Sa druge strane streke 5
BEOGRAD - Osevapila se, ostavila zapis za sva vremena spisateljica i pesnikinja Jagoda Kljaić svojom novom knjigom u kojoj je sačuvala jezik banijskih Srba.

Sa druge strane štreke (štreka, uskotračna pruga, pruga uskog koloseka, najčešće korišćen naziv za prugu kojom je vozio "ćiro") naziv je njene zbirke poezije u kojoj je okruglo 100 izvanrednih pesama inspirisanih njenim doživljajem Banije, zavičaja (Jagoda živi i danas na Baniji, u Glini). Ono što ovu knjigu čini posebnom jeste jezik kojim je napisana. Jagoda Kljaić napisala je pesme jezikom naroda Banije, jezikom kojim govore banijski Srbi, ali jezikom koji je i jezik Srba u Lici, na Kordunu i u Bosanskoj krajini. Jezikom koji izumire. I zato je, uz svoju literarnu vrednost, ova knjiga posebno važna. Sačuvaće zapis o jednom jeziku jednog naroda koji je (jednom?) živeo u tim krajevima.

- U mojoj prvoj knjizi kratkih priča o rodnom gradiću Glini iz vremena djetinjstva, "Pjesma za Korzo - Glinski spomenar", nametnulo mi se korištenje nekoliko starih riječi zbog situacija o kojima sam pisala. Ta je knjiga, u doslovnom smislu, stigla do Glinjana na svim kontinentima, a do mene su doprle povratne informacije o emocijama, suzama, podsjećanju na zaboravljena mjesta i ljude, uz obaveznu radosnu napomenu: al’ one stare riječi, to je nešto posebno... I tako sam u kasnu jesen 2013. godine napisala prvu od 100 pjesama iz ove zbirke pod naslovom: "Na biciklinu" (Smandrlja se ja jutros sa biciklina...) Budući da, kad pišem, pišem veoma lako, ulazim u potpunosti u svijet, situacije, događaje i likove o kojima pišem, prostor, vrijeme i ljudi su se samo otvarali, ne bih rekla pred mojim očima, nego u srcu, duši, emocijama, jedna situacija je stvarala novu i tako se ogrlica od starih riječi samo nizala. Tu zimu sam napisala 70-80 pjesama - objašnjava Jagoda Kljaić za "Blic" kako je nastala zbirka.

"Sa druge strane štreke" sadrži i obiman Rječnik sa rečima jezika banijskih Srba.

- Te riječi slušala sam od djetinjstva i pamtila, ništa zapisivala, posljednjih godina nikuda bez olovke i papira, radila sam na projektu jednog civilnog društva koji je obuhvaćao odlazak u sva sela Banije, razgovarala sa starim ljudima, i samo zapisivala i zapisivala. Veliku zahvalnost dugujem mnogim poznatim i nepoznatim ljudima koji su me, u prolazu, znali priupitati: imaš li strvni kru... nemam... imaš li vošpon... nemam... imaš li piždriti... a, to znam, to je divna riječ... Budući da se dio riječi spominje i u knjigama književnika koji pišu o Baniji, bila sam u jednom trenutku u velikom procijepu i dilemi: da ti ljudi ne bi pomislili da sam ukrala njihove riječi; onda mi je jedan književnik pojasnio da riječi nisu vlasništvo nijednog pojedinca, one su iz naroda, pripadaju narodu i nikome ništa ne mogu ukrasti ako ih narodu vraćam kroz novu pjesmu - kaže pesnikinja.

Jagoda kaže da je lakši deo posla bilo pisanje pesama. Teži i mukotrpniji deo nastajanja ove izuzetne knjige došao je kasnije.

- Pjesme su bile napisane u jednoj godini, što je za mene bilo uživanje, ali je sljedeće zime na red došao mukotrpni posao: stavljanje akcenata na veći dio riječi; od toga mi se znalo vrtiti u glavi, povećana je i dioptrija, ali željela sam da knjiga ima sve vrednosne dimenzije bitne za budućnost i za „one koji dolaze“, kako napisah u posveti. Sve godine rada na knjizi imala sam svesrdnu podršku profesora dr Dušana Ivanića sa beogradskog Filološkog fakulteta. Važnija od jezika (on je vrijednost sama po sebi) jest ideja, pjesnička, pripovjedačka: ako se dobro povežu, to je sreća - kaže.

Kao što je Miodrag Karadžić "Đeknom..." za sva vremena sačuvao govor, običaje, duh svog naroda u Crnoj Gori, tako i „Sa druge strane štreke” čini to isto samo sa Srbima u velikom delu Hrvatske i Bosne. Kljaićeva smatra da same reči imaju ne samo svoje značenje nego i odslikavaju način života tog naroda.

- Kroz cijelu zbirku provlači se, pored načina života i običaja, prvenstveno mentalitet naroda proizašao iz historijskog teškog načina života, iz tegoba i nedaća kroz koje je prolazio, njegove neprekidne borbe za koricu kruha, ali i za napredak - ili bi danas bilo najprikladnije reći: za opstanak. Urođena intuitivna inteligencija koja nije uvjetovana stupnjem obrazovanja, moć zdravorazumskog i logičnog rasuđivanja, hrabrost, prkos, inat i visprenost utjecali su i na bogatstvo riječi koje koristim u ovim pjesmama. Iz teškog života pršte riječi koje stotinu drugih riječi, u tumačenju, ne mogu zamijeniti, kao, na primjer: piždriti, rakoljiti, zacvrkan, zaglamast, pazdere, sukniti, tup kaj maša... - kaže Jagoda.

Još jedna jedinstvenost poezije Jagode Kljaić je da su njene pisme kao mali filmovi, priče za sebe u kojoj vidimo sve do najsitnijeg detalja. A sve pesme zapravo daju fantastičnu, celovitu sliku seoskog života.

- Vrlo neskromno mislim da je svaka od 100 pjesama dokumentarni film. Neka ima dva-tri lika, druga mnoštvo, ali svi su tu, na okupu: od novorođenčeta kome tetka dolazi u babine (Pletena košara), do djevojčice koja polazi u školu (Put do škole ili Prtina), od zaljubljene djevojke (Kad te vidim, povilenim), do prevarene žene (Prevarita), od dječaka koji je ponosan na oca (Moj ćaća na drešu), do ponosnog oca koji izrađuje bukliju za tek rođenog sina (U bukliji rakija), od kćeri koju mater ganja po dvorištu kako bi je istukla (Perjanje), do nesretne majke kojoj je umrlo dijete (Majčino pitanje), od tužnog djeda jer je razbio staru stucku (Đedova tuga), do bakinog uputstva za njeno umiranje (Zapovjed). U pjesmama su ispisane osnovne karakteristike života na selu: Jutro u avliji, Koscima, Radost voćara, Svinjarca, Glas sojkule itd. Ništa se od takvog života više ne razvija po opustjelim selima, zato u pjesmi Oguljen kažem: al‘ najteže mi je / što škrutu iz daleka / nema ko dočekati / oko crkve je i cintora pronijeti / i na brdo ispratiti... Zato vidim, u budućnosti, bližoj ili daljnjoj, svejedno, sve te likove na pozornici - kaže Jagoda.

Da li je ova zbirka pokušaj da se ostavi trajni zapis o jednom jeziku i narodu, o jednom jeziku koji izumire i kojim za koju deceniju neće imati ko da govori, pitali smo Jagodu.

- Za deset-dvadeset godina malo tko će razumjeti navedene riječi i mnoštvo drugih a još danas poznatih nam. Nije nemoguće da će za nekoliko stoljeća neki novi Milorad Pavić pisati također novi Hazarski rečnik u kome će Hazari biti Srbi sa Banije, iz Like ili Korduna. Ili da će za osamdeset godina, možda, također neka nova Isidora Sekulić napisati tekst pod naslovom: Banijski jezik, kao što je prava Isidora pisala o bosanskom jeziku sad već davne 1936. godine. I hoće li uopće za stotinu godina postojati knjige i bilo kakvi pisani tragovi, kad nam proroci nauke i tehnologije predviđaju preseljenje ljudi na neku novu planetu na kojoj će i organizacija života biti nama nepoznata? Bez obzira na takva predviđanja nedaleke sutrašnjice, riječima kojima doslovno prijeti ubrzano nestajanje u zaboravu, kako koji starac i starica odu s ovog svijeta, ostaje posljednja nada: zapisati ih, trajno spremiti u prozu, poeziju, rječnike, leksikone, u knjige ili na novinske i internetske stranice. Sasvim je svejedno na koji način i tko će ih u kojoj formi objelodaniti, hoće li to biti odmah ili za deset godina, one moraju biti zapisane, kao okosnica kulturnog naslijeđa jednog naroda koji na jednom prostoru nestaje - kaže Jagoda.

Nije živela na selu

Ono što je frapantno za čitaoca jeste saznanje da pesnikinja koja je do najsitnijeg detalja zabeležila život seljaka zapravo nikada nije živela na selu.

- Imam potrebu reći da sama nikad nisam živjela na selu: nikad nisam čuvala krave, nosila vodu koscima, tjerala konje sokacima, pješačila do škole kilometrima... usudila bih se reći da nijedna pjesma nije lično iskustvo. Zato sam posebno ponosna na svoju čistu ljubav prema narodu koju sam doživljavala i upijala povremenim odlascima u sela rodbini i prijateljima moje porodice, i kad je sazrelo vrijeme za to, svu ljubav izlila iz sebe i pretočila u stotinu pjesama zbirke simboličnog naslova „Sa druge strane štreke“ - kaže na kraju Jagoda Kljaić.

Ko je Jagoda Kljaić

Jagoda Kljaić (1950, Glina) piše kratku prozu i poeziju. Završila je Fakultet političkih nauka zagrebačkog Sveučilišta i ima višegodišnji staž u novinarstvu i to kao novinar u „Vjesniku Željezare“ (novinama Metalurškog kombinata Željezara Sisak) i deset godina kao glavni urednik lista „Novi Zagreb“ istoimene zagrebačke opštine. U okviru toga posla bila je urednik dve knjige koje je izdala opština Novi Zagreb. Zastupljena je u više regionalnih zbornika i književnih časopisa. Pesme su joj prevedene na poljski, slovenački i makedonski jezik. Objavila: Pjesma za Korzo - Glinski spomenar, kratke priče; Pepeo na pragu, pjesme; Rascvjetana trpeza, kratke priče; Vodeni žig, poema o poplavi; Mimoze u moru, poema o životu i smrti; Otjerane ptice, pjesme. Živi u Glini (Hrvatska).







ZAPOVJED


Kad opazite da m duša izlêćat oće
a tijelo je više ne mère ùstavljati
jutarnja čašica niz grlo
ne teče glatko
prežgana juva postane teška
olade se žganjci sa skorupom
cigara ota moja
draga Morava
u pakliću do večeri se mrči
muštikla suši
a duvankesa u škatuljcu
ne izruči
ćutim li jutrom
nikoga ne dozivam
nikome ne zapovjedam
sunce kalajisano vam ne spominjem
znaćete
doša je po me
častivi il nečastivi
o tome će kašnje
bit govora

petrijolka
uz uzglavlje da mi svijetli
kaj mojoj materi
one noći kad me porodla
bio je to moj prvi miris
prvi pogled i kretnja
plamičak što postade svetinja
oću da zajedno
utrnemo.

Baba zapovidla
danom kojim je
devedeset opkòračla
prema stotoj zakòračla.

* prežgana juva,

frižgana juva, ajnpren juha; prženo brašno na masti, uz dodani
prepečeni kruh i jaje

* žganjci, makarun, proja, palenta, pura, kačamak; kukuruzno brašno kuhano u vodi, začinjeno po želji i mogućnostima:
varenikom, skorupom, masti, žmarama; u stara vremena bili su osnovica prehrane


NAJAM ZA ZAJAM

Upitala u me Javorka
bi l joj posudla desetaka
na nekolko dana
ne moraš mi ni vratti
ako š mi štogod uradti
presjeklo me u križma
bojim se težeg dela
trebalo b pokidat štalu
dobar sloj štrâja naslagati
kravama sijena nabacati
kablicu u svinjcu oprati
ljupne sa posijama zamijesti
splačine svinjama izliti
mrljnu od krepane ovce zakopati
lug iz peći bacti
lučica i cjepanca prinijeti
vatru podložti
sve rano izjutra obavti
morem ti platti
više neg što tražiš
to ja ni sebi ne radim
kamo l bi tebi
bilo b ti pametnije
da ruke izvadiš iz gujščetine
pa ne b morala u drugije ûjmati
i pokojnog ćaću sramotti.

* pòkidati, vilama očistiti mjesto gdje boravi stoka

* štràj, slama koja se baca na pod štale ili svinjca

* mrljna, mrljina, mrcina, strvina, tijelo uginule, krepane, crknute životinje; pogrdan naziv za ženu koja se nekome zamjerila

* gujščêtna, gujščêrna; poveća stražnjica

* ûjmati, uimati; posuditi, pozajmiti


PROTIV UROKÀ

Kad u nečiju kuću uniđem
đe se neko digo ne sjedam
jastučić na stôčiću prevrćem
prazan tanijer od sebe odmičem
torbu na pod ne spušćam
počne l gazdarca pripovijedati
i sa nožem po zraku mlatarati
nema druge doli bježati
ambrelo u svojoj kući ne otvaram
šajtok na vr ormana ostavljam
u njemu sitnoga uvijek imadem
mrvce sa stola rukom ne skupljam
metlu naopačke okrećem
u sobama nikad ne fućkam
džepove krpam dugmad prišivam
jednu papirnatu u šlifere sklanjam
čarape i cipele na desnu nazuvam
a sa lijeve sazuvam
pođe l neko moj doktoru
il kod kàke vlasti
kantu vode niz put izlijevam
i odma ruke ispirem
ne morem komšiluku zabranti
o ružnim stvarima divanti
al kad mi pod krov unesu
priču o tuđem udesu
pregledavam nokte lijeve ruke
sa desnom se po starki češkam
prozor širom otvaram
i kroz njega izdišem.
Sve sam uroke od sebe oćerala
neć ni sudnjem danu
dati da me savlada.

* šajtok, novčanik

* fućkati, zviždukati

* šliferi, navlake za poplane (jorgane)


BREZ MATERE

Nemam matere
ublâ je sušca
dok sam bila curca
otac dovô drugu ženu
koja nije mater
ni jednom djetetu
dobra m je maćija
nekad mi pripovijeda
kako i ona bila
nečija curica
pa joj suza iz oka kane
taman da moja zastane
al ne volim da mi tepa
kako sam njena lijepa
ondak uzmem
materinu sliku
baš sam sva
po njenom liku
obradujem se
moja je mater u meni
da mene nije rodila
samo onda ne bi niđe bila
zato sam odlučla
dôće i meni moja curca
samo radi matere
da živi i dalje
dobra m je maćija
oće me sjetovati
lijepu mi opravu sašti
mašljin u kosu metti
lakirane cipelce kupti
ćaća kaže nije loša žena
ne može on svatiti
kolko meni fali mati.

* sušca, tuberkuloza

* maćija, maćeha

* mašlin, mašna


BIJELA KUFERTA

Na visoke škole
otišo moj dragan Milan
ispratla ga rano jesenas
obećo m svaku osmicu pisati
kuruzi obrani kesteni pristigli
a meni rođendan danas.
Oko podne zvonce sa biciklina
biće neko umro
konta baba dok kroz pendžerić zijeva
sam da nije kàka gora nevolja
pita poštar za mene
pruža m bijelu kufertu
na njoj cvijet uslikan
poznam odma rukopis Milanov

– srce moje i tvoje
u ljubavi stoje
i ničeg se ne boje –
u listu samo ota tri retka
od mog dragog u tri mjesêčka.
Poštar u avliji štenta
lanac na biciklinu rikta
znade on mjesece brojiti
kolko m je samo puta dobacio
ništa danas za tebe
oš sa mnom u subotu
u dom na igranku
donijeću ti sjutra novi koferat
sve ć ti u njemu napisat.
Oću vala a dáštaću
neć valjda čekati
drugu kufertu do proljeća.

* osmica, tjedan, nedjelja dana, sedmica; osmično – nedjeljno, jednom tjedno

* štentati, gubiti vrijeme, zaostajati, usporavati, kasniti

* riktati, namještati, smještati, poravnavati


MÙKA

Lakše je
biti okovan u bukagije
ôdati ne moći
teret sa sobom vući
lancima zveketati
nego slušat šargije
usred njene avlije
zubma škripim
sam da ne povilênim
tražim đe su one verige
okovaću se neđe u podrumu
đe neću čuti prangije
dok je svatovi ne odvedu.

* šargije, narodni trzalački instrument sa 4, 6 ili 7 žica; zadnji dio na kolima

* povilênti, izraz za posebna stanja, kad se ne zna za sebe, od sreće, radosti, ali i tuge i žalosti; poludjeti; skrenuti s pameti


IZ PESME ZA TINTOBLAJKU

samo tintoblajkom
stotinu puta polizanom
jezikom šarenijem
zanavijek ušaranim
neotrovnim tragom
šuster je mjeru za cipele uzimo
šnajder centimetre odmjeravo
klobučar glavu za šklobuk iscrtavo
učitelj ocjene tefterio
poštar kuferte adresiro
trgovac veresiju ubilježavo
cijelu iventuru izračunavo
ćato dokumente upisivo
seljak križićem potpisivo

* klobûčar, šeširdžija, majstor za izradu kapa

* tintoblajka, tzv. mastiljava olovka, pisala je ako je prethodno obližeš
Šta Vi mislite o ovome? Podijelite ili komentarišite tekst! Pratite nas na Facebook-u i Twitteru!


Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove portala Banija Online. Ukoliko prenosite ovaj tekst na drugi sajt, a Banija Online je naznačena kao izvor / autor teksta, molimo da i to prenesete po mogućnosti sa linkom ka izvornom tekstu.
reklamirajte se cbc