NAŠ “TOMOS”

Nekako smo svi počinjali na “Tomosima”.
Prvo sam vozio mali “Pony Express” moga burazera Nine Madžara , zvanog “Račak” iz Budačke Rijeke.
Koji put dat će mi da se provozam neko od dečaka iz Memorijalnog parka “Petrova gora”: Nešo, Ćiro ili Bakse. S tim su motorićima putovali do Centralne partizanske bolnice.
Nisu oni nikad jako žurili na posao. Dok oni popiju kavicu i prelistaju “Sportske novosti” na terasi starog hotela, dotle ja napravim koji krug. Imali su one narandžaste “Automatice” sa gumenim remenom umjesto lanca.

Kasnije ću preći na “Kolibrće” raznih tipova. Muku sam mučio sa tvrdim kvačilima, teško šaltajuci nejakom rukom.
Od mog komšije Bore Vračara znat ću posuditi njegovoga crvenog “Tomosa" 90 - electronic, onako malo sportski uređenog sa spuštenim sportskim ručkama.

Od njega sam kupio svog prvog “Tomosa”, model “Cross-Junior”. Iako slabašak sa svojih 50 ccm, išao je “Žuti obad” kao munja, ili se to meni samo činilo.
Tamo osamedetih kupit ću sebi zadnjeg “Tomosa”, model BT. Zapamtit ću mu registraciju KA 14-077.
Neko će ga pokupiti u “Oluji” . Ako je u voznom stanju, negdje je Duga Resi, Karlovcu ili okolini.

Dalo se “Tomosa” svagdje vidjeti. Vozili su ga derančići na zborove, zabave, u školu, na kupanje…
Onako malo zalizane kose, sa plastičnim cvijetom zataknutim kraj svjetla. Ukrašen je obavezno kakvom naljepnicom golišave ljepotice.
Odotraga sjedi cura, prebačenih nogu, čvrsto steže momana oko pasa.

Pamtim model sa kraja sedamdesetih. Zvao se “Hippy”, sa visokim smješnim governalom, sjedalom sa naslonjačem i kožnim torbama sa nitavcima. Vozio ga je neki momak dal iz Trupinjaka, ili sa Burića?
To bi trebao biti kao čoper.

Posted by Željko Kresojević on Saturday, February 14, 2015

“Kolibriće” su najčešće vozili radnici, putujući s njim da odrade smjenu u tvornici. Šumari su otraga privezivali svoje motorne žage sa špagom…

Sjećam se još da je i pokojni ćaća imao nekog “Kolibrića”- trobrzinca.
S njim je išao na posao u općinu i na kraće relacije.
Za dulje rute, naprimjer kad se zaputi do Virovitice u kurvaluk, zajedno sa Mirkom Šarićem “Kebrom” i Milom Paićem “Tajnikom” koristio je moćan crni motor ipod kog se još ljuštila vojna boja.
Zaostao je taj “Zündapp” još od nekih nejmačkih armija u povlačenju pri kraju rata.
"Tajnik je vozio “BMW”- kardanaš, a “Kebar” je vozio “Adlera”.
Sva tri motora su imala onisko vozačevo sjedalo na kom je bila ručka za držanje suvozača, čije je sjedalo bilo odignuto na vrh zadnjeg blatobrana.


“Tomose” je proizvodila slovenska tvornica sa sjedištem u Kopru.
Krajem sedamdesetih godina i početkom osamdesetih godina Zdravko Matulja će proslaviti “Tomosovo” ime.
Šamiponske 1982. godine je ta mala mašina išla je na jednoj od test vožnji koja je obavljena na pisti sportskog aerodroma "Grobnik” nevjerovatnih 204 km/h...
Lijepo je tada bilo sa tribina u dobrom društvu pratiti “Veliku nagradu Jadrana”.
"Naš Tomos” prvak Evrope. Ostavit će tada Zdravko Matulja sebi iza leđa motore trkačkih ekipa: “Kreidler” , “Honda”, “Minarelli”, “ Morbidelli”, “Bultaco”, ”Derby”...

Zamiriše tako ponekad “mješung”, zaželim se malo provozati.
Već me par vikenda “tare” neki klinac tu iz komšiluka sa svojom crosserom “Honda" 50 ccm. Iako je hladno prdeka cijeli dan oko zgrade od rane zore. Ne može dočekati da svane.
'Oladi malo oko ručka, pa nastavi dok se ne smrači.
Onda se nasmijem, pa se sjetim sebe. Bože kako sam bio ponosan na onaj “prdekavi” sportski auspuh na “Tomosu – Cross Junioru”.


I danas ih se da još ponegdje vidjeti, čak i vani. Tu skoro na nekoj trci oldtimera, veterana pojavio i jedan stari “Tomos” 50 ccm, sa kraja šezdesetih godina.

Bez obzira koliko je vremena prošlo, ostane taj njegov zvuk u uhu, i srcu.
U Vojniću ga uvijek jasno razaznam kad prođe ulicom, pa čujem da skreće prema dvorištu. Iza ćoska se pojavi nasmijano poštarevo lice.