Veljko Ostojić: Sjetim se nekad Krajine

Krajišnik sam
možda nekom smeta
ima nas puna planeta ,
moje grlo suvo nije ,
još pjevam o pragu Krajine

djedo mi odavno reče
sjeti se ognjišta svako veče
snovi su ostali moji
tamo gdje mi stara kuća stoji
danas pričam svojoj djeci
odakle su naši preci

u tuđini danas provodimo dane ,
a naše njive ostaše neizorane
sada dolazim na vrata svoja
čekajući stranca da mi otvori vrata moja

život mi je pucanj u prazno
oluja mi osta posred srca ,
te noći morah iz Krajine poći
sanjam je svake noći
pred kolonom tada stadoh
svoje srce tada dadoh

sa bolom u suzama pišem
za Krajinu još dišem
ostadoh tamo u dolini
zagledan u tebe tamo u daljini
nema moga djeda više
dušmani ga ubiše .

Veljko Ostojić