Foto: Wikipedia
Sa pitanjem koliko bi fotografiji Svetozara Pribićevića (1875.-1936.), kao jednog od najistaknutijih povijesnih ličnosti iz porodice Srba iz Hrvatske, bilo mjesto na zidu pored obveznih državnih insignija po prostorijama srpskih organizacija, otvorena je u Zagrebu promocija knjige Adama Pribićevića „Svetozar Pribićević“ i prigodna izložba održane u Centralnoj biblioteci SKD-a „Prosvjeta“ povodom obilježavanja 150 godina rođenja istaknutog srpskog političara, lidera Srpske samostalne stranke i Hrvatsko-srpske koalicije.
Priča o zanimljivom i dugom 40-godišnjem političkom životu Svetozara Pribićevića, od sela Glavičani pokraj Dvora na Uni do smrti u političkoj emigraciji, isto tako je priča o jedinstvenom primjeru javnog djelovanja četvorice braće Pribićevića: Valerijana, Svetozara, Milana i Adama, četvorice Srba iz Hrvatske koji su živjeli u osjetljivim društvenim vremenima, između političkog Zagreba i političkog Beograda jeste i priča o Srbima iz Hrvatske, bez obzira na političko i povijesno vrijeme.
Otvarajući izložbu knjiga i ostalih artefakata o životu i radu braće Pribićevića, saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac najavio je obnovu rasprave o političkom djelovanju Svetozara Pribićevića i istakao da srpska zajednica u Hrvatskoj sljedećih godinu dana treba posvetiti liku i djelu Pribićevića.
– Politička relevantnost Svetozara Pribićevića oživljena je tek početkom 90-ih godina. Politički život Svetozara Pribićevića bio je posvećen hrvatsko-srpskom slobodarskom narodnom jedinstvu, jugoslavenskom državnom političkom jedinstvu i federativnom uređenju Jugoslavije. Bez obzira na razlike u političkim idejama i realiziranom političkim praksama, misao vodilja njegova političkog djelovanja satkana je od triju linije: proučavanja hrvatsko-srpske političke jedinstvenosti, očuvanja Srba u Hrvatskoj i njihove samostalne politike i izgradnja prostora političke slobode. Teško je zamisliti kako bi moglo izgledati vrijeme i historijski tok da je Svetozar Pribićević živio dulje. Naime, umro je 1936. godine, tri godine prije nego što je osnovana Banska Hrvatska i pet godina prije nego što je Kraljevina Jugoslavija napadnuta – naveo je Pupovac.
Iz beogradskog ugla o Svetozaru Pribićeviću govorila je naučna savjetnica Sofija Božić iz Instituta za noviju istoriju Srbije, koja je ustvrdila da Pribićevićeva ideja o jugoslavenskoj zajednici nije bila utemeljena na realnosti već na emocijama.
– Dok su Hrvati osnivali svoje nacionalne kulturne organizacije, Srbi su odustajali od svojih po cenu gubitka svog identiteta. Svetozar Prebićević bio je jedan od glavnih arhitekata jugoslovenskog ujedinjenja 1918. godine, ali je Srbe u Hrvatskoj ostavio bez institucionalne zaštite. On je čovek koji je svojim političkim potezima i saradnjom sa hrvatskim političarima Stjepanom Radićem i Vlatkom Mačekom znatno doprineo slabljenju srpskih pozicija u zajedničkoj državi. Rezultati njegove politike bili su poražavajući po srpske interese – tvrdi Božić.
O Svetozaru Pribićeviću kao osobi od povjerenja kralja Aleksandra Karađorđevića do odbačenog kraljevog suradnika, od najvećeg kritičara Stjepana Radića do pristalice Radićeve politike, od zagovornika centralizma do ideologa federalizma, govorio je Čedo Višnjić, urednik izdavaštva SKD „Prosvjeta“ u čijem je izdanju objavljena knjiga Adama Pribićevića.
– Svetozar Pribićević je političar koji je odgovarao na naša pitanja u historijskom vremenu. Godine 1907. vodio je politiku da je za Srbe u Hrvatskoj relevantan politički Beograd, a 30 godina poslije poslao je čuvene poruke da Srbi iz Hrvatske uvijek trebaju sa Zagrebom, i nikad protiv Zagreba. To je čovjek koji je odgovarao na naša pitanja u historijskom vremenu. Priča o Svetozaru je priča o nama koja „kvari“ vladajuće dominantne politike i jednu i drugu. Tema i ličnost koja je potpuno marginalizirana u Srbiji, ne probavljiva, u Zagrebu sredstvo zloupotreba i prozivki. Pribićević je političar čiju sliku neki među nama drže na zidu i to s pravom, ali gledajući tu sliku moramo gledati nekoliko politički koncepcija i nekoliko lica u različitim historijskim periodima – rekao je Čedo Višnjić i naglasio da sjećanje i proučavanje lika i djela četvorice braće Pribićevića ostaje naša trajna obaveza i trajna inspiracija.
Paulina Arbutina; Portal Novosti