Priče iz Oluje: KNJIGE

Zadnja krajiška nedjelja, predzadnji je dan jula.
Dolazi u Glinu Njegova Svetost,
Patrijah Serbski, Pavle...
Reko, ne viđa se Patrijah svaki dan.
Idem ga vidjeti.

Spavam nakon više od mjesec dana ponovo kod kuće.
Na nekom portabliću gledam "Sedmu noć".
Kasnije pričam u mraku dugo sa Danom.

Sve govori da je pitanje vremena kad će krenuti na nas.
Kod nas na Kordunu, niko nikud.
Na Baniji opuštenije.
To jutro na terasi caffe bara "M" (Mrđenović) čujem da je četa "pedesetpetica" iz sastava "Gromova" prešla Kupu u "džep" kod Nebojana, koji drže oni.
Uglavnom gdje Patrijah dođe, Franjo Ajkula pije kavu u skorije vrijeme.
Znači...
Čeka se samo zapovjed.

Dana mali govori.
Brine...
Svjesna je da će po običaju mnogo toga pasti na njena leđa.
Na mene ne može računati.

Kažem joj ako dođe do bježanije nek pokupi par knjiga.
Starije su, teško ih je više i naći.
A značile su mi uvjek puno...
Radekina "Kordun u prošlosti", "Gornja Krajina – Karlovačko vladičanstvo". Ćaničine dvije knjige. Prva knjiga pjesama, izdana 1971, i druga u kojoj su i običaji Korduna, izdana 1987...
Velim joj još ako budu kuću napustali da povedu i Bega, mladog dugodlakog njemačkog ovčara.

Četvrtog "olujnog" dana ujutro ulazimo u Vojnić. Potpuno prazan, nigdje nikog.
Po cesti leži par konjskih komota, dijelovi orme, kola... blatobran od "fergusona", par zavežljaja robe spalih sa nečijih kola, prikolica...
Grane borova oko općine pokidanih granatama razbacalo posvuda.
Parkiramo se na autobusnom kolodvoru.
Zavirujemo u Kljajjćevu trgovinu.
Prazne police.
Ostalo još samo "Vima", "Plebe" i par kutija nekog praška za veš?!

Preko puta benzinske pumpe naiđem na Miću Cigana.
Sjedi na stepenicama plave "prosvjetne" zgrade.
Poteže iz flaše "Rubinov" vinjak.
Očito je bio "u nabavi" u trgovini kod Kljajića dok se još što moglo "kupiti".
Otpijem par dugačkih gutljaja da saperem prašinu.
Mića privodi kraju flašu vinjaka.
Veli da on ne ide nikud.
Izljubišmo se.
Pruži mi desnicu svoju na kojoj je nosio već sažvakanu crnu kožnu navlaku ukrašenu sa par nitavaca.
Štitila mu je podlakticu dok je nanosio meterice drva na žagu "banceka".
Stegnu mi ruku, ne puštajući je dugo.

Kolona "kornjača" krenu prema Biljegu gdje se prikupljamo.
Na začelju je nosač mosta.

20890 skreće desno, kod pošte opet desno.
Pa onda ravno mojom ulicom, Vergaševom.
Nidžo "crnca" vozi lagano.
Ja na kupoli k'o na fijakeru.
Čuje se samo jednolična škripa gusjenica na asfaltu.

Vrata kuće su zaključana.
To svi naivno rade. Misle da će se uskoro vratiti.
Tako i moja mati.
Što zatvarate?
Doći će "bravari"
Već do noći ili do sutra najkasnije.
Sa "kalšnjikovima".
Ti sve brave otvaraju.

Prođem iza kuće.
Zavjesa se njiše na vjetru. Poizbijale granate stolariju.
Popnem se na sprat. Pregledam knjige po policama regala.
Vidim da je Dana ponijela one koje sam joj rekao.
U kraj reda vidim dva deblja fascikla sa fotografijama starih drvenih kuća i krajiških krstača.
Zaboravio sam Dani reći za njih. A važni su.
Trpam ih u kombinezon.

Lišće požutilo, hladnije je. Vratili smo se jučer sa vrha Goča. U nekom planinarskom domu nakon duge potrage našao sam naše Madžare.

Dana zabavljena kuvanjem ručka.
Nešto mi na pamet pale knjige.

- Dano....
Đe su one knjige?

Dana nešto smrsi, prebaci priču.
Uglavnom, ne rješišmo mi to taj put.

Dođe i prvo izbjegličko proljeće.
Dana nam pravi neko varivce za ručak.
Sjecka kupus.
Meni opet nešto pale na pamet knjige.


- Ne reče ti meni za knjige, kad te ja upita jesenas.
Đe su knjige?

Dana presta sjeći kupus.
Spusti nož.
Okrenu se lagano.
Podboči se na pult kuhinje.

- Eee....Beno moja. Uvjek si benast bio.
Bacila sam ih u Glini!!!

????

- Kako misliš bacila?

- Pa lako.

Izbacila sam ih iz ruksaka u neko grmlje...
Potpuni smo bili okruženi, u rukama smo im.
Dijete je od šest godina ispred mene.
Ćaća ti je ostao bez noge!

Tamo prema bolnici čulo se par vezanih eksplozija. Onda čuješ jauke.
Neko je od njihovih stao na mine.
Iza toga par kratkih rafala.
Egzokucionih.

Cijev puške mi je pred ustima.
Osjetim joj vrelinu.
"Radila" je maloprije.

Nervozan je, igra mu jprst na obaraču.
Gledam pravo u zakrvavljene oči koje proviruju na zagaravljenom licu.
Na ramenima lepršaju trakice za raspoznavanje...

Pa bacila sam knjige!!!

Što sam drugo trebala napraviti!!!

Jeble te knjige.
Ćirilične?
Jeble te pjesme Ćaničine i običaji Srba na Kordunu.
Pa, pobit će nas kakva budala zbog knjiga!!!

Ma jebite se vi...
I tenkovi vaši i andrljevina...
Znam da ste svašta prošli.
Isčekivali smo te i ispraćali sa zebnjom.
Od Logorišta do Turnja. Čast vam.

Čovječe...!!!

Ali ti nikada nisi nosio svoju kćer kroz kišu granata i metaka!
Nisi nikad polegao po njoj da je tijelom zaštitiš od gelera!

Nisi joj nikad stavljao ruke na lice da ne gleda mrtve i krv po glinskim ulicama kao ja, dok su nas sprovodili...

---