Nema te Krajino mojarano moja stara ,
nema više ni pčela u cvijetu
i ptice u letu ,
na ognjištu mome
ostaše majčine suze ,
jer mi Krajinu drugi uze
Zavičaj rodni
noćas me zove
procvjetala je i lipa stara
nestala mi dunja sa ormana
hoće srce da mi stane
kada se sjetim na minule dane
privio bih te noćas na ljute rane
dočekao sa tobom bolje dane
Noćas mi je strah u duši
daleko mi je đedovina
i korijeni moji ,
još uvijek se borim
kuću da stvorim ,
ali Banije ovdje nema
tugo moja pregolema
Nema moga Dvora
Petrinje i Gline ,
gdje si sada moj Knine
željan sam Korduna
i Plitvičkih jezera ,
porušili su moj dom
osta mi Krajina u srcu mom ...





"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"