21 (34) Krajiški likovni salon

BEOGRAD - Tokom vijekova krajiški narod zadesile su razne nedaće, a prečesti ratovi odnijeli su u nepovrat mnoga umjetnička djela, međutim, to nije bio razlog da ovaj narod prestane da stvara.
Početkom osamdesetih godina 20. vijeka organizovana je prva izložba pod nazivom „Kninski likovni salon“, s namjerom da iz godine u godinu okuplja sve umjetnike s područja Krajine i tako pruži uvid u najnovije ideje stvaralaca i kretanja na likovnoj sceni i dade podsticaj umjetnicima da rade i predstave se javnosti. Kontinuitet ove izložbe na kratko je prekinut 1995. godine zbog rata. Narod je protjeran s vijekovnih ognjišta i raseljen širom svijeta. Ipak, vrijedni stvaraoci počeli su da se okupljaju oko SKD „Zora“ i odlučili su da nastave život ove značajne izložbe.

Kako se u Srbiji našao najveći broj prognanog naroda Krajine, tu svoj život nastavlja i ova izložba pod malo izmijenjenim nazivom, ali s potpuno istom idejom i konceptom izložbe. Pružajući podršku krajiškim umjetnicima, vremenom su im se priključili i oni koji su porijeklom vezani za Krajinu, a zatim i veći broj kolega iz Srbije i Bosne te se tako broj umjetnika i njihovih djela godinama povećavao, a time i broj zainteresovanih izlagača i svakako posjetilaca.

Stvaralačka sloboda, neograničenost i nesputanost bilo kakvim uslovima, temama, tehnikama ili materijalima, doprinjeli su tome da se na izložbi predstavi bogatstvo ideja i likovnih pristupa, sasvim osobenih i individualnih slikarskih izraza. I tako šetamo kroz rodni kraj ili sasvim nepoznate krajeve, gledamo lica dragih ljudi ili pak fantastičnih bića, rasplićemo preplete s narodnih nošnji tražeći najzagonetnije tajne, osjećajući dodir vijekova utkanih u boje.


Na salonu izlažu afirmisani umjetnici, ali se prilika daje i nekolicini amatera, čiji pogled na umjetnost i želja da se bave ljepotom stvaraju šansu da se ovdje predstave. U okviru Salona izlažu se i radovi nastali u okviru likovne kolonije Umjetničkog bratstva manastra Krke, ali i djela istaknutih umjetnika koji nažalost više nisu među živima, a za života su podržavali i bili dio ovog salona. Naročit podsticaj daje se mladim autorima koji bi trebalo da nastave tradiciju i svoju djedovinu otrgnu od zaborava, prenoseći tu ljubav i budućim generacijama. Njima se tradicionalno dodjeljuje nagrada za likovno stvaralaštvo mladih „Boris Markoš Mingo“, koja je ustanovljena u znak sjećanja na mladog krajiškog umjetnika koji je poginuo braneći zavičaj 1991. godine.

Sva ta važna imena likovne i primjenjene umjetnosti, učinila su jak i siguran temelj na kome se ovaj salon već četvrtu deceniju gradi. Sve ovo rezultiralo je velikom raznolikošću radova i učinilo da ova naizgled obična izložba slika i skulptura postane nešto više. Uloga ovog Salona je dvojaka. On ima veliki značaj za identitet Srba iz Krajine, on govori o tim ljudima, njihovom korijenima, karakteru, snazi, upornosti, duhovnim i stvaralačkim vrijednostima, ali i o njihovim običajima, jeziku, muziici... S druge strane ova djela koja nastaju u sadašnjosti imaju specifičnu vrijednost ne samo za ljude s područja Krajine, već ova izložba, kao jedan od najbitnijih kulturnih događaja Srba iz Krajine značajno bogati i likovnu scenu i srpsku kulturnu baštinu uopšte. Za 34 godine postojanja ove izložbe, stvorena je jedna bogata riznica umjetničkog blaga, te se nadam da će još veći broj ljudi prepoznati važnost ovakvih događaja koji predstavljaju i dokaz postojanja jednog naroda i bitno utiču na njegov identitet.

Ovo je teška godina za srpski narod, ali čini se da su baš takve situacije često prevazilažene uz pomoć umjetnosti, ona je uvijek bila ta koja je misli skretala od briga ka lijepom, onda kada je bilo najteže.