Predstavljena knjiga general-majora Mirka Bjelanovića Svjedočanstvo o Građanskom ratu u Jugoslaviji 1990–1995.

BEOGRAD - U Medija centru Doma vojske u Beogradu 11. aprila predstavljena je knjiga general-majora Mirka Bjelanovića Svjedočanstvo o Građanskom ratu u Jugoslaviji 1990–1995. u izdanju Kluba generala i admirala Srbije i Udruženja Srba iz Hrvatske.

Knjiga predstavlja lična iskustva i događaje koje je autor doživio u toku rata. Autor se potrudio da vjerno opiše građanski rat, i govori o kolektivnoj tragediji naroda koji su živjeli u Jugoslaviji. Kao je sam rekao na promociji vođen je mišlju da nemamo pravo na zaborav.

Zahvalio se na prisustvu generalu potpukovniku Milomiru Miladinoviću, doktoru tehničkih nauka pukovniku Vidoju Panteliću, viceadmiralu Nikoli Ercegoviću, generalu majoru dr Luki Kastratoviću, narodnom poslaniku Miodragu Liniti, kao i klasnim drugovima iz Vojno-tehničke akademije, Komandno-štabne akademije i Ratne škole.

Na promociji su govorili general potpukovnik dr Radovan Tomanović, general major Luka Kastratović, pukovnik dr Kosta Novaković, kontaraadmiral Boško Antić, generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir.

Minutom ćutanja odata je počast poginulim i preminulim pripadnicima JNA, Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine u Građanskom ratu.

Bjelanović je rekao da iako je od završetka rata prošlo tri decenije, za mnoge i dalje traje ratna psihoza i neizvjesnost, te za mnoge učesnike rata pristižu optužnice i traju suđenja.

– Tragičan je slučaj generala majora Borislava Đukića koji je već 9 godina u zatvoru u Splitu, a da nijedna pravosnažna presuda nije donesena.

TOMANOVIĆ: Vrhunac zrelosti autora

General Radovan Tomanović navodi da ovo djelo predstavlja vrhunac zrelosti autora. U devet poglavlja pisao je o društveno-političkim prilikama i stanju u SFRJ 1990. i 1991. Detaljno je opisao rukovođenje i komadovanje u VPO 1991/1992. godine. U trećem poglavlju opisuje svoje službovanje u garnizonu Knin, u komandi 9. korpusa od njegovog formiranja 1988. do odlaska 31. jula 1991. u Split, što je takođe opisao u knjizi u četvrtom poglavlju. Nakon napuštanja Splita odlazi u Crnu Goru. Autor detaljno opisuje i evakuaciju ustanova i jedinica VPO sa teritorije Hrvatske. Ističe saradnju i razmjenu iskustava sa sve tri vojske, Vojske Jugoslavije, Vojske Republike Srpske i Vojske RSK. Detaljano je opisao i pripreme za odlazak u Haški tribunal radi davanja iskaza o ratu 1990–1995.

– U devetom poglavlju autor kroz 20 podnaslova upućuje pouke i poruke koje su nastale kao proizvod njegovog najvišeg vojnog obrazovanja iz ratne vještine i ličnog učešća u ratu Svjedočanstvo o ratnim događajima je smisleno i istinito i zato će ostati kao trajan pečat na najvišem nivou istine. Autor je svjestan da iznošenjem činjenica u ovom djelu uspostavlja jednu istoriju koje do sada kao cjeline nije bilo i da ovo njegovo djelo nije nalik na druge.

KASTRATOVIĆ: Izvor znanja o plemenitoj borbi

General major Luka Kastratović rekao je da je Bjelanović svjedok gotovo svih događanja u pripremi razbijanja Jugoslavije, formiranju Nezavisne Hrvatske, pritisaka i zločina nad srpskim narodom do protjerivanja i slamanja Republike Srpske Krajine.

– Detaljano je vodio dnevničke zabilješke, lično učestvovao u odbrani RSK, bio u petomjesečnoj blokadi, bio u pregovaračkom timu i bio dio drugih aktivnosti koje je vodilo rukovodstvo Republike Srpske Krajine u odbrani srpskog naroda. Knjiga je svjedočanstvo ključnih procesa razbijanja Jugoslavije, stoga je ovo djelo značajno za proučavanje istorijskog stradanja srpskog naroda.

Srbi spaljivani u Željezari Sisak

Kastratović poručuje da ova knjiga mladima treba da bude izvor znanja o plemenitoj borbi srpskog naroda za slobodu.

– Ne smije da se zaborave patnje srpskog naroda, i treba da nastave borbu za istinu, pravdu i afirmaciju srpskog naroda. Iako su protjerali Srbe sa vjekovnih ognjišta nijesu uspjeli da obnove Jasenovac. Ne smijeo zaboraviti i prve žrtve srpskog naroda prije početka građanskog rata kada je Tuđmanova vlast prve uhapšene Srbe spaljivala na Mirogoju u krematorijumu, a onda kada se povećao broj uhapšenih Srba i krematorijum bio tijesan, Srbe su spaljivali u Željezari Sisak. Nadamo se da će i tome biti riječi u nekim narednim knjigama.

Novaković: Međunarodni posrednici podržavali Hrvate

Pukovnik Kosta Novaković kaže da Bjelanović u knjizi ukazuje na iznenađujuću mržnju i nekorektnost novih hrvatskih vlasti, posebno bivših pripadnika JNA.

– Nerazumljivo je to kako je JNA postala glavni neprijatelj nove hrvatske vlasti i uglavnom je tretirana kao strana vojna sila, a dobro se zna da je JNA tada bila jedina legitimna oružana formacija. Hrvatska se po završetku oba svjetska rata svrstala na stranu pobjedničkih sila, iako je u toku oba rata bila na strani poraženih, odnosno neprijateljskih sila. Bjelanović dobro uočava da međunarodni posrednici koji su uglavnom bili i oficiri iz zemalja EU nisu bili objektivni, već naprotiv, podržavali su hrvatsku stranu u sukobu, što je dodatno usložavalo položaj JNA u pregovorima i život svih pripadnika JNA u blokiranim garnizonima u zoni odgovornosti VPO.

Novaković naglašava da će knjiga dobro poslužiti naučnim institutima, školama, bibliotekama, ali i pojednicima iz vojne strukture za svestranije sagledavanje činjenica o vremenu na koje se odnose dnevnički zapisi, koje je podario Bjelanović.

ANTIĆ : Da li je JNA mogla da spriječi izbijanje Građanskog rata?

Kontraadmiral Boško Antić je posebno istakao šesto poglavlje koje obrađuje društveno politički ambijent u kojem su živjeli pripadnici JNA i članovi njihovih porodica u separatističkim republikama Hrvatskoj i Sloveniji, pa i BiH.

– Postavlja se pitanje da li je JNA mogla da spriječi izbijanje građanskog rata i razbijanje države. Obavljajući dužnosti pomoćnika komandanta za pozadinu na najvišem nivou, zahvaljujući prethodno stečenom iskustvu u organima pozadine, Bjelanović veoma uspješno sagledava uslove u kojima je funkcionisala ova djelatnost.

Najveći dio knjige je posvetio službi u glavnom štabu Srpske vojske Krajine.

– Odlazak u Vojsku RSK uslijedio je nakon sastanka sa načelnikom Generalštaba Vojske Jugoslavije u Podgorici. Obavljanje dužnosti u ratnim uslovima bilo je složeno, ali je olakšanje bilo poznavanje većeg dijela teritorije na kojoj je rođen. Otežavajuća okolnost je bila razuđenost ratišta i udaljenost jedinica u Slavoniji. Veoma su interesantni opisi sjednica Vrhovnog savjeta odbrane i Vlade Republike Srbije, Vlade Republike Srpske Krajine i Generalštaba Vojske Jugoslavije kojima je prisustvovao radi izrade plana koordinacije.

Budimir: Zahvalnost Mirku za ovu knjigu

Milojko Budimir se osvrnuo na interesantan momenat u knjizi kada Bjelanović spominje staricu koja je zahvaćala vodu u bunaru u Velikoj Popini u Lici. Starica je na njegovo pitanje kako je, odgovorila „kako ću biti kada se vi šetkate dok se država raspada”.

– Zaista se ta rečenica provlači kroz cijelu Mirkovu knjigu. Ispada da se vojska šetkala, a narod je osjetio da se zlo sprema. Bjelanović je do sredine 1991. bio u Kninu, a onda ga premještaju u Split. Iz lošeg u još gore. Možete zamisliti tu 1991. u Splitu, Hrvatska koja je krenula u secesiju, a Mirko se zatekao u Garnizonu Split sa obavezama koje ima prema podređenima, ali tamo je bila i njegova porodica. Bili su zatočeni u tim kasarnama i izdržati nije bilo lako. Generalova uloga u tom periodu je bila izuzetna, jer sigurno da nije bio tada na tom mjestu pitanje kako bi se to sve završilo.

Početkom 1992. prešao je u Crnu Goru, a oko Aranđelovdana 1993, po treći put se vraća u zavičaj.

– Savjestan, kakav je sve vrijeme bio, došao je u Knin i ostao tamo do Oluje. Svi mi znamo kakvo je tamo bilo stanje, sve je to trebalo izdržati, posebno poslije Bljeska, koji opisuje u ovoj knjizi. Čitajući ovu knjigu sve sam iznova preživljavao, i zaista velika zahvalnost Mirku koji je našao snage i mogućnosti da napiše ovu knjigu. Da to nije učinio ostali bismo uskraćeni za mnogo činjenica, jer ova knjiga nije nastala na osnovu sjećanja, jer su ona varljiva, ovo je knjiga dokumenata.

Milojko Budimir je napomenuo da je Bjelanović pisao i za Zbornik Udruženja Srba iz Hrvatske. Do sada ih je 20 izdato, i u svih 20 se nalaze radovi Mirka Bjelanovića.

Bjelanović: Nemamo pravo na zaborav

Na kraju promocije učesnicima se zahvalio i sam autor, nakon njihovih opsežnih izlaganja.

– Ova moja knjiga nije nastala kako bih naknadno pametovao, nastala je u trenutku, u prostoru i vremenu tih događanja, nikakve naknadne pameti u ovoj knjizi nema. Te svoje dnevnike nisam htio da sačuvam samo za sebe, smatrao sam ako ih objavim da će sigurno nekome poslužiti, ako ništa drugo bar kao inspiracija istoričarima. Moja osnovna ideja je bila da nemamo pravo na zaborav.

Po njemu je posljednji rat tipičan primjer kako se sa lažima manipuliše, i kako se laži pretvaraju u istinu.

– Učesnici su svjedočili kako je oblaćen jedan narod, JNA, Vojska Republike Srspke, kako su se oblatili Srbi. Lažima se postiže homogenizacija sopstvenog naroda. To je bio planski posao, pomognut i unutrašnjim i spoljašnjim neprijateljima. Nisam se mogao pomiriti da mi „poraženi” ne treba da pišemo istoriju. Hrvati, muslimani i Slovenci neće nikada prihvatiti tezu da je rat bio građanski jer bi morali da odustanu od teze da nije bilo agresije, nego da su oni kroz secesiju izvršili agresiju.

Bjelanović konstatuje da se o Republici Srpskoj Krajini malo piše i tiho govori.

– Smatraju da nismo bili u stanju da odbranimo Krajinu. Danas ćete u mnogim knjigama pričitati da je Knin pao u Beogradu, a u nekim drugima da je vojno rukovodstvo koje je bilo na čelu Krajine bilo nesposobno. Svi ovakvi stavovi doprinose urušavanju plemenitih namjera ljudi koji su bili u Republici Srpskoj Krajini. Apelujem na Krajišnike da se družimo, da ne blatimo jedni druge, da poštujemo sve one koji su obukli uniformu i krenuli da brane RSK.

Za Kraj je Bjelanović citirao Čomskog „Srbi Krajišnici ne treba međusobno da se optužujete i svađate ko je kriv za pad RSK, sudbina Krajišnika je riješena u Vašingtonu, Londonu i Briselu.

BIOGRAFIJA:

Mirko Bjelanović, rođen je 1941. godine u Kistanjama, Knin, Republika Hrvatska. Osnovnu školu završio je u Kistanjama. Srednju tehničku školu u Zadru. Tehničku vojnu akademiju Kopnene vojske u Zagrebu 1963. godine, Komandno-štabnu akademiju Kopnene vojske 1978. godine i Školu Opštenarodne odbrane (ŠONO) 1985. godine kao drugi u rangu. Studirao je na Elektromašinskom fakultetu u Skoplju i stekao zvanje mašinskog inženjera 1972. godine.

Kao profesionalni oficir službovao je u garnizonima: Skoplje, Split, Knin i Kumbor. U jedinicama JNA, VJ i Srpske vojske Krajine obavljao je dužnosti: komandir voda/čete, načelnik tehničke službe u puku/brigadi, komandir VPO, komandant pozadinske baze i pomoćnik komandanta za logistiku u strategijsko-operativnim komandama u Korpusu, Komandi vojnopomorske oblasti (KVPO), Ratnoj mornarici (RM) i Srpskoj vojsci Krajine (SVK).

U Haškom tribunalu 2009. godine davao je izjavu na okolnosti rata u Hrvatskoj 1995. godine. U ratu 1990–1995. godine bio je na kninskom ratištu, u blokiranoj Komandi VPO u splitu. Za vrijeme petomjesečne blokade jedinica u VPO, u garnizonima Dalmacije bio je stalni član i zamjenik šefa pregovaračkog tima KVPO sa predstavnicima hrvatskog kriznog štaba za Dalmaciju, uz posredovanje misije Evropske zajednice.

Učestvovao je u više naučnih skupova tematski vezanih za logistiku jedinica JNA u miru i ratu.

Učestvovao u pisanju zbornika radova Ničiji heroji Jadranskog mora u izdanju Udruženja Veterani Ratne mornarice 2024. godine.

Na poziv Haškog Tužilaštva na zadate teme, 2009. godine, dao je izjavu na okolnosti rata u Hrvatskoj 1995. godine.

Dragana Bokun; Srpsko kolo