NOVI SAD - U izdanju Zavičajnog udruženja „Sava Mrkalj“ iz štampe je izašla knjiga „Baština krajiških Srba“. Knjiga ima 240 strana, tvrde korice, štampana je na sjajnom papiru i sadrži fotografije u boji. "Ovom knjigom nastojali smo da kroz istorijski okvir široj javnosti predstavimo i približimo materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu krajiških Srba. Namera nam je bila da sva saznanja o srpskoj kulturi na području Hrvatske od 16. veka do danas učinimo dostupnima, da se lako može prepoznati i izdvojiti sve što je bilo vredno u našoj baštini. Verujemo da ćemo ovom knjigom unaprediti znanja i razviti svest o značaju negovanja i čuvanja kulturne baštine krajiških Srba, ali i Srba na svim drugim prostorima." - kažu iz ZU "Sava Mrkalj" iz Novog Sada.
Autori stručnih tekstova i oblasti koje knjiga obuhvata:
- ISTORIJA – dr Sofija Božić, viši naučni saradnik Institut za istoriju Srbije.
- KNjIŽEVNOST – prof. emeritus dr Dušan Ivanić, književni teoretičar.
- JEZIK – akademik Pavle Ivić, bio je srpski filolog, lingvista i član SANU.
- FOLKLOR – dr Slavica Garonja, srpska književnica i profesor univerziteta.
- TRADICIONALNO PEVANjE – dr Sanja Ranković, etnomuzikolog, prof. tradicionalnog pevanja.
- SAKRALNA BAŠTINA – dr Ljiljana Stošić, savetnik Balkanološkog instituta SANU.
Iz recenzije
BAŠTINA KRAJIŠKIH SRBA – SUDBINA „ZAKRAJINjENOG NARODA“
Rukopis knjige „Baština krajiških Srba“ u izdanju Zavičajnog udruženja „Sava Mrkalj“ predstavlja još jedan važan doprinos proučavanju kulturne, jezičke i književne baštine ovog dela srpskog naroda. Zbornik radova sadrži priloge iz oblasti istorije, jezika, folklora, književnosti, tradicionalnog pevanja i sakralne baštine. Za svaku oblast po jedan naučni i sintetički ili analitički tekst bez obavezne naučne aparature apstrakata i rezimea predstavlja knjigu koja kroz svaki tekst posvećen jednoj oblasti daje opštu sliku o baštini krajiških Srba. U nizu prethodnih naučnih studija ova knjiga bi mogla da bude neka vrsta obavezne kućne biblioteke svakog pripadnika srpskog naroda iz Krajine, ali i čitalaca koji su izuzetno zainteresovani za sveukupnu istoriju i kulturnu baštinu srpskog naroda rasutu po regijama i područjima koja više nisu staništa na kojima žive Srbi.
Redovna cena knjige je 1.000 dinara. Povodom Sajma knjiga u Novom Sadu i praznika 8. marta, knjiga je na popustu i košta 800 dinara.
Zainteresovani mogu da se jave u inboks na Fejsbuku ili na broj udruženja 021 2700 441, ponedeljkom, sredom i petkom od 9-16 i utorkom i četvrtkom od 12-19 časova.
Posle egzodusa iz Zapadne Slavonije (1991) i Krajine (1995) i dugotrajne naučne i političke prećutanosti i najvećeg nacionalno konotiranog izgona jednog naroda posle Drugog svetskog rata bilo je potrebno više od 20 godina da se intenzivnije proučava i radi na formiranju naučnih korpusa koji bi bili baza za jednu sveobuhvatnu kulturnu i istorijsku enciklopediju srpskog naroda u Krajini, Dalmaciji i Slavoniji.Zainteresovani mogu da se jave u inboks na Fejsbuku ili na broj udruženja 021 2700 441, ponedeljkom, sredom i petkom od 9-16 i utorkom i četvrtkom od 12-19 časova.
Zavičajno udruženje „Sava Mrkalj“ se ovom knjigom uključuje u tokove koji su od posebnog nacionalnog i naučnog značaja. U toku 2018. godine Matica srpska je formirala Krajiški odbor u okviru koga će delovati i brojna udruženja kako bi se objedinila delatnost usmerena na zaštitu, proučavanje i promovisanje kulture i istorije krajiških Srba. Posle egzodusa 1991. i 1995. godine i danas, nakon gotovo 28 godina, sasvim je jasno da je jedan deo srpskog naroda zauvek napustio prostore od Dubrovnika preko Knina, Karlovca do Pakraca i Vukovara. Ti prostori su zauvek ispražnjeni, a tendencija je i da ćemo u budućnosti nakon svega imati vrlo malo stanovnika u tim krajevima. Posle svega ostaje nam istorija, kulturni artefakti, književna i sakralna baština, ali i etnomuzikološki zapisi i jezik, koji je najugroženiji, jer pripadnici ovih govora biološki izumiru. Zbog svega, neophodno je ukazivati i proučavati istoriju ovog „zakrajinjenog“ naroda, njegovu specifičnu kulturu koja je uvek bila na granicama ili obodima i država, carstava, ali i naučnih interesovanja.
„Baština krajiških Srba“ u prvom tekstu istoričarke Sofije Božić, „Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji“, donosi presek osnovnih istorijskih tokova ovog naroda. Prilog našeg najpoznatijeg lingviste Pavla Ivića predstavlja osnovne karakteristike jezika naroda Krajine i osnovu za detaljna istraživanja dijalektskih karakteristika ovog dela srpskog jezika u izumiranju. Slavica Garonja analizira „Narodnu književnost Srba sa Krajine / Srba iz današnje Hrvatske“ i selekcijom različitih vrsta folklornog stvaralaštva ukazuje na bogatstvo i razuđenost ove književne građe. Dušan Ivanić u radu „Književnost krajiških Srba“ sintetički prikazuje osnovna određenja, karakteristike i vodeće predstavnike ove literature. U prilogu „Tradicionalno pevanje Srba iz Hrvatske u svetlu savremenih etnomuzikoloških istraživanja“ Sanja Ranković opisuje savremeno stanje u ovoj oblasti naše kulture sa nizom notnih zapisa i preciznom klasifikacijom oblika ovog pevanja. Ljiljana Stošić daje savremenu sliku stanja sakralne baštine krajiških Srba. Poslednji tekst u ovoj knjizi je od posebnog značaja jer donosi savremene podatke i statističke činjenice kojima pokazuje koliko je sakralnih objekata uništeno, ali i pozitivne primere obnove tih artefakata.Nažalost, Ljiljana Stošić zaključuje: „Od svih regija u Hrvatskoj, područje Zapadne Slavonije je sa najviše trajno stradale sakralne baštine krajiških Srba. Izgled stotinak nekadašnjih srpskih parohijskih bogomolja danas uglavnom ostavlja avetinjsko-sablasni utisak, budući da su razrušeni i zapušteni (Bastaji, Batinjani, Bogićevci, Vrhovci, Grahovljani, Doljani, Jablanac, Kobaš, Kukunjevac, Latinovac, Lovska, Macute, Mašić, Medari, Nabrđe, Obradovci, Sloboština, Smude, Stara Gradiška, Subocka, Toranj, Cjepidlake, Čečavac, Šnjegavić)“.
Završavajući knjigu sa ovako tragičnim podacima o sakralnim objektima u Zapadnoj Slavoniji svima nama ostaje samo da podržimo sve oblike obnove, analize i predstavljanja srpske kulturne baštine sa prostora Krajine. Narod „vjetrom vijani“, kako ga je nazvao Stanko Korać, deo je srpskog nacionalnog bića koje je prošlo jednu od najvećih kataklizmi u 20. veku, ali to nije razlog da i njegova istorija i umetničko delovanje ostanu samo razvejani u vetru.
Zavičajno udruženje „Sava Mrkalj“ je zbornikom radova „Baština krajiških Srba“ dalo značajan prilog tom vremenu i narodu kojemu je ostao samo još deo sećanja na prostoru sasvim otuđenom, opustošenom fizički, ali još uvek natopljenom glasovima njegovih stanovnika i delima koja nas obavezuju na kulturu sećanja i pamćenja.
dr Svetlana Šeatović





"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"