Besjeda Svetog Mardarija Uskokovića na praznik Svetog Georgija

Danas, vozljubljena braćo, Sveta Crkva slavi spomen Svetog velikomučenika, pobjedonosca Georgija. I mi, na poziv Majke Crkve, smo se sabrali u hram Božji da bi ispoštovali spomen ovoga velikog Božjeg ugodnika i obratili mu se za pomoć svojim toplim molitvama. Većina vas ima ikonu Sv. Georgija, a ko nema, evo njegov sveti lik ovdje, pored ikone Spasitelja na carskim dverima. Pogledajte ovaj posebni lik. Je li istina da vi sada primjećujete da ova ikona ne liči na ostale ikone? Navikli ste da vidite na ikoni izobraženje jednog ili više svetih ugodnika, a ovdje vi vidite svetog velikomučenika kako jaše konja, u vojničkom odijelu sa kopljem u rukama. Ispod konja je prikazan zmaj kojega Sveti Georgije ubija kopljem, a pore Svetog Georgija stoji carica u carskoj odjeći. Vi ćete vjerovatno, postavljati pitanje zašto se baš tako prikazuje Sveti Georgije? Zbog čega se on razlikuje od svih svetih? Pokazuje li nam ova slika, ovo izobraženje nešto posebno?

Evo, poslušajte, braćo, da, pažljivo slušajte da vam bude jasno i Evo, poslušajte, braćo, da, pažljivo slušajte da vam bude jasno i da veliku pouku izvučete iz života ovoga velikog ugodnika Božijeg. Nedaleko od rodnog mjesta Sv. Georgija, u Sirofinikijskoj zemlji, kod grada Virit se nalazilo jezero. U tom jezeru je živio ogromni zmaj. Zmaj je često izlazio iz jezera na suvo i proždirao ljude koji su prolazili. Često bi dolazio do gradskih zidina i svojim otrovnim disanjem tako za- razio vazduh da mnogi ljudi nijesu mogli disati, nego su umirali. Stanovnici grada, mnogobošci su u strahu provodili dane i noći, majke su skrivale svoju djecu, vrata na kućama su i danju i noću bila zaključana. Na kraju je došlo do toga da u gradu napolje niko nije smio izlaziti. Stanovnici grada su nekoliko puta pokušavali da se oslobode od tog čudovišta, sa oružjem su kretali prema jezeru, da ga ubiju ali nijesu imali snage da ga savladaju, i vraćali su se u grad u još višem strahu i užasu. Najposlije su žitelji grada otišli kod cara – mnogobošca i rekli mu: „Šta da radimo? Sav narod propada od strašnoga zmaja“. Car im je odgovrio: „Moliću se bogovima i, šta oni otkriju obavijestiću vas.“ Na carevo pitanje, đavoli koji su živjeli u ido- lima su odgovrili: „svaki od stanovnika je dužan kad dođe na red da daje zmaju za jelo sina ili ćerku“. Žitelji su se složili jer je i sam car obećao da će dati svoju kćerku kad dođe na red. Svakoga dana žitelji su redom išli na obalu i tamo ostavljali sina ili kćerku i zmaj koji je izlazio iz vode ih je proždirao. Ali, došao je red i na cara. Sa suzama, pun unutrašnjih borbi i trvenja, on je pozvao svoju dragu kćerku, obukao je u prazničnu carsku odjeću, i oplakavši je, dao slugama da je povedu na obalu jezera zmaju za jelo. Mlada careva kćerka stajala je na obali jezera, oblivajući se suzama, čekala je izlazak čudovišnog zmaja. U očekivanju njega ona je podnosila strašne predsmrtne muke i nije se smjela pomjeriti s mjesta. No, ovoga puta po blagovoljenju našega živoga Boga, a ne mrtvih idola, čudovište je zakasnilo. U to vrijeme, ne bez volje Božje, na konju je jurio sa kopljem u ruci Sveti velikomučenik Georgije, u pravcu prema jezeru obalom gdje je nepomično stajala careva kćerka. Sveti Georgije je došao do princeze i upitao je šta ona tu radi. Ca- reva kćerka mu je sve ispričala koliko je žr- tava zmaj pojeo, kako je opustošio grad; ona je poslednja mlada djevojka u gradu i određena da je zmaj pojede. Tada joj je Sv. Georgije rekao: „Ne boj se, princezo, u ime Gospoda moga, moga istinitog Boga, ja ću te spasiti od zmaja. Sveti Georgije, samo što je izgovorio zadnju riječ, kad se iz jezera pokazao ogromni zmaj i brzo se počeo približavati princezi.

Sveti Georgije, pomolivši se Bogu i ogradivši sebe krsnim znamenjem sa riječima: U ime Oca i Sina i Svetog Duha, kopljem je prorezao njegov grkljan, oba- lio ga na zemlju, a konj ga je svojim nogama zgazio. Sveti Georgije i princeza sveza- li su čudovište i povezli u grad. Narod je sa gradskih zidina gledao ovaj prizor, i vidjeći ih da se približavaju, dao se u bjekstvo. Sveti Georgije im je tada rekao: „Ne bojte se, samo se uzdajte u Gospoda Isusa Hrista i Njemu vjerujte. On je mene poslao da vas spasim od ovog čudovišta“. Rekavši to, Sv. Georgije je konačno ubio čudovište svojim mačem na gradskom trgu u prisustvu cijelog naroda, koji ga je izvukao iz grada i tamo svečano spalio na vatri.

Toga dana car i svi žitelji, brojem 25000 osim žena i djece, su povjerovali u živoga Boga Isusa Hrista, koji ih je izbavio od smrti, poslavši im Sv. Georgija, i tada su svečano car i cio narod primili sveto krštenje.

Eto vidite, braćo hrišćani, kako je veliko djelo Bog izvršio kroz Svoga vjer- nog ugodnika Svetog Georgija. Sada, posle ovoga što ste čuli, jasno vam je i shvatljivo zašto se Sv. Georgije prikazuje kako sjedi na konju u vojnoj opremi kako je porazio čudovište, a pored njega stoji princeza.

Čemu nas, braćo, uči i poučava ovaj događaj iz istorije hrišćanske crkve?

Evo čemu. Pogledajmo dobro našu zemlju, da nemamo i mi u našem vrijeme jezero sa takvim čudovištem slično navedenome. Ne, reći ćete, u naše vrijeme nemamo sličnih pojava. A kako, braćo, da nazovemo tog nevidljivog zmaja, vječno živog, koji toliko ljudi otrgnu iz stada Hristova? Poslušajte, šta nam Sveto Pismo kaže: „Budite trezveni i bdijte, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere (1. Petr.5,8). Braćo, zar to jezero nije usred našega sela gdej se svaki dan toči toliko pića da bi se moglo obrazovati jezero? Zar iz toga savršenoga jezera svakodnevno ne izlazi čudovište o kome ste slušali i proždire hrišćane koji se opijaju. Reći ću čak i više. Čudovište iz zemlje Sirofinikijske, u gradu Viritu gutalo je samo djevice, a čudovište našega jezera guta sve bez razlike. Njemu se prinose žrtve svih uzrasta i muškarci i žene. I stari i mladi, i žene i djeca upadaju u mrežu propasti. Ovo jezero je najoposniji neprijatelj naše hrišćanske vjere, naše moralnosti i dobrog bogougodnog života, a takođe i porodičnog i društvenog i državnog napretka i sreće.

O, vi, blagočestivi hrišćani, koji se nalazite između zidova ovoga hrama! Savjetujete ih da se čuvaju pijanstva, razvrata, lopovluka, obmana, psovanja, vradžbina, zavisti, mržnje, i drugih poroka koje rađa pijanstvo. Plačite na obalama ovog ognjenog jezera koje je stvorio đavo strastvenim grešnicima. Možda će oni slušajući vaš plač i moljenje i gledajući vaše suze odreći se od opasnosti koja ih ugrožava i ispraviti svoj život na hrišćanski način. Sveti Georgije i sada, posle šesnaest vjekova kao vjerni čuvar stoji na obalama ognjenog jezera i spašava sve koji hoće, koji žele da se spasu od vječne propasti, ali nemaju snage da to učine. Njihove molitve on prima i izbavlja od propasti svakoga koji pribjegava njemu za pomoć. Ja, braćo, nijesam htio danas govoriti o toj neprijatnoj, za mnoge od vas, stvari, ali dolazeći jutros rano iz Žitomira prema vašem selu vidio sam gomilu svijeta u prodavnici vina, čuo buku i tuču i pogrdne riječi, i kada? Danas, pred liturgijom, na dan tako velikog Božjeg ugodnika kakav je Sveti Georgije Pobjedonosac.

To me izazvalo da vam kažem nekoliko gorkih riječi. Sami ste se mogli uvjeriti da se pijani čovjek „pretvara u nerazumnu životinju i postaje njoj sličan“ (Ps.48,13). Čovjek, razumno biće po slici i prilici Božjoj, postaje sličan nerazumnoj životinji. To je veliki grehopad. Braćo! „Ne opijajte s vinom, u njemu je razvrat“ (Ef.5,18). Znajte da pijani ljudi ostaju bez anđela hranitelja, takvi: „oči imaju, a ne vide, uši imaju a ne čuju“ (Ps.113, 13.14).

Pijanstvo – to je najveće zlo, najopasniji neprijatelj narodni. Što će vojna sila i moćna flota ako ne bude zdravlja u narodnim sinovima, a pijanstvo – ljuti neprijatelj tjelesnog organizma, da ne govorim o duhovnoj i moralnoj strani. I tako, blago- čestiva braćo, ako želite sreću i blagostanje, snagu i moć svome narodu, ako želite da Samodršci Carevi voljene Rusije i dalje caruju i da od njih drhte neprijatelji, bo- rite se protiv pijanstva, čuvajte snagu vaših sinova za moć otadžbine i Carstva Nebeskog. Ne prestajte pale podizati, a ako vidite da su vaši napori uzaludni „izađite iz njihove sredine i odmaknite se od nečistote“ ( 2. Kor. 6,17).

Gospod naš Isus Hristos, molitvama Svetog Velikomučenika Georgija Pobjedonosca neka odvrati zabludjele sinove ruskog naroda od vječne propasti i da ih daruje Rusiji zdrave i krepke, njoj na slavu i blagostanje, a Crkvi na radost i utjehu. – Amin.

Sveti Mardarije Uskoković: Slovo Na dan Svetog Velikomučenika Georgija Pobjedonosca, izrečeno u crkvi sela Kalinovka, Žitomirskog Volinske gubernije, 23. aprila 1908. godine. Iz knjige „Zavjet ruskom narodu“. str.9-14, Odesa, 1912.

(Sa ruskog jezika preveo mr Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore o prazniku Svetog Velikomučenika Gerogija, maj 2020. godine)