Opjevah te i oplakah kroz moje pjesme
Krajino naša suzo ,
na našoj je muci
neko lijepe pare uzeo
ostade mi suza
u dnu mog oka ,
oj Krajino moja
rana mi je ko more duboka
kada ugledam svoj zavičaj
lomim se ko stijena
ljepote moga zavičaja
zaboravu nikom nedam
rano moja ljuta
pominjem te po stotinu puta
na Baniji
u jednoj avliji
ostalo je ognjište moje
baci ptico sa visine oko
dok Krajinom letiš visoko ,
na Baniji mi ostala ruševina stara
da đavo na njoj vrata otvara ,
kada je prošlo sve
ostale su mi samo pjesme Krajiške
iznad moga Žirovca
soko sada pišti ,
a meni oko srca
nešto sada šišti ,
iz oka mi kane suza vrela
kada se sjetim Banijskih sela .
Veljko Ostojić
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"