Suzu su mi iz oka ukralilutam sada ko zna kuda ,
a srce mi i dalje tuguje
ništa im nije bilo sveto
sve nam je oteto
ostao mi samo bol i praznina
ubila me ova tuđina ,
u daljini osta mi selo
gdje mi je ćaća rođen
zapališe mi kuću
da nemam gdje da odem
zapalim svjeću u crkvi
za heroje naše
koji ostaše na vječnoj straži
dok ja u tuđini dane brojim
u meni tuga ostaće znaj
daleko mi osta moj zavičaj
osta pusta đedovina moja
nema više naše snaše
ni rupcem da nam maše ,
gledam sada svoju cestu
samo mi je taraba
na svome mjestu
majčine su me njegovale ruke
kada sam je našao
oko Banja Luke ,
neda mi srce ,
a neda ni duša
da mi neko Krajino uzme tebe
u meni stari vjetar drema
kolona mi je rana na duši ,
tih dana ceo svijet mi je pao
iza nas ništa nije ostalo
kućo moja čađave ti grede
sve osta ,ali uspomene ne blede
Veljko Ostojić
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"