Žuti pas

Zadnji su dani "miholjskog ljeta".
Lovim toplinu, kao da predosjećam prvu hladnu izbjegličku zimu.
Ispred mene veličanstveni hram Svetoga Save.

Sjedim na klupi.
Sunce polako pada.
Počinje ga zaklanjati "zapadna kapija" Beograda.
Tamo daleko, na toj strani mi je ostala kuća.
Ćaća i mati su se rano povratili.

Mislim o njima...
Nije im lako samima.
Vojnić je potpuno pust.
Osim njih u cijeloj ulici Dušana Vergaša je još jedino stari Duplaš, u kući preko puta ambulante.

Uz sve zlo, ćaća je noseći unuku ostao bez lijeve noge dok su bježali kroz Glinu.
Kako mati s njim?
Boli li ga rana od amputacije?
Kako se služi sa šljakama?
Peti dan su ga praktično otjerali iz bolnice u Zajčevoj u Zagrebu sa krvavom nogom.
Nije htio nikud, nego pravo s materom kući.
Pa kako bilo.

Spuštene glave dolaze nova pitanja, roje se misli...
Da je sad kraj mene Igor Kordej, pa sa sve to nacrta kao u onim svojim crtanim romanima, u odvojenim kvadratima.
Onako kako samo on zna.
Sa mnogo detalja.

U prvom kvadratu, u daljini figura čovjeka bez lijeve noge.
U drugom ga vidiš već jasnije.
Čovjek je na šljakama.
Približava se...
U trećem zgrčene šake na drškama koje nose muku čovjeka bez noge.
U četvrtom krupnom kadru vide se samo
gume na dnu šljaka...

Jedino jednolična škripa guma o asfalt remeti mirno predvečerje.
Čovjek bez lijeve noge prilazi bliže...

Isti moj ćaća, precrtani.
Pomalo pogrbljene figure...
Što od hodanja na šljakama, što od reume što ga je godinama mučila .
U šali sam zbog grbe znao zvati "Camel Trophy".

Stari je volio uvijek da je sve temeljito urađeno, tvrdo, kako spada, na vagu.
Da je sve kompletno...
Kako mu je sad kad ode petkom u Karlovac onako obogaljen, na šljakama?
Pa naleti na nekju od svojih bivših "devojaka"?
Njemu je nedostatak noge veći problem u " estetskom", nego u funkcionalnom.

Kao kod svih ljudi koji nemaju nogu iznad koljena, podvijena mu je nogavica hlača i pričvršćena dvjema pinjama (šukicama, zihericama).

Iza mene u parku čuje se lavež "kucaljke" pasa. Jure neku kujicu,

Sad opet da je Igor tu pa da nacrta nove kvadrate, flascheve.

Udaljava se čovjek na šljakama, bez noge...

Iz hrpe pasa izdvajio se krupniji rundov.
Neodređene je žute boje.
Iako mješanac, bio je to nekad lijep pas.
Život skitnice ostavio je traga na njemu.
Dlaka se prorjedila, skovrdžala. Ima i par rana od borbi na sebi.

Prati nečujno čovjeka bez noge, na šljakama.
Njuši mu nogavicu podvrnutih hlača koja se klati.
Nekad je tu bila noga.
Dugo ide za njim.
Čovjek ga ne primjećuje.

I ništa u tom svemu možda i nebi bilo čudno...

Da žuti pas nije imao zadnje lijeve noge.

---