovo velikom“. U prošlpom predsjedničkom mandatu Tramp se nije upuštao u velike vojne avanture i predstavio se kao čovjek mira, blizak dijalogu i sporazumijevanju u kojem je ekonomija temelj odnosa. Amerika je od osnivanja shvatila da samo razvojem ekonomije država ima budućnost. Samo dobra i sigurna ekonomija povećava DBP (društveni bruto proizvod). To je razvojna ekonomija koja osigurava sredstva za rast i održanje raznih ekonomskih oblasti – od industrije, IT tehnolohije, poljoprivrede, hemijske tehnologije, zdravstva, školstva, do kulture, sporta, povećanja plata, javnog standarda, itd. Tog pravila drži se svaki sposoban političar kada s programom kreće u predizbornu kampanju. Ukoliko izostane ozbiljan program iz ekonomije, glasač treba dobro da razmisli pred glasačkom kutijom kome daje svoj glas.
Donald Tramp je preiskusan privrednik da bi propustio predizbornu priliku da se ne predstavi kao uspješan ekonomista, menadžer, čovjek za dogovor.
Da li će kod njega biti radikalnih promjena, pokazali su prvi politički potezi. Treba istaći da imperativno raspoloženje posjeduje i cijeli politički, uglavnom mlađi tim predsjednika Donalda Trampa, i prava je politička šteta da se iz tima zbog nesporazuma povukao najbogatiji poslovni čovjek na svijetu, Ilon Mask.
I nije nikakvo iznenađenje kada je predsjednik SAD Donlad Tramp, nakon pobjede na izborima, u duhu stoljetne američke doktrine, lansirao poslovnu ponudu i upitao Dansku, kao nosioca suvereniteta u kojem je i samoupravna autonomna teritorija ostrvo Grenland – da USA kupe ostrvo. Ta ponuda još iz prvog Trampovog mandata je vraćena na scenu, jer geopolitički i ekonomski gledano, Grenland je meteorološki – na temelju klimatskih prilika na Grenlandu, može se predvidjeti kakva će klima biti u sjevernom dijelu Atlantika i Zapadnoj Evropi, a takođe je i sirovinski važan, i smatra se da od oko 50 minerala koje posjeduje, gotovo 30 su trenutno potrebni u modernoj tehnologiji. Prije izvjesnog vremena pronađen je i litijum, danas ekonomski gledano najvažniji mineral. Strateški i geopolitički, nosilac suvereniteta nad Grenlandom ima važnu ulogu za proboj prema Arktiku, koji je takođe bogat mineralima, a tu se nalazi i mnogo kraći i bezbjedonosniji trgovački put nego Suecki kanal – Sjevernim ledenim morem sa robom za države Dalekog istoka, ali i natrag prema zapadu.
SAD su kupovanjem Aljaske 1867. godine od Carske Rusije (car Aleksandar II) napravile najpovoljniji trgovački sporazum u istoriji. Gledano vizionarskim okom, strateški položaj Aljaske je izuzetno povoljan za Ameriku, jer kao šilo ubada Beringovo more, a sjevernom kopnenom dužinom okrenuta je Sjevernom ledenom moru. Položajem Aljaske SAD potpuno kontroliše taj dio sve značajnijeg plovnog puta, a ekonomski gledano Aljaska je bogata sirovinama: naftom, zlatom, mineralima. Ukoliko bi se SAD strateški dogovorila sa Kanadom za koju se govori da bi mogla postati buduća država Amerike i s kupovanjem Grenlanda (ili međudržavnim ugovorom), kontrolisali bi veći dio plovnog puta, ali i preuzeli ulogu čuvara i korisnika dijela Arktika, bogatog naftom, gasom i mineralima. Trenutna strateška nadmudrivanja su isključivo zbog sirovina kojih je, planetarno gledano, sve manje što utiče na stvaranje sirovinske krize u svijetu. Ekonomije država osjećaju nedostatak važnih minerala i bilo kakav rat, a to pokazuje situacija na ukrajinskom frontu, proizveo bi trgovinski i proizvodni kolaps. Citiraću pisca i nobelovca Ernesta Hemingveja čije riječi volim navoditi jer su proročne i svevremenske: „Ratove stvaraju, izazivaju i započinju islljučivo ekonomske suprotnosti, a vode ih svinje koje nastoje da izvuku korist iz njih.“ A korist je uvijek ili ekonomska ili strateška. Politička korist i ugled države proizlazi iz ove dvije navedene, ekonomske i strateške.
Vrijeme pokazuje da se zbog nedostatka sirovina svijet mora okrenuti Svemiru. Do sada je svemirskim programima i letom najdalje otišlo pet zemalja (Rusija, SAD, Kina, Indija i Japan). Samo je pitanje vremena i sredstava kada će roboti, makar iz površinskog kopa, početi dostavljati prve količine minerala.
Istorijske prilike su nalagale da se bijelo ostrvo, Grenland, čije su tri četvrtine površine ledena ploča, bezbjedonosno u dvadesetom vijeku veže i za Ameriku.
- Njemačka je 09. 04. 1940. godine okupirala Dansku kada su prestale bilo kakve veze sa Grenlandom.
- Godinu dana kasnije 8.4.1941. godine Amerikanci vrše okupaciju Grenlanda, da bi ga odbranili od Njemačke.
- Godine 1942. otkriveno je nekoliko tajnih njemačkih meteoroloških stanica. Amerikanci ih uništavaju.
- poslije Drugog svjetskog rata (1946. godine) Amerika uviđa značaj Grenlanda i pokazuje geopolitički interes za ostrvo i za otkup nudi 100.000.000 dolara.
- Godine 1949. zapadni blok formira NATO, vojni odbrambeni savez (vreme će ih demantovati, jer savez je bio najmanje odbrambeni) u koji ulazi i Kraljevina Danska sa teritorijalnom autonomijom Grenland. Tim činom Danska je bila obavezna ustupiti dio teritorije Grenlanda radi formiranja vojnih baza. Danas na prostoru grenlandske bjeline djeluju dvije američke baze.
Sve ovo upućuje na zaključak da ovovremena ponuda predsjednika Donlda Trampa upućena Danskoj za ustupanje Grenlanda uz naknadu, nije neobična ili neočekivana. Ima svoje uporište u događajima prošlosti.
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"