Svjedočanstvo bola: Promovisana knjiga Milke Kajganić „Teret pokrsta u Glini“

U velikoj sali GO Novi Beograd u organizaciji Koalicije udruženja izbjeglica u Republici Srbiji 20. oktobra 2025. godine održana je promocija nove knjige Milke Kajganić Teret pokrsta u Glini. Ovom prilikom govorili urednik i pisac Pogovora knjige Ilija Šaula, profesor istorije Marko Kosijer i autorka Milka Kajganić kojoj je ovo osamnaesta knjiga po redu.

Ilija Šaula za ovaj roman kaže da on nije samo dio fikcije, već je svjedočanstvo jedne tragedije koja je ostavila neizbrisiv trag u srpskom narodu, pa i žuvotu same autorke koja je potomak stradalih.

– Kroz sudbinu likova i život jedne porodice na Kordunu autorka Milka Kajganić oživljava patnju, strah, hrabrost i nepokolebljivu borbu za opstanak. Piše o izgnanstvu, pokolju, progonu, paljenju. I taj narod je mislio da je konačno došla sloboda 1945. godine i da će moći mirno da žive. U toj slobodi se moralo ćutati, a ćutanjem nisu mogli da dođu do pravde. Milka se potrudila da na literaran naćin dočara to stanje i vrijeme Komunističke partije, koje je bilo za Srbe surovo.

Mnogi danas ne znaju, konstatuje Šaula, šta se to zaista dogodilo u Glini.

– Ako se ne spozna realna slika vremena i događaja, pruža se šansa potomcima zločinaca da rasplamsaju mržnju i da im iste misli i ideje padnu na um. To se pokazalo Hrvatskim proljećem ili MASPOK-om 1971. kao i u najvećem egzodusu Srba iz Hrvatske avgusta 1995. godine. Ono što nisu učinile ustaše od 1941. do 1945. uradila je Komunistička partija Hrvatske, njeno rukovodstvo koje je bilo složno u ideji sa ustaškom ideologijom, da Hrvatska mora biti nezavisna sa što manje srpskog stanovništva u njoj. Tako da su i pojedini Srbi kao članovi Komunističke partije Srbije doprinijeli progonu i likvidaciji srpskog življa.

– Zločini koji su se desili u Glini i širom NDH nisu samo brojke u arhivama, one su rane na dušama potomaka i slika jednog vremena – rekao je Šaula i na kraju se zapitao šta smo naučili iz prošlosti i jesmo li spremni da branimo istinu.

Milka Kajganić kaže da je svjesna značaja pisane riječi u Švajcarskoj osnovala Udruženje srpskih pisaca koje se zove Zlatno pero Švajcarske.

– Tamo se nalazi oko 200 naslova naših knjiga. Nekada će neko, pa i za 150 godina da zaviri u te arghive,mda vide zašto su Srbi satanizovani. Radila sam kao novinar i pokušavala sam da prodre istina o stradanju srpskog naroda, da se vidi da postoje i srpske žrtve. Pozovala sam i novinare Švajcarske i Njemačke i uspjela sam da u svojim izvještajima ne napišu da Srbi zločinci, nego da su ustali protiv Ustava Republike Hrvatske gdje smo mi kao konstutivni narod izbrisani.

Borba sa zapadnjačkom mašinerijom i propagandom o ratu u Bosni je kravava, konstatuje kajganićeva, a srpska vojska je prikazana kao zločinačka.

Profesor istorije Marko Kosijer govorio je o genezi mržnje Hrvata prema Srbima

– To nije došlo odjednom, to traje 150 godina. Navešću vam sada razne citate iz literature kako bi vidjeli da to zlo iz 1941. godine u Gudovcu, Veljunu, Ivanović Jarku, Glini, Mehinom stanju, nije došlo niotkuda, nego je pripremano vijekovima, vijek i po bar.

Polazeći od toga da Srbi u Hrvatskoj i nisu Srbi, nego Hrvati pravoslavne vjere i treba ih „dovesti u red“ da se odreknu srpske, a prihvate hrvatsku državnu ideju kaže se u prepisci Kvaternika i Mihovila Pavlinovića iz 1869. „samo izdajica domovine i kervi naše, izdajica uma može reći na svetoj hervatskoj zemlji da je Serb, a ne Hrvat.“

– Samo godinu dana kasnije Ante Starčević je 1870, zato što Srbi nisu pristajali da budu Hrvati pravoslavne vjere, inače najbolji prijatelja Kvaternika, nagovijestio put kojim će ići Hrvati u rješavnju srpskog pitanja: „Narod hervatski neće trpiti da sužanjska pasmina Srbi oskrnavljuju svetu zemlju Hrvata.“

Kosijer se osvrnuo i na zločine u NDH.

– Ljudi su najčešće varani tako što bi ih obavještavali da dođu na pokrst, ili da dolaze izbjeglice iz Slovenije, pa da im narod donese neku vrstu pomoći. Pa se desi da u Ivanović Jarku u jednom danu ubiju 380 Srba bez ijednog ispaljenog metka. Slično se desilo i u Glini. Taj 29. jul 1941. godine samo je jedan od zločina u Glini. Desio se zločin u Glini već 8. i 9. maja ubijeno je oko 400 ljudi. Postoji pismo Stepinca u kome on Pavelića obavještava o tom zločinu iz maja 1941. u Glini. U Veljunu od 6. maja do 9. maja negdje oko 440 ljudi je ubijeno, isto na prevaru. To čak i komunisti priznaju i pišu da je u Glini, pa i u tom dijelu uskom Bosne –Velika Kladuša i Korduna – Vojnić, Topusko ubijeno 6.500 ljudi do sredine avgusta 1941.

Kosijer se osvrnio i na činjenicu da je poslije rata narod sa Korduna kolonizovan u Vojvodinu.

– Najviše ljudi koji su kolonizovani na prostor Vojvodine su sa prostora Korduna 24,7 posto kolonista je sa Korduna. To nije slučajno, tu je Hrvatska najuža. Nije bilo dovoljno što su te krajeve ustaše satrle, nego su ih i raselili. Velika je hrabrost Kordunaša. Kada krene ofanziva u julu 1942. godine na Kordunski Ljeskovac, pa 160 Kordunaša se bori protiv 4.000 naoružanih ustaša, a Kordunaši imaju za sobom narod koji je pobjegao sa prostora Bosanske Krajine, ispred ustaša. A iza tih 4.000 ustaša idu civili naoružani kosama i roguljama i ubijaju sve što je preteklo.

Ćerka Blagoja Jovovića koji je izvršio atentan na Antu Pavelića, koji je od posljedica tog ranjavanja umro Marija Jovović se obratila prisutnima i čestitala Kajganićevoj na novoj knjizi.

– Milka je neumorna žena, uvijek radi na nekom novom projektu, ali je najznačajnije što radi upravo iz dijsapore kako bi sačuvala sjećanje na srpska stradanja. Upoznale smo se prošle godine, kada je saznala da sam u Beogradu i uradila je sa mnom intervju. Imamo zajedničku temu, genocid nad srpskim narodom u NDH. I kada se sjetimo Ante Pavelića, sjetimo se i mog oca, Blagoja Jovovića, koji je zaslužio mjesto u istoriji kao patriota koji je uhvatio najvećeg ubicu Srba.

Milka Kajganić je koscenarista filma „33 anđela” koji je potresna priča o stradanju djece. U njemu se prikazuju svjedočenja logoraša koji su preživjeli strahote logora smrti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i potomaka djece stradale u nacističkim logorima tokom Drugog svjetskog rata u Norveškoj. Film je dobio nekoliko nagrade, a na ruskoj televiziji RT, kaže Kajganićeva, pogledalo ga je preko 70 miliona ljudi za jedan dan. Trenutno je napisala novi scenario i fim se snima, kojim je obuhvaćen i logor Jatrebarsko. Isti dan kada je knjiga promovisana uručena joj je i nagrada Prvi oskar Srbije za književno stvaralaštvo.

Milka Kajganić posebno je pozdravila prof. dr Predraga Petrovića sa Filološkog fakulteta.

Dušanka Mandić otpjevala je pjesmu Na Kordunu grob do groba.

Promociji su prisustvovali i istoričar Veljko Đurić Mišina, kao i predstavnici zavičajnih udruženja.

Tekst i foto: Dragana Bokun; Srpsko kolo