Prije skretanja sa Velike (plitvičke) ceste za Trupinjak, Debelu Kosu, Burić.. su kuće Savića.
Svi ih tako zovu, mada nose drugo prezime. Miću Savića malo je tko znao kao Miroslava Maćešića. Starinjski smo kumovi preko mojih Madžara iz Kotorašice.
Uz desnu stranu ceste je staro imanje i tu je godinama bila gostiona (buffet) otvorena davne 1966. Mićin đed je još dvadesetih godina prošlog vijeka držao trgovinu i gostionu tako da oni imaju dugu tradiciju.
Bila je to prava narodna gostiona. Ako imaš plati, ako nemaš drugi put ćeš...sve se to preklopi nekako, plate drugi.
Imala je tablu, onu starinjsku iznad vrata. Na oblanoj dasci premazanoj žutom farbom, cifranim crvenim slovima ispisano:
Buffet "Kod Savića".
Na desnoj strani tanjur s mesom, dupljak crnog vina, čaše... Malo okićeni sa paradajzom i par stručaka mladog luka. U samom ćošku, uz plavi okvir, jedva da i vidiš pisalo je M.Bračun, ime firmopisca iz Karlovca.
Interijer "klasičan". Debel šank od ofarbanih lesonita, dominira velika pipa.
Iza šanka viseće police sa špiglima iza. Piće poslagano na njima. Par vrsta cigara što puše namjernici i seljani.. Opatija, Ibar, Drava... Filer 57 je već klasa... A "Kent" puše samo ovi izKarlovca što znaju svratiti (nije greška u pisanju. Tako mi to Mićani volimo spojiti, nek je "od komada")
Ponekad zna tu biti kakve "zabave" za djecu: slanih štapića, tvrdih voćnih i zelenih bombona, napolitanki malih, pepirminta, "osvježenja"....
Na zidu obješena tabla: Zabranjeno namjerno razbijanje čaša, reklama za novi konjak "David" (od "Zvečeva", konkurent "Badelu".) U ćošku ga prekriva kalendar za neku od sretnih ranih sedamdesetih. Na njoj gole cure na "Pirelli"-jevim gumama.
Uz njega visi rješenje o dozvoli bavljenja ugostiteljskom djelatnosti kao i diploma Jovina. Sve malo posivilo od čađi. Rol slabo naliježe u rupu od dimnjaka.
Cjenik je crn, plastični. Ima one "kanaliće" u koja se ubacuju bijela plastična slova i brojke. Valjda u nedostatku istih na par mjesta su ispisane cijene na zaljepljenom papirićku.
Stolnjaci "niko s nikim", kao i servis. Slanka i papar na svakom stolu, plus čačkalice. Uza njih pepeljare, metalik. Nako, malo iskarambolirane od upotrebe. Svjetlo plave, roze i srebrne. Valjda četvrte boje tada nije bilo.
Za tim se stolovima dobro pilo i jelo. Čaša, oblika burenceta, zavisno od veličine , od "štampla" pa do one "od dva deci" ... uvijek prelivena preko one crtice "baždjera" kako vele naši stari.
Od Savića nije nitko otišao prazne gujzce ili da je jeo podgrijavanu janjetinu... Ili da je primjenjivana Kekina metoda računanja:
- Triput sedam... dvaestosam
Zaokružimo na triest!!!
😉😂
. . .
Neposredno pred rat napravi Mićo preko ceste novi restoran. Lijep i funkcionalan objekt, po nacrtima poznatog karlovačkog arhitekte Milana Bijelića. Počeše balvani, puče sezona ...
U ratu su tu bili smješteni razni mirovnjaci. Svraćale su tu krajiške muvare, špijuni, raznih fela, namazani šverceri jačeg kalibra, ljudi iz službi, političari...
Bilo je tu kod Miće i istureno odelenje opštine Krnjak. Tu će Vule presednik opštine Vojnić (koga su željno izčekivali za govornicom na krajiškim skupštinama) reći za Krnjačane, koji vojnićkim mudracima preko Vratnika, nisu htjeli plaćati pinjku:
-Kakva to opština sad, sunce ti j.... ?! Sastanu se tri čojka i pumpa!!! I to sad nekva opština?!
Tu će se osim cijena nafte i drugih akciznih roba utvrđivati i kurs krajiškog dinara (uvjek stabilan). Guverner je bio iz blizine.
Lekina helikopterska jedinica od nekoliko krajiških "Gazella" će u livadama uz Savićev restoran jedno vrijeme imati bazu/heliodrom.
. . .
Zakuvala se situacija. Niko nikud. Opća mobilizacija.
Prije skretanja sa Velike (plitvičke) ceste za Trupinjak, Debelu Kosu, Burić.. su kuće Savića.
