Kordunaški generali & admiral

Detalji: Željko Kresojević; Kultura; 27 Oktobar 2020; 4806

Jedva se malo stišala borba oko generala kordunaških i admirala. Najviše Mamulu napadaju, prozivaju.

Napadaju ga za vilu u Opatiji...

Ma, ljudi moji vidjo sam je lično, da ne kažem osobno.

Zeru veća od Ćordanove bajte.

Nije veća od 9.00 x 8.00 m ....

Al...samo zastakljena terasa đe admiralica cvijeće po zimi sklanja.

Pa napadaju Brankića, našeg admirala.

Vaki si bijo, naki si bijo...

E jeba ga ti, brzo se gujzca privikne na dobro.

Odem sa FC „Petrova gora“ Vojnić na pripreme u Opatiju. Imam alergiju na polen, kaj Fikret.

Paše bome suv zrak u Opatiji u zimi.

Izvališ se poslije ručka na terasi starog još austrugarskog hotela“ „Astoria". Tamo je već proljeće, kod nas snježina. Jedva preko Jelenja prejašimo.

Hotel „Ambasador" pet zvjezdica, na zadnjoj etaži bazen. Gledaš na Kvarner.

A naš Brankić tako svaki dan.

Zna čojk sebi ugoditi.

Brate...To je tuklo sedam dana iz svih oružja. Kaj bitka na Drenovači. Što veli Lošo...

Crna zemlja gori!

Jedni napadaju, drugi ga brane...

Moga je vako, moga nako.

Zašto nije pomoga?

Zaboravjo odakle je, da sve i ne divanim...nije za priču.

U akciji je uključen i jedini krajiški višenamjenski nosač avijona (kasnije je nosijo cigare, benzin, municiju & drugu akciznu robu po potrebi) „Dušan Silni“ iz sastava Sjeverne Krajiške Flote, praćen raketnom topovnjačom „Miloš Obilić“.

Matična luka nosača je bila na Glini u Crnom Potoku, da bi zbog plitkog gaza i zauzimanja bolje strateške pozicije otplovijo uzvodno prema Kladuši.

Najdulje je u operativnoj upotrebi bijo na Raštelma, jer je tamo Korana dublja, a time i manja mogućnost da se nasuče.

Tajnim putem koristeći crnomorski sliv, prolaskom kroz Bosfor ulazi u međunarodno vode, odakle sa njega na tajni zadatak poleću krajiški „Jastrebovi" .

Boris Jeljcin

(u to vrijeme nije bilo Putina i današnje Rusje.

Inače bi 1995. u augustu ruski Suhoji SU-35, MiG-ovi , helikopteri Mi-24..., sve sa sistemima S-300, i ostalom opremom čudnovato osvanuli na Udbini, pa 1999. u Nišu...

Sve "po ugovoru"

kaj u Siriji kod Assada!!!

Ili što je ruskoj atomskoj podmornici tući kobilu banovu na placu.

More je u rep pogoditi iz Jonskoga mora, da u Jadran i ne uplovi.

To će vam geostrateški i geopolitički najbolje objasniti Lošo Domazet (ako mu ne spane klimava gornja proteza ispod onih tanjušnih crnih hoštaplerskih brčića), kome sikera u med upala kad se zarati.

Zanoć je admiral posta!

)

se taj dan baš nešto zapjo jako i naši preko nekih ruskih veza to iskoriste petnajstak minuta. Satelitom lociraju admirala Mamulu.

Tako da ne važi ona:

- Ne uzdaj se pomoći od Rusa,

Ni Srbina što tuče u prsa!!!

Uglavnom, njegova se jedrilica "Zlata" 2, ukotvila se uvali crnogorskog otoka koji nosi ime po njegovom prađedu, barunu Georgiju Đorđu Mamuli.

Branko se zavalio u ležaljku, zauzet pisanjem knjige o svom pretku i Mamulskoj lozi...Žena, dosta mlađa od njega, ekla.

Kad edanput puče, suce ti ne jebem.

Zaljulja se gadno jedrilca.

Banji ispade olovka iz ruke, zalegnu iz kabine.

Bome mu avioJoni krajiški značajno sjebaše plovilo, al neda se Branko.

Nemoš ti Branka tek tako sjebati.

Eeeej, admiral je to, Kordunaš!

Nije to križće šarati olovkom, igrati se "podmornica".

U Karinskom zaljevu u nužnoj rezervi signal za akciju dobila je jedina podmornica Krajiške Ratne Mornarice klase "Heroj“ preimenovana početkom sukoba u „Vojvodu“. Ostala joj ista oznaka P-821, al se to sad po novome čita R.

Cik-cak plovidbom između otoka, da nebi bila otkrivena, približava se Mamulinoj oštećenoj jedrilici.

Diže periskop iz vode.

Uzima "Zlatu" 2 na nišan.

Ispaljuje torpedo ... jedrilica tone.

Admiral se vata pojasa, mada je u međuvremenu naučio plivati.

Kad ga Bakarić Vlado posla za komesara u Primorje, veli njemu naš Branko:

- Ja ne znam plivati!

- Još bolje...

Nećeš moć bježati !?!

Ali, stara je Branko vučina, pa i morska.

Đeš Brankića našega baš tako lako sjebati.

Evo njemu 100-tog rođendana za koji dan.

A vi pirte sebi u gujzcu.

* * *

Sami Bog pa ovaj rat vako završi, kako završjo.
Dobro pa smo mi izgubili.

Nešto kontam.

Šta misliš kru te jeba, da smo mi pobjednici?

Štob ja?

Smotan sam, slabo snalažljiv.

Ne znam se uvatiti podruku u općinskom sjenovitom hodniku sa Strukturom.

Nemoši čuti nikad što divane.

Ćućkaju nako...

Dal se o novcima priča, zemlji, poticaju, konjima...pički !?

Neb mi bilo druge neg u vojsci ostati.

A što bi drugač.

Pa nako, nemam baš neko visoko mišljenje o sebi.

Al mislim da bi me se šika čin generalski.

Barem general-major.

Imam i neke reference.

Jebi ga, iz generalske sam familije.

Dobili bi Kresovći poznatiji u kraju po špicanametu "Paruni" konačno i drugog generala.

(Moj Miško ... K.... vi znate o tenkovima !!!)

Kad je Rojs polupismeni šofer busa moga generalski čin dobiti (ko je jamijo, jamijo je!). Pa šteler caffe aparata, onaj brko Čermak. General postade Mirko Norac, predratni konobar i sjajač čaša? Đuro Dečak isto.

Zagorac, nosio trasirke geometrima i vozi

ka šefove ...dobi epolete sa pletero, a lapjo pride i parkila dijamanata.

Ante Gotovina i Roso padobranski narednici iz Legije stranaca.

I Ćiro Blažević general, vjerovali ili ne? ...

I da više ne nabrajam Crnjac, Miljavec, Kruljac ...

I Hrvati su mislili nas sa takvim generalskim kadrom pobjediti?

Svašta.

Kaj got !!!

Srbi kakvi go da su, još ne ču da škole nije završio a da ima generalski čin. (do pukovničkog esu rijetki doguravali, nešto više u policiji)

Imam i sam nekve školce, civilne.

Neki sam kurčevi inžinjerčić ?

Sad ovo stručno, vojno, taktika. Eee, tu sam zeru tanji, bi reka. ŠRO samo ...

Jebi ga, završio bi nekako i to.

Ima sad i tije vojnije privatnije škola.

* * *

Poravnavam prstima pleter na epoleti.

Brišem prašinu dlanom sa zvjezdi...

Sjajam zeru tenkovske znakove na reveru...

Namještam na ljevom džepu odlikovanja. Sve imam skoro, osim Oredana Narodnog Heroja.

Vele, za to si treba poginti.

???!

Reko, jeba vas ja.

Kako Tito ima Tri Ordena Narodnog Heroja, a umro pred sam kraj svog života ?

Sakrijem auto izkuće, al znaju uvijek kad dođem. Nemoš se sakriti.

Pijem kavu sa materom.

Brez kucanja banuše moji krkani iz Bukvina gaja, kvartovska ekipa:

- Štae sa onim vodovodom od 'bulante.

Cjevi stare, pucaju, kad su još stavljene. Stalno nas jebeš iz godine u godinu, i nikad ništa?

- A kanalizaci'ja? (to ide uvijek sa vodovodom).

Dokle ćemo više mi u Bukvinom gaju srati u septičke jame?

Smrđati i sebi komšijama?

Kad idem kući obići moje, il prolazim kroz Vojinć, svraćam uvijek u "Foru", caffe bar u komšiluku.

Volim da me vide sa pleterom.

Nije mi šofer ni otvoriJo vrata.

Čujem obrtaljku na vratima drvene kapije.

Osjtim na leđima Kokin glas:

- Jeba te Bracan tvoj tako laživa.

Kad si još obeća trotoar i na ovoj našoj strani?

Pijuckam espresso i mali "štokić" na šanku...

Kad eto ti motorista, ovije što se vole po brdima vojzti sa motorima:

- Dobro generale, ti si nas skroz zaboraviJo...

Kad će ta naša moto-cross staza „Bukvin gaj“ doći na red?

A zna si od nas motor žicati da se krug provezeš, a ?

Eve druge stvari sitne neću ni spomiljati.

Edan zove, vidte maloga da ubaciš u graničnu na Maljevcu.

Drugom, aj svjedoči da je biJo u borbi od najprvoga dana.

Trećem žirant budi za kredit, kreno sa biznisom još u šentiljaško vreme. Sad ne ide posa, treba premostiti...

I kako veli naš pokojni Nosilac Tri Ordena Narodnog Heroja:

I tako dale,

I tako dale...

Da ne duźim.

Moram reći stvarno, da u Knin u Komandu Armije ne dolaze.

Neg lopovi čuju kad sam na terenu na Kordunu, i nedaju ti mira.

Ja tako na poligonu slunjskom „Stefan Nemanja“.

Domaćin sam promocije novog krajiškog tenka "Armata - K" pred uvođenje u opertivnu upotrebu.

Vojni atešeji zabezeknuti, nemeru sebi doći.

Ma...Čudo jedno od tenka.

Est licenca ruska, al kad mi to Krajišnici skarabudžimo, bolji je od orginala.

Kaj što su „Lewi's“- ice iz Novog Pazara bolje od meričkih.

Od šuba more 23 cilja pratiti.

Nišnaski sistem, optiku, laserski sistem ima taki da iz Slavskog Polja more pogodti plastičnu rožu što stoji žici na u zboru na Bljegu, kod tombola.

Ima specijalni sistem za prisluškivanje.

More čuti što divane protivničke posade.

Bolje čuje od babe Basarinke što komšince divane.

Ruski stručnjaci su se čudili oklopu. Između čeličnih stjenki kupole, ugrađene su reciklirane škartirane pločice "Jugokeramike" Vojnić.

Na testiranju njesu mogla vanjski sloj progoreti četri brenera zajedno: Ćvaćin , Goćin, Ogijev i Miće Limara??!

Projektili ispaljeni iz zolja i ostalih oruđa zvonili su po kupoli kaj šuplji orasi kumća Vujća.

Do te mjere je kompjuteriziran da je u stanju prihvatiti početnu borbu dok se ne završi partija bele.

Stražu sam drži.

Posada se može napti slobodno.

Skočti na zbor na Iliju u Dunjak.

Komandir može za to vrijeme materi kuruze obrati.

Vozač, ako je sposobniji može bacti ladno bar ednu blic šentiljašku turu.

E brate, ima novi sistem za napajanje gorivom. More koristiti više vrsta, samo pipu šaltaš. Ide i na vino dalmatinsko iz Đevarsaka, dokazano na Maslenci, samo da nije bevanda.

Smisli žinjeri, kao nemerš mu gorivo uzvući.

Ma est ti kurac, đeš ti Krajišnika zajebati.

Dalmatinski korpus naručio svojima seriju sa dodatnom opremom ("Armata" - K - AE)

Svaki tenk frezu nosi i uz kutije za alat dodanu još jednu za balote. I sa strane kupole još pride nosače za demižonke.

U podu ugrađeni male kotačići, kaj na onim starim kineskim igračkama. Po potrebi ih u toku maršu spušta. Edan tenk vuče, a pet se iza štrlja. Nije to loš patent. Štediš i gorivo i cestu.

Sjebali brate mili gusjencama asfalt marširajući 250 km, početkom januara 1993. sa Korduna, pa preko Like zavijane snjegom, pravo prema jugu. Dani i noć.

Udarlo na Dalmacju, "Maslinova grančica"

Švabe što dolaze na uralaub u Karin se žale na lošu cestu kroz Krajinu.

I skupu cestarinu brez bločića.

Was?

Niks Feršten? Jeba te bločić.

Aj vozi. Aufiderzen!

Tito vas jeba, što vam đedove i ćaće pobjo nije. Da je na Đujića naletijo, drugab se pjesma pjevala.

Bilo bi "Drž se žuti!"

Krajiška verzija podoznake K, na komandnoj ploči ima dodatno još edno crno puce.

Ustaše razaznava od drugih neprijatelja. Kad ih opazi na tri kilometera odma počne zavijati kaj kuja više Slunja, kad na Kapeli vuka opazi.

Programiraš ga, okrene cijev iz borbenog položaja, zakači je otraga.

Ode se sam predati Stipetiću generalu.

Ne moraš se ići sramotiti.

Još mu i salutira.

Bez predhodne pripreme savladava vodene prepreke.

Uđe u Koranu u Malićima a na Veljunu iziđe!?

Odma je u stanju vatru otvariti.

Ima propelerće dodatne na vanjskoj strani gusjenica. To nema ni „Aston Martin“ James Bonda, tajnog agenta 007.

Sa strane ima škrge, vata ribe za posadu.

Ima i sito kroz koje na kraju propušta riblju mlađ.

Time štiti okolinu i spada u prvu gruu tenkova s zelenim eko-motorom.

Primjećujem visoko u zraku bespilotnu izviđačku letjelicu HV. Slikaju i amereičke gazde sa satelita. Vrte glavom.

Glavni Stan Poglavnika... Ovaj ... Glavni Stožer je u panici.

Požuruju kupnju aviJona. Od MiG-ova 21 još im samo „kockica“ leti.

Krstičević se vata za lisnicu...

Jer hrvatske su kune sad u hrvatskom džepu.

Razbit će se i kasica-prasica emigrantska, na kojoj još od početka katančića nema, i iz koje uzima ko kolko moga. Da su ti penezi korišteniAko b za oružje, i sami bi Rusi zorta imali.

Bude što falilo još oko farbanja, oznaka...jebi ga, uzeće se kredit, kaj svi.

Nek košta kolko košta.

Treba tu Krajinu konačno sjebati.

Ovi IzKarlovca ževkaju usput:

- Nebu Karlovac još dugo Kordunovac!

Kad, završi ta prezentacja tenka. Vidim, češu se bome iza uva atešeji.

Ja ostavim dvogled, odem se popišati iza šatora...

Pišam dugo po bujadi.

Nadera sam se nekve kotlovne, pa dekno pogajbe pive.

Mislim u sebi, gledajte bome, gledajte papci ...

Sve što je na njemu, do zadnjeg šerapća u TVIK-u, djelo je krajiške pameti i ruku.

Šaram ja tako...

Kad, rekab da se nešto mrda na kraju grmća.

Juško Kresovć viri iz žbunja?

Ma jebeš one padobrance iz 63., 72. brigade i njivu kamuflažu.

Da nije ima čačkalce koju je vječno nosio u ustima, nemoš ga primjeteti.

- Okud ti tu?

- Jebi ga, otkud?

Iz KoreNJce.

Ćera sam sa Džinom i Milanom Oparnicom nekve prašćiće Ličanima.

Uvjek sam po terenu pa te ne merem u Vojinću uvatiti.

Kresovć si naš. Svi su Kresovći sa Kolarća potekli.

Ćio sam te pitati da vidiš za transformator gore nami.

Jebi ga, kad Goća one svoje krševe vari, kod nas sijalca jedva svjetli.

Ljuba moja bacla tu neki dan više od pedeset jaja, nemeru se izleći !??

Uglavnom ista priča svađe.

Svratim i kod „Wurde“ obavezno, kad sam u zavičaju.

Za šankom stara ekipa: Socijalisti, opegeovci, stolari, komunalci, penzijoneri, drvokradice, šumari, muvare, prosvjetari , veterani...

Ne cima me dodouše niko za ništa. Al kakvu god priču počmeš, u trećoj smo rečenici u ratu:

- Ti mali...Parunov, generale.

Ondas doduše početkom potporučničić bijo...

Kad ste ono u govna upali, u Podvožću...

Kad smo vas izčupali...

- Dajde maća dečkima rundu.

I još tako sedam puta, za cjelu sedmicu.

Na vratima srećem Mišu Kiki-Rikija, rođu moga.

Kiki uvijek nas Kresovće veliča.

- Svoji smo, njesmo Keke!

Kako ono veli Stevo Parun... Kresovći, od vakoga (pakaza na koljeno), pa do epoleta !!!

Kad na bansku stranu idem, Biljeg ne mogu promašiti.

To je bila moja stara momačka baza đe sam curu iz Slavskog Polja najprvo dočekiva.

A volio sam nekad i zbog gazda Bunjevčevića svratiti.

Poznatih dosta za šankom. Ima Ključarana, ima ovih iz Polja. Vole podjebati uvijek

Ovi izPolja nešto smrknuti vavje name.

Odvo sam im iz sela jednu od boljih cura, a tadaj još general nisam bijo.

Srčem espreso ... kroz duvanski dim promiču davne slike sa Biljega, ekipe, zborovi .

Smješkam se...

Na kraj šanka edan sa željzeničarskom kapom me mjerka:

- Njesi se baš nešto u Kninu snaša.

- Kako misliš, njesam?

- Ljepo ... Jeba ga ti, da si se snaša, neb dolazjo sa ovom drkljom starom.

Ovim đipalom.

Viš da bjela unproforska boja izbija ispod vojne.

Das se ti snaša druže moj...doša bi ti helikopterom.

Kaj naš Đuro.

Sad je u subotu doletjo.

- ?

- Kla je posjeke.

- Jebi ga... Đuro ministar, a ja general – majorčić samo.

Spuštam se niz Biljeg nizbrdo prema Polju.

Zastanem kod Građe.

Stara ekipa u ladovini, piva se dudli.

Čuvaju lipić.

Stade „bjelorus“. Gengalo iziđe iz trankorske kabine. Poče priču samnom...Kako familija, kako Dana, mala ? Kako ja, služba...

Poslije nako nevezano, neobavezno:

- Kakob ti vidjo dal se može đe kakvog asfalta navući od mljekare, od Adama pa tamo kraj bunarća...

Nek bude i tanji.

Bar gore do Piška.

Svima se zamjeri, samo „đedovini“ nemoj. Velim mu:

- Smatraj to rješenim.

Sjede na traktor. Zavergla...

Ugasi ga.

- Eee, zaboravjo sam ti reći.

Kad se taj asfalt bude rješava, gledaj da se pet-šest pajpi (svirala) stavi prije bunarća.

Zadnje vrijeme plavi dosta gore iz Oravca.

Klimnem glavom.

Namignem.

Svratim još materi u povratku za Knin. Po običaju uvijek je tu kakav paketć.

- Čuvaj se, paz nase...

Kaćeš jope doći?

- Biće nekva vježba na slunjskom poligonu, krajem februara „Kuš na braću“ '97“. Naš novi krajiški oklop & ruski Specnazi, u sadejstvu sa specijalcima potpukovnika Zorića

Taman šofer otvori vrata, kad mati sa praga:

- Aj kad si već ođe, ako ti nije teško skoči u „Elektru“. Sad je Radovć, onaj tvoj drug Ćirošef mjesto Pirše.

Dobar si šnjime i sa dečkima. Nek promjenu ovu sijalcu predkuć.

Ne gori evo već tri mjeseca !?

* * *

Prevalio se ja nekako preo Plitvica, plovimo ličkom magistralom.

Skrećemo kod Kaldrme.

Mislim nešto usebi:

- Dostas general bijo!!!

* * *

Sutradan diktiram sekretarci.

Ona sva u čudu.