Akvarel: Slikar i fudbalski trener

Grad Petrinja, smješten na desnoj obali rijeke Kupe i pored ušća bistre rječice Petrinjčice koja u Kupu utiče, šestdesetih, zatim sedamdesetih i osmdesetih godina dvadesetog vijeka imao je velike mogućnosti i perspektive, kako u ekonomskom, tako u kulturnom i sportskom sazrevanju, da se razvije u važno regionalno središte u Republici Hrvatskoj.

Pun mladosti, grad je vrvio od života zbog broja studenata Pedagoške akademije, gimnazije – naslednice čuvene Učiteljske škole, Škole učenika u privredi u sklopu preduzeća ''Gavrilović'', gdje su se obrazovali tehničari tehnologije hrane u mesnoj industriji. I danas kada se govori o razvoju određenog prostora, ne može se zaobići mladi naraštaj, temelj svakom napretku.

Tih godina napredovala je i privreda Petrinje, bilo je više sredstava u opštinskom budžetu i osjetila se društvena živost u svim navedenim granama. Razvojni zamah zahtijevao je stručne kadrove. Petrinja je i tu dominirala. Tradicionalno je imala jak prosvjetni kadar koji je na zavidnom nivou pripremao učenike i studente za buduće velike domete u ekonomiji, sportu i kulturi.

Kultura u Petrinji je zbog raznovrsnosti kadrova uvijek bila predmet pažnje. Razvijati čovjekove duhovne vrijednosti nije ni malo laka uloga za pojedince; kreatore i izvršioce usvojenih programa, ali uvijek su se nalazili potrebni stručni kadrovi i radom s talentovanim mladim ljudima davali pečat sadržajima u kulturi.

Interesantna je činjenica da je grad Petrinja uvijek imao svoje slikare i da je slikarstvo vrlo važan segment i pokazatelj vitalnosti kulture u Petrinji. Izražavanje umjetnosti likovnim putem, da naslikano djelo ostavi trag prošlog vremena, obaveza je budućnosti radi. Posebno grad snažno prihvata svoje i vrijednosti okruženja, čuvajući ih kroz institucije kulture od zaborava. I važno je da umjetnici u slikarstvu budu slikom hroničari svoga vremena, jer sa drugim segmentima u kulturi, kultura ujedinjuje prostor, vrijeme i ljude.

Slikara SLAVKA JURINjAKA upoznao sam na gradskom fudbalskom stadionu, tada kao novog trenera NK ''Gavrilović'' Petrinja.

Slavko Jurinjak rođen je 4.3.1926. godine u mjestu Donja Vrijeska kod Daruvara. Preminuo je 3.10.1999. godine u Petrinji. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Banja Luci, smjer „crtež“. Do penzionisanja bio je nastavnik likovnog odgoja u Osnovnoj školi u Petrinji.

Tokom razgovora s gospodinom Jurinjakom osjetila se blagost riječi i sasvim drugačiji pristup igračima u odnosu na protekle godine. Takav odnos prema mladom čovjeku i igraču dosta motiviše, a igri i taktici se pristupa sa vjerom u čovjeka koji vodi ekipu.

Nije bio sličan kolegama trenerima da vodi jesenske i proljetne kondicione pripreme trčanjem ''maratona'' u brda prema petrinjskim vinogradima i natrag. Više je vjerovao u stadion, da bi složene pripreme kontrolisao i aktivno vodio tokom treninga. Imao je jednu rijetku, ali odličnu trenersku osobinu. Ona se ne uči, čovjek se s njom rađa i razvija praksom. Trener upoznavajući kompletan tim i mogućnosti ekipe, u toku treninga pažljivo posmatra igrače i savjesno bilježi prednosti i nedostatke svakog igrača. Zapisuju se atletske mogućnosti – znači brzina i koordinacija pokreta; karakterne osobine igrača; veoma važno, tehnička pripremljenost igrača. Gospodin Jurinjak je sve to radio na pripremama, a osobinom koju je imao, tiho je u dogovoru s igračem proveo, ukratko – znao je postaviti igrača na određeno mjesto u timu, jer igraču i ekipi to najviše odgovara. Smartao sam da je tu osobinu unapredio praksom, ali i pedagoškim pristupom igračima. Trener Slavko Jurinjak je po zvanju i zanimanju bio nastavnik. Najbolji fudbal ekipa je igrala u vrijeme gospodina Jurinjaka. Tada sam saznao da je i cijenjeni slikar akvarela.

Akvarel je specifična slikarska tehnika, kojom slikar vodom razređenim vodenim bojama stvara prozirnost slike. Prozirnost akvarelu, osim već razređene boje, daje i bijela podloga koja zamjenjuje bijelu boju, ali umjetničku snagu djelu daruje slikar svojim slikarskim umijećem i talentom.

Sjećam se, ostao sam opčinjen dolaskom na otvaranje izložbe slikara Slavka Jurinjaka 1986. godine u Domu kulture u Petrinji. Fascinirala me izložba, posebno dvije slike koje sam dugo posmatrao i plovio ''prozirnim'' dijelovima grada, tačnije Radićevom ulicom, fasadama koloritnih kuća, osjećajući da ostavljaju trag radosti u oku. Na trotoarima s obe strane ulice nalaze se ljudi, naslikana je svakodnevnica i u tom trenutku, u koloritnoj svakodnevnici, otkriva se slikarevo nadahnuće i umjetnički izraz. U akvarelu slikati grad i čovjeka u aktivnosti, ukazuje na veliko slikarsko umijeće Slavka Jurinjaka. Tokom rada uložen je veliki trud da se postigne prozirnost slike, a da se ne ugrozi arhitektura grada i aktivni život građana, istovremeno da cjelina slike ostavi snažan umjetnički utisak.

Druga slika u akvarel tehnici prikazivala je pejsaž rijeke Kupe. Na slici je smiraj, u mojoj duši bura. Gledajući akvarel pomislio sam da krajolik može biti i bajka. Bajkovitost se prelivala: koloritna ljepota neba, zelenoplavi kolorit rijeke Kupe i braon-zelenožuta lijeva i desna koloritna obala, sudarali su razređene boje, dajući slici snagu izazivanja mašte, sjećanja, uspomena, ljubavi i šetnje obalom. Osjetio sam da je slika univerzalni pejsaž za sve rijeke, i rijeku Glinu, na čijim obalama sam odrastao i koja u Kupu kod Slane utiče. Na izložbu sam došao sa suprugom, a pogledom i diskretnim osmjehom znali smo da će akvareli krasiti naš dom.

Jurinjakov akvarel je specifičan. Tehnika slikanja je izvedna u blago izraženom koloritu i prozirnosti. Kritičari ocjenjuju da je slikarski pravac impresionizam uticao i na Jurinjaka. Slikanjem pejsaža, slikar boravkom sa štafelajem i platnom u prirodi direktno čulnim utiscima dočarava izgled predjela. Grad Petrinja i rijeka Kupa sa obalama imaju bezbroj takvih mjesta.

Istina je da se slikar Jurinjak često nalazio sa štafelajem u prirodi, gdje je inspiracija velika, a potezi kistom slobodni, ali i harmonični. Ako je impresionizam uticao da slikarstvo prikazuje što vjernije čulne utiske i slikarevo osjećanje, mišljenje je da je Jurinjak u mladosti imao dobar instinkt kako da uđe u svijet slikarstva.

Poštujući slikara Slavka Jurinjaka i naslikana djela, a kako pišem poeziju za djecu, u duhu poezije razmišljam da je umjetnička slika poput pjesme, poetična – zanosna, poletna. Posmatrač u slici, a slično je čitajući ili slušajući pjesmu, neka ne traži samo slikarevo osjećanje, nego da u sliku unese i svoje, čime će povećati utisak i pronaći novu ljepotu slikareve, ali i svoje duše.

O PJESMI

Duhovna klijet,
Blagost riječi,
Unutrašnji svijet
Bezvoljnost liječi.

Dah života,
Magija stiha,
Istinska ljepota,
Besjeda tiha.

Pročitani stihovi su oda pjesmi. Na određen način i pjesnički stihovi su slika, ali umjetnička slika, slika u akvarelu određenog prostora ili pejsaža, djeluje na naše emocije i čini je vizuelnom pjesmom. To samo potvrđuje kolika je duhovna veza između riječi i slike.

AKVAREL

Evo, mila,
Gledam te,
Stojiš pred galerijom
I ozarena pažljivo posmatraš
Izazovan plakat.
Ipak, u nedoumici si,
Mučiš se,
Da li vjerovati
Svom instinktu
Ili gordom akvarelu
Koji te poziva da uđeš.
Zašto mila,
Ti koja si lijepa,
I koja voliš lijepo,
Strepiš zbog jednog
Plakata.

Uđi i zaplovi akvarelom
Do izvora
Čija voda je iskušavala
Slikara i platno
Sada i tišinom natopljeno.
Znam mila
Da voliš svilu
U razvodnjenim bojama.
Najumješniji akvarelisti su
S Orijenta, govorila si,
Stavljajući svilu
Tako obmanjujući svoju sjenku,
Oponašajući žene sa zarom.
Galerija te čeka mila,
I slikar,
Nadahnuti zanesenjak
Tih i umiljat kao narcis
Iščekujući sunce.

Ne traži slikarevo najbolje djelo,
Pred slikom budi
Iskrena mila,
Akvarel ne trpi
Pretjerane bure, već kao duga
Igru prelivanja boja.
Slobodno priđi slici, mila!
Potraži tajnu
Slikarevog poteza kistom.
Slika će ući u tvoje oči.
Slikaru je ostala bjelina.

Pjesme: ''O pjesmi'' i ''Akvarel'' objavljene su zbirci dječje poezije ''Kad već žuriš da porasteš'' 2017. godine.

Čedo Vukmirović